Heike Kamerlingh Onnes

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Heike Kamerlingh Onnes
Rođenje (1853-09-21) 21. septembar 1853.
Smrt21. februar 1926(1926-02-21) (72 godine)
Leiden, Holandija
Poznat(a) potečni helij, superprovodljivost

Heike Kamerlingh Onnes (21. septembar 1853 – 21. februar 1926) bio je nizozemski fizičar i dobitnik Nobelove nagrade. On je iskoristio Hampson-Lindeov ciklus kako bi istražio kako se materijali ponašaju kada su ohlađeni na skoro apsolutnu nulu, a kasnije da bi prvi put ukapnio helij, 1908. On je također otkrio superprovodljivost 1911.[1][2][3]

Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1913.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sengers, Johanna Levelt: How Fluids Unmix: Discoveries by the School of Van der Waals and Kamerlingh Onnes. (Edita—the Publishing House of the Royal, 2002, 318 pp)
  2. ^ van Delft, Dirk (2007) Freezing physics, Heike Kamerlingh Onnes and the quest for cold, Edita, Amsterdam, ISBN 9069845199.
  3. ^ Blundell, Stephen: Superconductivity: A Very Short Introduction. (Oxford University Press, 1st edition, 2009, p. 20)
  4. ^ "The Nobel Prize in Physics 1913".

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Heike Kamerlingh Onnes koji govori o dobitnicima Nobelove nagrade treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.