Hamlet

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
HAMLET, DANSKI KRALJEVIĆ
Autor William Shakespeare
Originalni naziv The Tragedy of Hamlet, Prince of Denmark
Jezik engleski
Žanr tragedija
Vrsta djela drama
Vrijeme i mjesto nastanka 1600–1602, London
Vrijeme radnje srednji vijek
Mjesto radnje Danska, dvorac Elsinore
Glavni lik Hamlet
Vrhunac Hamlet ubija Polonija
Teme misterija smrti, kompleksnost akcije, nacija kao oboljelo tijelo, nemogućnost ostvarenja određenosti i dr. [1]

Hamlet, danski kraljević jeste tragedija Williama Shakespearea. To je jedan od njegovih najpoznatijih radova, a ujedno i jedan od najčešće citiranih pisanih djela na engleskom jeziku. Hamlet je nazvan "prvom velikom evropskom tragedijom napravljenom u dvije hiljade godina" koja je na listama svih najvećih svjetskih knjiga. To je također jedan od najčešće izvođenih shakespeareovih predstava. Nalazi se na vrhu liste izvođenih predstava na "Royal Shakespeare Company" od 1879. Sa 4.042 reda i 29.551 riječi Hamlet je najduža shakespeareova pozorišna predstava.

Hamlet je tragedija tzv. "osvetničkog" žanra, ali ipak nadilazi ovaj oblik kroz izuzetan naglasak na unutrašnja previranja glavnog lika u predstavi. U preokretu glavnih dramskih događaja, hamletovih unutrašnjih previranja - njegove dužnosti da osveti ubijenog oca, njegov bijes na moralno ugroženu majku, i njegov osjećaj dužnosti preko vladajućih vjerskih obaveza - pružaju okvir za vanjsku akciju u predstavi. Hamlet je nemiran um, udaljen od vjere, što se pokazuje kao prepreka za akciju, opravdavajući presudu Friedricha Nietzschea o Hamletu kao:

"onog koji je stekao znanja... osjećaje da je smiješno ili ponižavajuće tražiti od njega da napravi bolji svijet koji je skrenuo s pravog puta".

Hamletova zakašnjela odluka da djeluje, njegovo sluđeno ubistvo nevinog Polonija, pokreće neumoljivu tragediju ludila, ubistva i raspuštanja moralnog poretka. [2]

O autoru[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: William Shakespeare

Kompozicija[uredi | uredi izvor]

Naslovna stranica "Hamleta" štampana 1605. godine.

5 činova U Shakespeareovo doba nije postojala podjela drame na činove i prizore, već su u 17. vijeku u vrijeme klasicizma postojala pravila o pisanju drama. Jedno od tih pravila bilo je da drama mora imati 5 činova. Zato su francuski izdavači podjelili Hamleta u 5 činova. Za svoju tragediju William Shakespeare je izvor našao u starijoj, danas izgubljenoj drami o Hamletu, a smatra se da ju je napisao Thomas Kyd.[3]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Danski kralj nenadano umire, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije koji se uskoro ženi s udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja Hamletu, javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nije umro prirodnom smrću. Hamlet želi potvrdu za te riječi duha, pa se pretvara da je lud kako bi na taj način saznao istinu. Kraljevski savjetnik Polonije uvjeren je da je Hamlet poludio zato što njegova kći Ofelija odbija Hamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru priređuje predstavu koja sadržajem nalikuje na ubistvo njegovog oca. Kralj ne može izdržati očitu aluziju na njegov zločin i prekida predstavu. Hamletu to služi kao dokaz da su riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjećuje majku i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj osjeća da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi od boli za ocem, ali i zbog Hamletove sudbine. Njen brat Leart hitno se vraća iz Pariza i doznavši da je Hamlet ubio njegovog oca, želi mu se osvetiti. Hamlet je, dok je bio na brodu otkrio zavjeru protiv sebe, vraća se u Dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Leart se dogovaraju kako će na prevaru ubiti Hamleta. Laertov mač je otrovan, a kao dodatno sredstvo za ubistvo pripremljen je i pehar s otrovanim vinom. Laert ranjava Hamleta, ali u dvoboju mačevi su zamijenjeni. Hamlet ranjava Laerta. Kraljica u međuvremenu uzima pehar s otrovanim vinom, kako bi nazdravila Hamletu, i pada mrtva. Hamlet u bijesu neočekivano mačem probada kralja. Kralj umire, zatim Laert umire i na kraju sam Hamlet. Ulazi Fortinbras koji ima pravo na kraljevsku krunu, čudi se tolikim ubistvima. Odlučuje odati počast Hamletu i tragedija završava posmrtnom koračnicom. [4]

O Hamletu kao ličnosti[uredi | uredi izvor]

U ovoj drami, najistaknutiji je lik Hamleta, nezavisnog, odlučnog kraljevića. U isto doba on je i nesiguran, znatiželjan, mudar i nagao, što dovodi do mnogih nesporazuma i preuranjenih odluka. On je veoma poznat po svojim intelektualnim monolozima iz kojih se jasno može zaključiti da se radi o intelektualcu, inteligentnom i učenom. Najpoznatije pitanje iz njegovih monologa zasigurno je "Biti ili ne biti?" Kad se Hamlet pita šta je bolje: oprostiti ili se osvetiti, živjeti ili umrijeti?

Da li je bolje biti gažen ili gaziti druge? Da li za zlo treba uzvratiti gorim ili boljim? Što ujedno možemo prenijeti na njegovo lično pitanje, da li napasti Klaudija i osvetiti oca ili još sačekati s tom odlukom.

Hamlet je nepredvidljiv i nedokučiv, opterećen je snažnim osjećajima. Stavovi mu se mijenjaju zavisno o raspoloženju i okolnostima. Izvori Hamletovih nedoumica su njegove osobine. Njegovi unutrašnji sukobi nikad ne završavaju jer nemaju rješenja.

Likovi i njihova uloga u predstavi[uredi | uredi izvor]

  • Hamlet, je sin kraljice Gertrude, sin pokojnog kralja i sinovac vladajućeg kralja Klaudija. On je melanholičan, gorak i ciničan, pun mržnje zbog spletkarenja svog ujaka i gađenja zbog moralnog pada njegove majke. Reflektivan i promišljen mladić koji je studirao na Univerzitetu u Wittenbergu, Hamlet je često neodlučan i oklijeva, ali u drugim prilikama sklon je brzopletom i impulsivnom djelovanju.
  • Klaudije, kralj Danske, hamletov ujak, antagonist predstave.

Nasilnik u predstavi, Klaudije je proračunat, ambiciozan političar, vođen njegovim seksualnim apetitom i njegovom požudom za moći. On povremeno pokazuje znakove krivnje i ljudskih osjećaja, kao njegova ljubav za Gertrudom koja je naizgled iskrena.

  • Gertruda,

kraljica Danske, Hamletova majka, u braku je sa Klaudijem. Ona voli Hamleta, ali je površna, slaba žena koja traži naklonost i društveni status koji su joj važniji nego moralna čestitost ili istina.

  • Polonije,

komornik na dvoru Klaudija, nadmeni, popustljivi starac i otac Laerta i Ofelije.

  • Laert,

Polonijev sin i brat Ofelije, mladić koji provodi veći dio vremena tokom radnje u predstavi u Francuskoj. Temperamentan i sklon akciji, Laert je sušta suprotnost neodlučnom Hamletu.

  • Ofelija,

Polonijeva kći i prekrasna mlada žena u koju je Hamlet bio zaljubljen. Ofelija je slatka i nevina mlada djevojka, koja poštuje njenog oca i brata Laerta. Poslušna prema muškarcima koji joj kažu kako da se ponaša, ona se upliće u Polonijeve spletke da špijunira Hamleta. Čak i kad je propadala u ludilo i smrt, ona je i dalje djelovala djevičanski pjevanjem pjesama o cvijeću i konačnim utapanjem u rijeci usred vijenaca cvijeća koje je ona sama napravila.

  • Horacije,

Hamletov bliski prijatelj koji je studirao sa princom na univerzitetu u Wittenbergu. Horacije je odan i pomaže Hamletu u cijeloj predstavi. Nakon Hamletove smrti Horacije ostaje živ da ispriča priču o Hamletu. [1]

i drugi sporedni likovi.

Mjesto radnje: Danska, kraljevski dvorac Elsinor.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:
Wikicitat
Wikicitat: Hamlet