Kriza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sastanak EXCOMM-a tokom kubanske raketne krize, krize između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza zbog balističkih projektila na Kubi

Kriza (PL: krize ; ADJ: kritično) je bilo koji događaj ili period koji će (ili bi mogao) dovesti do nestabilne i opasne situacije koja utiče na pojedinca, grupu ili cijelo društvo. Krize su negativne promjene u ljudskim i ekološkim pitanjima, posebno kada se pojave naglo, sa malo ili bez upozorenja. Opuštenije rečeno, kriza je vrijeme testiranja za hitan slučaj.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Engleska riječ krisis je posuđena iz latinskog, koja je pak posuđena iz grčkog κρίσις krisis 'diskriminacija, odluka, kriza'.[1] Imenica je izvedena od glagola κρίνω krinō, što znači 'razlikovati, izabrati, odlučiti'.[2]

U engleskom jeziku kriza je prvi put korištena u medicinskom kontekstu, za vrijeme u razvoju bolesti kada promjena ukazuje na oporavak ili smrt, odnosno prekretnicu. Korištena je i za veliku promjenu u razvoju bolesti.[1] Do sredine sedamnaestog vijeka, poprimila je figurativno značenje "bitno važne ili odlučujuće faze u napretku bilo čega", posebno perioda neizvjesnosti ili poteškoća,[1] bez nužne implikacije na tačke odluke.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Kriza se često povezuje s konceptom psihološkog stresa i koristi se za sugeriranje zastrašujućeg ili iscrpljujućeg iskustva. Općenito, kriza je situacija „složenog sistema“ (porodica, ekonomija, društvo. Imajte na umu da jednostavni sistemi ne ulaze u krizu. Možemo govoriti o krizi moralnih vrijednosti, ekonomskoj ili političkoj krizi, ali ne i motornoj krizi) kada sistem loše funkcioniše (sistem i dalje funkcioniše, ali se ne raspada), neophodna je hitna odluka da se zaustavi dalji raspad. sistema, ali uzroci disfunkcije nisu odmah identifikovani (uzroci su toliko brojni, ili nepoznati, da je nemoguće donijeti racionalnu, informisanu odluku da se situacija preokrene).[3]

Kriza ima nekoliko ključnih karakteristika. Seeger, Sellnow i Ulmer [4] kažu da krize imaju četiri definišuće karakteristike koje su "specifični, neočekivani i nerutinski događaji ili nizovi događaja koji [stvaraju] visok nivo neizvjesnosti i prijetnje ili percipirane prijetnje visokom prioritetu ciljeva organizacije." Dakle, prve tri karakteristike su da događaj jeste

1. neočekivan (tj. iznenađenje)
2. stvara nesigurnost
3. smatra se prijetnjom važnim ciljevima
Venette [5] tvrdi da je "kriza proces transformacije u kojem se stari sistem više ne može održati." Stoga je četvrti kvalitet koji definiše potreba za promjenom. Ako promjena nije potrebna, događaj bi se preciznije mogao opisati kao neuspjeh.

Osim prirodnih kriza koje su inherentno nepredvidive (vulkanske erupcije, cunamiji, itd.), većinu kriza s kojima se suočavamo stvara čovjek. Stoga zahtjevi da budu 'neočekivani' zavise od toga da čovjek propusti da primijeti početak kriznih uslova. Neke od naših nesposobnosti da prepoznamo krize prije nego što postanu opasne su posljedica poricanja i drugih psiholoških reakcija [6] koje pružaju pomoć i zaštitu našim emocijama.

Drugačiji niz razloga zašto ne primjećujemo početak krize je taj što dopuštamo da nas 'prevare' da povjerujemo da nešto radimo iz lažnih razloga. Drugim riječima, radimo pogrešne stvari iz pravih razloga. Na primjer, mogli bismo vjerovati da rješavamo prijetnje klimatskih promjena uključivanjem u privrednu trgovinsku aktivnost koja nema stvarnog utjecaja na klimu. Mitroff i Silvers [7] navode dva razloga za ove greške, koje klasifikuju kao greške tipa 3 (nenamjerne) i tip 4 (namjerne).

Efekat naše nesposobnosti da se posvetimo mogućim rezultatima naših akcija može dovesti do krize.

Iz ove perspektive, mogli bismo korisno naučiti da će nerazumijevanje pravih uzroka naših poteškoća vjerovatno dovesti do ponovljenog nizvodnog 'povratnog udara'. Kada je riječ o državama, Michael Brecher je, na osnovu studija slučaja projekta Međunarodnog kriznog ponašanja (ICB), predložio drugačiji način definisanja krize jer su uslovi percepcije koje imaju donosioci odluka na najvišem nivou dotičnog aktera:[8] 1 prijetnja osnovnim vrijednostima, sa istovremenom ili naknadnom 2. velikom vjerovatnoćom umiješanosti u vojna neprijateljstva, i sviješću o 3. ograničenom vremenu za odgovor na spoljnu vrijednosnu prijetnju.

Kineska riječ za "krizu"[uredi | uredi izvor]

Često se u zapadnom motivacionom govoru kaže da se kineska riječ za "krizu" sastoji od dva kineska slova koja označavaju "opasnost" i "prilika". To, međutim, lingvisti smatraju pogrešnom percepcijom.[9]

Politička kriza[uredi | uredi izvor]

Također pogledati: Ustavna kriza

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Ekonomska kriza je oštar prelaz u recesiju. Vidi na primjer ekonomsku krizu iz 1994. u Meksiku, argentinsku ekonomsku krizu (1999–2002), ekonomsku krizu Južne Amerike iz 2002., Ekonomsku krizu Kameruna. Teorija krize je centralno dostignuće u zaključcima Karl Marxove kritike kapitala.

Finansijska kriza može biti bankarska ili valutna kriza.

Okolinska kriza[uredi | uredi izvor]

Krize koje se odnose na životnu sredinu uključuju:

Ekološka katastrofa[uredi | uredi izvor]

Ekološka katastrofa je katastrofa koja je uzrokovana ljudskim aktivnostima i ne treba je miješati sa prirodnim katastrofama. U ovom slučaju, uticaj ljudske promjene ekosistema doveo je do široko rasprostranjenih i/ili dugotrajnih posljedica. To može uključivati smrt životinja (i ljudi) i biljnih sistema, ili ozbiljno narušavanje ljudskog života, što može zahtijevati migraciju.

Prirodna katastrofa[uredi | uredi izvor]

Prirodna katastrofa je posljedica prirodne opasnosti (npr. vulkanske erupcije, zemljotresa, klizišta) koja prelazi iz potencijalne u aktivnu fazu i kao rezultat utiče na ljudske aktivnosti. Ljudska ranjivost, pogoršana nedostatkom planiranja ili nedostatkom odgovarajućeg upravljanja vanrednim situacijama, dovodi do finansijskih, strukturalnih i ljudskih gubitaka. Gubitak koji nastaje zavisi od kapaciteta stanovništva da podrži ili odoli katastrofi, njihove otpornosti.[10] Ovo shvatanje je koncentrisano u formulaciji: "katastrofe se dešavaju kada opasnosti susreću ranjivost".[11] Prirodna opasnost stoga nikada neće rezultirati prirodnom katastrofom u područjima bez ugroženosti, npr. jaki zemljotresi u nenaseljenim područjima.

Za liste prirodnih katastrofa, pogledajte listu katastrofa ili listu najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa.

Ugrožene vrste[uredi | uredi izvor]

Ugrožena vrsta je populacija organizma kojoj prijeti opasnost od izumiranja jer je ili malobrojna ili joj prijeti promjena okolišnih parametara ili parametara grabežljivaca. Ugrožena vrsta je obično taksonomska vrsta, ali može biti još jedna evolucijski značajna jedinica. Svjetska unija za zaštitu prirode (IUCN) klasifikovala je 38 posto od 44.837 vrsta koje su do 2008. godine procijenjene kao ugrožene.[12]

Međunarodne krize[uredi | uredi izvor]

Za informacije o krizama u oblasti studija međunarodnih odnosa pogledajte upravljanje krizama i međunarodna kriza. U ovom kontekstu, kriza se može slobodno definisati kao situacija u kojoj postoji percepcija prijetnje, povećana anksioznost, očekivanje mogućeg nasilja i uvjerenje da će bilo koje djelovanje imati dalekosežne posljedice (Lebow, 7–10).

Lična kriza[uredi | uredi izvor]

Glasnici dolaze Jobu, svaki sa lošim vijestima, drvorez Juliusa Schnorr von Karolsfelda iz 1860.

Lična kriza nastaje kada pojedinac više ne može da se nosi sa situacijom.[13] Tome prethode događaji izvanredne prirode koji izazivaju ekstremnu napetost i stres u pojedincu, odnosno krizu, koja onda zahtijeva krupne odluke ili radnje za rješavanje. Krize mogu biti izazvane širokim spektrom situacija uključujući, ali ne ograničavajući se na, ekstremne vremenske uslove, iznenadnu promjenu zaposlenja/finansijskog stanja, hitne medicinske slučajeve, dugotrajnu bolest i društvena ili porodična previranja. Krize su jednostavno promjena u događajima koji čine svakodnevni život osobe i onih u njenom bliskom okruženju, kao što su gubitak posla, ekstremne finansijske teškoće, ovisnost/zloupotreba supstanci i druge situacije koje mijenjaju dotadašnji život i zahtijevaju radnju koja je izvan "normalne" dnevne rutine. Osoba koja prolazi kroz krizu doživljava stanje mentalne neravnoteže, u kojem se ego bori da uravnoteži unutrašnje i vanjske zahtjeve.[14] U ovom slučaju, navedena osoba pribjegava mehanizmima suočavanja sa stresom. Različiti mehanizmi suočavanja uključuju:[15]

  • Visoke emocije (plakanje, fizičko povlačenje)
  • Odbrambene mehanizme (odricanje, represija)
  • Donošenje ishitrenih odluka
  • Izražavanje snažnih emocija kroz ponašanje prije nego kroz riječi.
  • Stavljanje stvari na čekanje

U nekim slučajevima, pojedincu koji prolazi kroz krizu je teško prilagoditi se situaciji. Budući da je to izvan njihovog normalnog opsega funkcionisanja, uobičajeno je da neko izdrži borbu za kontrolu emocija. Ovaj nedostatak kontrole može dovesti do suicidalnih tendencija, zloupotrebe supstanci, problema sa zakonom i općenito izbjegavanja resursa dostupnih za pomoć. Jedan takav resurs koji se koristi za pomoć pojedincu u krizi je njihov sistem socijalne podrške, koji može doći u obliku porodice, prijatelja, saradnika ili zdravstvenih radnika. Važno je da se sistem podrške sastoji od ljudi kojima pojedinac vjeruje. Iako ovi sistemi podrške igraju ključnu ulogu u pružanju pomoći pojedincu u krizi, oni su također osnovni uzrok dvije trećine kriza mentalnog zdravlja.[15] Gore navedene krize mentalnog zdravlja mogu uključivati bračne probleme, napuštanje, roditeljske sukobe i porodične borbe.

Kako bi se nekome pomoglo u krizi, ključno je biti u stanju prepoznati znakove koji ukazuju na to da prolazi kroz unutrašnji sukob. Ovi znakovi, kao i gore spomenuti mehanizmi suočavanja, uključuju:[13][16]

  • Iracionalno i/ili usko razmišljanje
  • Smanjen raspon pažnje
  • Nejasne motive
  • Neorganizovan pristup rješavanju problema
  • Otpor prema komunikaciji
  • Nesposobnost da se napravi razlika između velikih i malih problema
  • Promjena/izmjena društvenih mreža

Načini upravljanja krizom[uredi | uredi izvor]

Kao što je već spomenuto, današnja kriza se može prevazići primjenom mehanizama kao što su: spavanje, odbijanje, fizička vježba, meditacija i razmišljanje. Za pomoć pojedincima da povrate emocionalnu ravnotežu, može se koristiti intervencija. Sveukupni cilj krizne intervencije je vratiti pojedinca na nivo funkcionisanja prije krize ili više uz pomoć grupe za socijalnu podršku. Kao što je rekla Judith Swan, postoji jaka korelacija između klijentove emocionalne ravnoteže i povjerenja u njihov sistem podrške koji će im pomoći tokom krize.[17] Koraci krizne intervencije su: procijeniti situaciju na osnovu obrazaca ponašanja pojedinca, odlučiti koja vrsta pomoći je potrebna (napraviti plan akcije), i na kraju poduzeti akciju/intervenciju, na osnovu sposobnosti pojedinca da povrati ravnotežu.[14] U kontekstu prirodnih katastrofa i drugih kriza povezanih s klimatskim promjenama, emocionalna aktivacija je uobičajena. Kolektivna obrada emocionalnih iskustava važan je dio omogućavanja pojedincima da povećaju svoju otpornost, što dovodi do većeg angažmana zajednice i osjećaja pripadnosti. Kada se pruži odgovarajuća podrška za emocionalna iskustva, emocije izazvane klimatskim promjenama su prilagodljive.[18]

Udruženje registrovanih medicinskih sestara Ontarija predložilo je ABC model za bavljenje intervencijama klijenata u krizama:[19]

  1. Osnovne vještine praćenja (učiniti da je osobi udobno, da ostane smirena, itd.)

2. Identificiranje problema i terapijske interakcije (istražite njihove percepcije, identificirajte izvore emocionalnog stresa, identificirajte poremećaje u ponašanju, koristite terapeutske interakcije)

3. Suočavanje i pregovaranje (identificirati pokušaje suočavanja, predstaviti alternativne strategije suočavanja, pratiti nakon krize)

Prednosti slušanja u krizi[uredi | uredi izvor]

