Hamlet

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
HAMLET, KRALJEVIĆ DANSKE
Autor William Shakespeare
Originalni naziv The Tragedy of Hamlet, Prince of Denmark
Jezik engleski
Žanr tragedija (osvete)
Vrsta djela drama
Vrijeme i mjesto nastanka 1600-1602, London, Engleska
Pripovjedač / (drama)
Gledište / (drama)
Vrijeme radnje srednji vijek
Mjesto radnje Danska, dvorac Elsinor
Glavni lik Hamlet
Vrhunac Hamlet ubija Polonija
Teme misterija smrti i dr.

Hamlet: Kraljević Danske je tragedija Williama Shakespearea. To je jedan od njegovih najpoznatijih radova, a ujedno i jedan od najčešće citiranih pisanih djela na engleskom jeziku. Hamlet je nazvan "prvom velikom evropskom tragedijom napravljenom u dvije hiljade godina" koja je na listama svih najvećih svjetskih knjiga. To je također jedan od najčešće izvođenih Shakespeareovih predstava. Nalazi se na vrhu liste izvođenih predstava na "Royal Shakespeare Company" od 1879 godine. Sa 4.042 linije i 29.551 riječi, Hamlet je najduža Shakespeareova pozorišna predstava.

Hamlet je tragedija tzv. "osvetničkog" žanra, ali ipak nadilazi ovaj oblik kroz izuzetan naglasak na unutrašnja previranja glavnog lika u predstavi. U preokretu glavnih dramskih događaja, Hamletovih unutrašnjih previranja - njegove dužnosti da osveti ubijenog oca, njegov bijes na moralno ugroženu majku, i njegov osjećaj dužnosti preko vladajućih vjerskih obaveza - pružaju okvir za vanjsku akciju u predstavi. Hamlet je nemiran um, udaljen od vjere, što se pokazuje kao prepreka za akciju, opravdavajući presudu Nietzschea o Hamletu kao:

"onog koji je stekao znanja ... osjećaje da je smiješno ili ponižavajuće tražiti od njega da napravi bolji svijet koji je skrenuo sa pravog puta."

Hamletova zakašnjela odluka da djeluje, njegovo sluđeno ubistvo nevinog Polonija, pokreće neumoljivu tragediju ludila, ubistva, i raspuštanja moralnog poretka. [1]

O autoru[uredi | uredi izvor]

Kompozicija[uredi | uredi izvor]

5 činova U Shakespeareovo doba nije postojala podjela drame na činove i prizore, već su u 17. vijeku u vrijeme klasicizma postojala pravila o pisanju drama. Jedno od tih pravila bilo je da drama mora imati 5 činova. Zato su francuski izdavači podjelili Hamleta u 5 činova. Za svoju tragediju William Shakespeare je izvor našao u starijoj, danas izgubljenoj drami o Hamletu, a smatra se da ju je napisao Thomas Kyd. [2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Danski kralj nenadano umire, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije koji se uskoro ženi s udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja Hamletu, javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nije umro prirodnom smrću. Hamlet želi potvrdu za te riječi duha, pa se pretvara da je lud kako bi na taj način saznao istinu. Kraljevski savjetnik Polonije uvjeren je da je Hamlet poludio zato što njegova kći Ofelija odbija Hamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru priređuje predstavu koja sadržajem nalikuje na ubistvo njegovog oca. Kralj ne može izdržati očitu aluziju na njegov zločin i prekida predstavu. Hamletu to služi kao dokaz da su riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjećuje majku i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj osjeća da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi od boli za ocem, ali i zbog Hamletove sudbine. Njezin brat Leart hitno se vraća iz Pariza i doznavši da je Hamlet ubio njegovog oca, želi mu se osvetiti. Hamlet je, dok je bio na brodu otkrio zavjeru protiv sebe, vraća se u Dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Leart se dogovaraju kako će na prevaru ubiti Hamleta. Laertov mač je otrovan, a kao dodatno sredstvo za ubistvo pripremljen je i pehar s otrovanim vinom. Laert ranjava Hamleta, ali u dvoboju mačevi su zamijenjeni. Hamlet ranjava Laerta. Kraljica u međuvremenu uzima pehar s otrovanim vinom, kako bi nazdravila Hamletu, i pada mrtva. Hamlet u bijesu neočekivano mačem probada kralja. Kralj umire, zatim Laert umire i na kraju sam Hamlet. Ulazi Fortinbras koji ima pravo na kraljevsku krunu, čudi se tolikim ubistvima. Odlučuje odati počast Hamletu i tragedija završava posmrtnom koračnicom. [3]

O Hamletu kao ličnosti[uredi | uredi izvor]

U ovoj drami, najistaknutiji je lik Hamleta, nezavisnog, odlučnog kraljevića. U isto doba on je i nesiguran, znatiželjan, mudar i nagao što dovodi do mnogih nesporazuma i preuranjenih odluka. On je veoma poznat po svojim intelektualnim monolozima iz kojih se jasno može zaključiti da se radi o intelektualcu, inteligentnom i učenom. Najpoznatije pitanje iz njegovih monologa je zasigurno : "Biti ili ne biti?" Kada se Hamlet pita šta je bolje: oprostiti ili se osvetiti, živjeti ili umrijeti? Da li je bolje biti gažen ili gaziti druge? Da li za zlo treba uzvratiti gorim ili boljim? Što ujedno možemo prenijeti na njegovo lično pitanje, da li napasti Klaudija i osvetiti oca, ili još sačekati s tom odlukom... Hamlet je nepredvidljiv i nedokučiv, opterećen je snažnim osjećajima. Stavovi mu se mijenjaju zavisno o raspoloženju i okolnostima. Izvori Hamletovih nedoumica su njegove osobine. Njegovi unutrašnji sukobi nikad ne završavaju jer nemaju rješenja.


Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Hamlet, sin pokojnog kralja i sinovac vladajućeg
  • Klaudije, kralj Danske
  • Gertruda, kraljica Danske, Hamletova majka
  • Polonije, dvorski komornik
  • Laert, Polonijev sin
  • Ofelija, Polonijeva kći
  • Horacije, Hamletov prijatelj

(i drugi sporedni likovi)

Mjesto radnje: Danska, kraljevski dvorac Elsinore.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Hamlet
  2. ^ http://www.lektire.hr/hamlet/
  3. ^ http://www.scribd.com/doc/75037496/Hamlet-1


Books-aj.svg aj ashton 01.svg Nedovršeni članak Hamlet koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Wikicitat
Wikicitat: Hamlet
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: