José de San Martín

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
José de San Martín

José de San Martín (25. februar 1778 – 17. august 1850) bio je argentinski general čije su vojne kampanje bile presudne za pobjedu pobornika nezavisnosti u Argentini, Čileu i Peruu. Zajedno sa Bolívarom smatra se najvažnijim borcem protiv španske kolonijalne vlasti u Južnoj Americi.

U Argentini je stekao titulu "Oca nacije" (Padre de la Patria) i smatra se nacionalnim herojem. U Peruu je poznat kao "osnivač slobodnog Perua" i "osnivač Republike i generalisimus" (Fundador de la Libertad del Perú, Fundador de la República y de Generalísimo de las Armas). U Čileu mu je dodijeljena najviša vojna titula (Capitán General).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je sin španskog vojnika i kreolke. Vojno obrazovanje stjecao je u Madridu, a od 11. do 20. godine služio je u Evropi i Africi. Godine 1812. vratio se u Buenos Aires kao oficir španske vojske. Dotad je već bio stekao ratno iskustvo kao zapovjednik vojne jedinice u sukobu s Francuzima. Kao pukovnik pristupio je oslobodilačkom pokretu i organizirao je vojsku, predvodeći je u prvim borbama protiv Španaca 1813. Osujetio je špansko iskrcavanje u San Lorenzu (kod Parane). Organizator je čuvene Andske vojske i velikog vojnog podviga kada je, prešavši Ande, oslobodio Čile (1818) i Peru (1820) i bio šef država. Borio se s promjenjivom ratnom srećom. Poslije sukoba s Bolívarom povukao se u privatni život u Evropi. Vratio se u zemlju 1828, ali je odustao od iskrcavanja u Buenos Aires zbog tadašnjih političkih sukoba. Vratio se u Francusku, u kojoj je umro slijep i zaboravljen.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak José de San Martín koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.