Štaviše, još jedan metod za pomoć pojedincima koji pate u krizi je aktivno slušanje; definira se kao sagledavanje okolnosti iz druge perspektive i stavljanje do znanja drugoj osobi da pregovarač (pomagač) razumije njihovu perspektivu. Na taj način uspostavljaju povjerenje i odnos pokazujući empatiju, razumijevanje i objektivnost na način bez osuđivanja. Važno je da pregovarač osluškuje verbalne i neverbalne reakcije osobe u nevolji, kako bi mogao označiti emociju koju pojedinac pokazuje. Dakle, ovo pokazuje da je pomagač emocionalno podešen. Nadalje, postoje i druge tehnike koje se mogu koristiti za demonstriranje aktivnog slušanja kao što su parafraziranje, tišina i reflektiranje ili zrcaljenje. Cilj aktivnog slušanja je zadržati osobu da govori o svojoj situaciji.[13]

U teoriji haosa[uredi | uredi izvor]

Kada se modifikuje kontrolni parametar haotičnog sistema, haotični atraktor dodiruje nestabilnu periodičnu orbitu unutar basena privlačenja izazivajući naglo širenje u atraktoru. Ovaj fenomen se naziva unutrašnja kriza u haotičnom sistemu.

Također pogledati[uredi | uredi izvor]

 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Oxford English Dictionary, 1893, s.v. 'crisis'
  2. ^ Henry George Liddell, Robert Scott, Henry Stuart Jones, A Greek–English Lexicon, revised 1940, s.v. κρίσις, κρίνω
  3. ^ Bundy, J.; Pfarrer, M. D.; Short, C. E.; Coombs, W. T. (2017). "Crises and crisis management: Integration, interpretation, and research development". Journal of Management. 43 (6): 1661–1692. doi:10.1177/0149206316680030.
  4. ^ Seeger, M. W.; Sellnow, T. L.; Ulmer, R. R. (1998). "Communication, organization, and crisis". Communication Yearbook. 21: 231–275. doi:10.1080/23808985.1998.11678952.
  5. ^ Venette, S. J. (2003). Risk communication in a High Reliability Organization: APHIS PPQ's inclusion of risk in decision making. Ann Arbor, MI: UMI Proquest Information and Learning.
  6. ^ Mitroff.I. (2005) Why some companies emerge stronger and better from a crisis, p36
  7. ^ Mitroff & Silvers, (2009) Dirty rotten strategies
  8. ^ Shlaim, Avi, The United States and the Berlin Blockade, 1948–1949: a study in crisis decision-making, University of California Press, Berkeley, 1983, p.5
  9. ^ Mair, Victor H. (2005). "danger + opportunity ≠ crisis: How a misunderstanding about Chinese characters has led many astray". PinyinInfo.com. Pristupljeno 21. 5. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  10. ^ G. Bankoff, G. Frerks, D. Hilhorst (eds.) (2003). Mapping Vulnerability: Disasters, Development and People. ISBN 1-85383-964-7.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  11. ^ B. Wisner; P. Blaikie; T. Cannon; I. Davis (2004). At Risk – Natural hazards, people's vulnerability, and disasters. Wiltshire: Routledge. ISBN 0-415-25216-4.
  12. ^ "Factsheet: The IUCN Red List a key conservation tool (2008)" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 26. 7. 2011. Pristupljeno 20. 12. 2009.
  13. ^ a b c Lanceley, F. J. (2003). On-Scene Guide for Crisis Negotiators, Second Edition (2nd ed.). London: CRC Press.
  14. ^ a b Woolley, N (1990). "Crisis theory: A paradigm of effective intervention with families of critically ill people". Journal of Advanced Nursing. 15 (12): 1402–1408. doi:10.1111/j.1365-2648.1990.tb01782.x. PMID 2283452.
  15. ^ a b Nursing Best Practice Guideline: Shaping the future of Nursing. (Electronic book). Appendix C - Assessment of coping skills and support systems. (Page 53). Executive Director: Doris Grispun, RN, MScN, Ph.D. Date: August 2002.
  16. ^ Vecchi, G. M. (2009). Conflict and crisis communication. Annals of the American Psychotherapy Association, 12(2), 32-29.
  17. ^ Swan, J., & Hamilton, P.M. (2014). Mental health crisis management. Wild Iris Medical Education, Inc.
  18. ^ Kieft, J.; Bendell, J (2021). "The responsibility of communicating difficult truths about climate influenced societal disruption and collapse: an introduction to psychological research". Institute for Leadership and Sustainability (IFLAS) Occasional Papers. 7: 1–39.
  19. ^ Registered Nurses’ Association of Ontario. (2006). Crisis intervention. Toronto, ON: Registered Nurses’ Association of Ontario.
  • Kriza na Wikimedia Commonsu
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kriza&oldid=3541680"