Albert Einstein

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Albert Einstein
Example alt text
Rođenje 14. mart 1879.
Ulm, Njemačka
Smrt 18. april 1955.
Princeton, SAD

Albert Einstein (Albert Ajnštajn; Ulm, 14. mart 1879. - Princeton, 18. april 1955.) je bio poznati njemački fizičar-teoretičar i najistaknutiji stvaratelj novog doba u fizici.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Albert Einstein se rodio 14. marta 1879. u Ulmu u porodici njemačkog Jevreja i trgovca hemikalijama i elektrotehničkim materijalom, a kojima je trgovao najprije u Njemačkoj, zatim u Švicarskoj i potom u Italiji. Sve do svoje treće godine Albert nije progovorio, ali je pokazivao nevjerovatnu radoznalost i brilijantnu moć shvatanja kompliciranih matematičkih koncepata. U dobi od 12 godina sam je sebe naučio geometriju. Školovanje je započeo u Münchenu. S 15 godina otišao je u Aarau (Švicarska) te studirao matematiku i fiziku na Visokoj Tehničkoj školi u Zürichu. U školskom sistemu je mrzio bešćutno podvrgavanje disciplini, nemaštoviti školski duh i postojeće metode učenja. Često je izostajao s predavanja i koristio to vrijeme učeči fiziku na svoj način te svirajući svoju voljenu violinu. Položio je sve ispite i diplomirao 1900. godine proučavajući zabilješke svog kolege. Možda je suvišno spomenuti kako profesori nisu imali lijepo mišljenje o njemu. Godine 1902. pa sve do 1909. radi u Bernu u Patentnom zavodu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacje dužina, te ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i princip ekvivalencije te osnovu opće teorije relativnosti). Godine 1903. u Zürichu se oženio matematičarkom Milevom Marić iz Novog Sada s kojom je zajedno studirao na Visokoj Tehničkoj školi. U tom braku koji se završio razvodom (kasnije se Einstein ponovo oženio) rođena su dva sina.

Godine 1905. primio je doktorat ciriškog univerziteta za teoretsku disertaciju o dimenziji molekula. Četiri godine kasnije (1909.) postaje izvanredni profesor teorijske fizike na univerzitetu u Zürichu i postaje redovni profesor na Visokoj Tehničkoj školi. Godine 1911. premješten je na njemački govorni univerzitet u Pragu, a 1912. vraćen je na univerzitet u Zürichu. Prije toga radio je dvije godine kao predavač na zamjeni na istom univerzitetu. Od 1914. direktor je Kaiser-Wilhelmovog instituta u Berlinu (Kaiser-Wilhelm-Institut für Physik) i član Pruske akademije nauka. U Berlinu radi na svojoj teoriji gravitacije, koja je sadržana u općoj teoriji relativiteta, objavljenoj u dopunjenom obliku 1916. godine. Tih godina ponovo prima njemačko državljanstvo. Po dolasku Hitlera na vlast 1933. Einsteinu su oduzete sve funkcije i konfiskovan imetak. U znak protesta Einstein se odriče njemačkog državljanstva i odlazi u Sjedinjene Države gdje do kraja života radi u Institutu za viša naučna istraživanja (Institute for Advanced Study) u Princetonu.

Albert Einstein 1947

Einstein je za razliku od mnogih svojih kolega smatrao kako je jedini izvor znanja iskustvo. Bio je čovjek širokih koncepcija, slobodouman, slobodoljubiv i konsekventan pacifist koji se uvijek zalagao za pravdu i mir. Na početku 1. svjetskog rata odbio je potpisati deklaraciju njemačkih učenjaka koji su se složili sa stupanjem Njemačke u rat. Svoju punu podršku dao je pacifizmu i cionizmu, ali se nakon odlaska iz Njemačke i dolaskom nacista na vlast nije zalagao za pacifizam naspram nacista. Stoga je bio meta mnogim antisemitskih i desno orijentisanih elemenata u Njemačkoj. Čak su i njegove naučne teorije bile javno izvrgnute ruglu, posebno njegova teorija relativiteta, od strane nacista. Na njegovo upozorenje 1939. (Einstein je s još nekoliko poznatih fizičara napisao pismo predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu) kako bi Nijemci mogli načiniti atomsku bombu, započeli su u Americi istraživački radovi za proizvodnju takve bombe. Kasnije se Einstein uporno borio protiv primjene toga oružja. Nakon završetka 2. svjetskog rata angažirao se na svjetskom razoružavanju. Nastavio je davati svoju podršku cionistima ali je odbio ponudu vođa države Izrael da postane prvi predsjednik Izraela. Preminuo je 18. aprila 1955. godine u 76-oj godini života u Princetonu, New Jersey. Ukupna kolekcija Einsteinovih dijela objavljena je početkom 1987. godine.

Uticaj[uredi | uredi izvor]

Slika pomračenja Sunca iz 1919, eksperiment vezan za teoriju relativiteta

Einstenovo najpoznatije djelo je teorija relativiteta koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike, već duboko zahvata i u filozofske koncepcije, o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije. No, u pogledu Einsteinovog udjela u nastanku teorije relativnosti i danas postoje kontorverze: naime, glavne jednadžbe specijalne teorije relativnosti postavili su drugi (Fitzgerald, Lorentz, Poincare), a čak i najpoznatiji Einsteinov doprinos, tzv. jednadžba energija-masa, prisutan je u radu malo poznatog italijanskog fizičara kojeg je Einstein poznavao i konsultirao. U pogledu opće teorije relativnosti, tj. kovarijantnih jednadžbi, poznati njemački matematičar David Hilbert ih je objavio prije Einsteina, pa se ta teorija često zove Einstein-Hilbertova. Sve je to potaklo sumnje u potencijalne Einsteinove plagijatorske "poduhvate". Bilo kako bilo, opća teorija relativnosti još nije eksperimentalno potvrđena (ipored nerijetkim tvrdnjama), a i pitanje je koliko je uopće važna kao fizikalna teorija.

Einstein-Szilardov hladnjak, jedan od izuma ovog naučnika

Osim te teorije Einstein je fizici dao i druge vrlo važne priloge. Tako je 1905. uveo hipotezu o kvantima svjetlosti ili fotonima tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada se trebaju objasniti neke pojave, napose fotoefekt. Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju. Veoma važan je njegov rad na polju induciranog zračenja, što je postalo teoretskom osnovom za lasere. Također, Einstein je autor izuzetno važnih studija na području Brownovog gibanja (što je dalo indirektan dokaz za postojanje atoma prije eksperimentalne potvrde), kvantne statistike za bozone, ili čestice cjelobrojnog spina, te zakona po kojem se računa toplinski kapacitet kristala. Za radove na polju kvantne teorije dodijeljena mu je 1921. Nobelova nagrada. Razvio je teoriju fizičkog polja tražeći vezu među gravitacijskim i elektromagnetskim poljem.

Albert Einstein je nesumnjivo veliki fizičar, jedan od najznačajnijih u 20. vijeku. No, aura skoro nepremašenog mudraca koju je oko njega gradila štampa i popularna kultura, promovirani kroz masovne medije (često na iritaciju drugih naučnika poput Enrica Fermija ili Davida Hilberta) nemaju osnove u realnosti, jer je fizika i u 20. vijeku, a kamoli prije, dala jednako vrijedne i vrijednije naučnike.

Djela[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Albert Einstein
Wikicitat
Wikicitat: Albert Einstein


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: