Ivica Šiško
| Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije. |
| Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika. |
| Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi. Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon. |
| Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka. |
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
Ivica Šiško je savremeni hrvatski slikar i grafičar. Rođen je u Livnu 24. januara 1946. godine. Završio je školu primjenjene umjetnosti 1965. godine u Sarajevu, u klasi profesorice Mice Todorović. Upisao je Akademiju likovne umjetnosti u Zagrebu 1969. godine i diplomirao 1974. godine u klasi Frano Baće. Bio je saradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića i Ljube Ivančića od 1974. do 1978. godine. Završio je poslijediplomski studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad. Profesor je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, gdje živi i stvara.
Njegove radove koristili su Hrvatska pošta i telekomunikacije u mnogobrojnim izdanjima poštanskih maraka i telefonskih kartica Republike Hrvatske.
Prof. Ivica Šiško član je Odbora za obrazovanje Hrvatskog povjerenstva za UNESCO, zaštitu kulturne baštine. Dao je svoj doprinos mnogim poklonjenim radovima za humanitarne aukcije, a jedna od značajnijih slika je donirana za aukciju namijenjenu za financiranje odbrane generala Ante Gotovine, gdje je njegova slika postigla rekordan iznos od 120 hiljada kuna.
U vlastitoj nakladi objavljuje grafičke radove, uglavnom u tehnici bakropisa, tj. takozvanim aquatinta-bakropis, i samim time sebe predstavlja kao grafičar koji voli i cijeni grafiku, i smatra je umjetnošću. Usred sumraka modernog masovnog tiskanja grafika tehnikom off-seta, bez numeriranja ili prikrivenog lažnog numeriranja, izrađuje grafike starom tehnikom bakropisa. Tom tehnikom nije moguće napraviti jednan motiv grafike više od 35 puta i time ona predstavlja umjetničko djelo. Svaki otisak nakon prvog je lošiji, dok kod off-seta i sito tiska prvi i milijunti otisak je u potpunosti jednak. U crtežima i grafikama nastalim oko 1975. godine ekpresivnom linijom raščlanjuje pokret u prostoru ispunjenu organskim oblicima i figurativnim pojedinostima. Svojom je osebujnom maštom i fantazmagoričnom vizijom jedan od protagonista postmodernističkoga slikarstva 80-tih godina u Hrvatskoj.
Ornamentalnim preobrazbama životinjskih i biljnih motiva približava se novoj secesiji, dok se u mitološkim prizorima prisjeća Botticellija, Cranacha, El Greca. Istančani grafizam, dinamično shvaćeni oblici i simbolika boje osnovni su nosioci energije toga slikarstva u kojemu su sublimirani prirodni procesi i vitalna snaga postojanja.
«Šiško je jedan od onih slikara koji idu u srce elementarnosti. S bijesom pustolova, istraživača i revnošću hodočasnika. Predvođen nužošću koja briše pogibelji, skriva strahove i jača ushit. Umjetnost je pustolovina pogleda i budnih ćutila.» «Slikar je pustolov modernog svjeta» Jean Jacques Levenque
Šiškov ciklus »Rajski vrt«, najpoznatiji je njegov ciklus, i zaokupljen je prepoznatljivim temama kao što su: Kameni cvijet, Fenix, Vukovar, Plavetnilo, Poskok, Crni Lopoči i dr.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Šibeniku, Krku, Sesvetama, Osjeku, Đurđevcu, Bjelovaru, Križevcima, Opatiji, Novoj Gradišci, Velikoj Gorici, Karlovcu, Crikvenici, Ivanić Gradu, Zaprešiću, Livnu, Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu, Zrenjaninu, Somboru, Subotici, Gradišću, Beču, Banja Luci, Novom Mestu, Križu, Bonnu.