Ferit (željezo)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Fazni dijagram stanja Fe-Fr3C, koji pokazuje uslove pod kojim je ferit (α) stabilan.

Ferit je termin iz nauke o materijalima za željezo ili neku drugu čvrstu fazu u kojoj najvećeg udjela ima željezo, sa prostorno centriranom kubičnom rešetkom kristalne strukture. Ferit je komponenta koja čeliku i ljevanom željezu daje njihove magnetne osobine, te je klasičan primjer feromagnetičnog materijala.

Ferit se može smatrati čistim željezom (jer mu je čvrstoća 280N/mm2). Ferit se može striktno definisati kao intersticijski čvrsti rastvor ugljika u afla željezu koji sadrži maksimalno 0,03% ugljika na 723oC, te 0,006% ugljika na sobnoj temperaturi.

Većina "blagih" čelika (ugljični čelici do oko 0,2% C) većinom se sastoje od ferita, sa povećanim sadržajem perlita (fina lamelarna struktura ferita i cementita) kako se sadržaj ugljika povećava. Pošto i bainit (prikazan kao ledeburit na dijagramu) i perlite sadrže ferit kao komponentu, bilo koja željezo-ugljična legura će sadržavati određene količine ferita ako je u stanju ravnoteže na sobnoj temperaturi.

U čistom željezu, ferit je stabilan ispod 910 °C. Iznad ove temperature plošno centrirana kubična forma željeza, austenit (gama-željzo), je stabilno. Iznad 1390 °C, pa sve do tačke topljenja na 1534 °C, prostorno centrirana kubna rešetka je ponovo stabilnija forma delta-ferita (δ-Fe).

Samo male količine ugljika mogu se rastvoriti u feritu; maksimalna rastvorljivost je oko 0,02% na 723 °C. To je zbog toga što se ugljik u željezu rastvara intersticijski, gdje atomi ugljika imaju dvostruko veći prečnik od intersticijskih "praznina". 723 °C je minimalna temperatura na kojoj je austenit (0,8% C) stabilan; na ovoj temperaturi se odvija eutektoidna reakcija između ferita, austenita i cementita.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]