Herman II, grof Celja

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Herman II
Ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije;
grof Celja
HermanII.jpg
Supružnik Ana od Schaunberga
Djeca Barbara Celjska
Herman III
Fridrik II
Herman IV
Otac Herman I
Majka Katarina Kotromanić
Rođenje oko 1360.
Smrt 13. oktobar 1435.
Požun

Herman II Celjski (136013. oktobar 1435), hrvatsko-dalmatinski i slavonski ban, je najveći predstavnik grofova Celjskih. Sin je Hermana I Celjskog i Katarine Kotromanić [1].

Godine 1396, nakon teškog poraza što ga je sultan Bajazid I nanio vojsci Žigmunda Luksemburškog kod Nikopolja, on spašava Žigmundu život, te se brodom spuštaju niz Dunav i preko Carigrada vraćaju kući. Žigmund mu je tada obećao da će oženiti Hermanovu kćerku Barbaru, ali zbog njezine mladosti do zaruka dolazi tek krajem 1405. godine.

Godine 1399. Herman kao comes Zagorja dobija od Žigmunda cijelu Zagorsku županiju sa Krapinom, Loborom, Oštrcem, Belcem, Kostelom, Trakošćanom, Lepoglavom, Cesargradom i objema utvrdama Trnovec. Godine 1401. Herman izbavlja iz zatvoreništva Žigmunda, kojega je ugarsko plemstvo nakon njegova povratka iz Češke u Budim zarobilo i predalo Gorjanskima na čuvanje u gradu Šiklošu.

Uz dozvolu vojvode Vilima on prodaje Albertu Austrijskom grad Lihtenštajn u Donjoj Austriji i žitnu desetinu u Mödlingu kod Beča, a Vilim prepušta Hermanu i njegovim nasljednicima svoj dio desetine kod Badena. Žigmund 1405. godine izdaje Hermanu potvrdnice za prijašnja darovanja, te mu u zalog daje Čakovec i Međumurje. Kako Žigmund ne vraća novac, zalog prelazi u posjed Hermana, a Žigmund imenuje Hermana banom Dalmacije, Hrvatske i čitave Slavonije, te upraviteljem ("gubernatorom") Zagrebačke biskupije za sve svjetovne poslove. Herman obavlja bansku službu i od 1423. do 1435. godine.

Celjski grofovi od Hermanova banovanja postaju nasljedni banovi. Godine 1427. Tvrtko II Kotromanić sklapa s Hermanom međusobni baštinski ugovor o nasljeđivanju u slučaju nepostojanja muških potomaka. Herman je od 1430. godine ne samo ban, već i gubernator Slavonije.

U ljetnom refektoriju samostana u Lepoglavi sačuvan je portret Hermana, nastao početkom 18. vijeka. Herman II je graditelj velike moći Celjskih te praktično gospodar od Wildona i Radgone na Muri, Komna u Istri, Gerova pri izvoru Kupe, do Bihaća i Krupe u porječju Une. Postepeno prebacuje interes svoje obitelji prema Istoku na područje Ugarske, tojest Hrvatske i Slavonije, te prema Bosni.

Hermanova najstarija kćerka Barbara brakom je postala carica Svetog Rimskog Carstva i kraljica Ugarske, Češke, Hrvatske i Slavonije, dok su sva tri njegova sina, uključujući i kasnije legitimiziranog najmlađeg vanbračnog sina, postala celjski grofovi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ van de Pas, Leo; Genealogics