Radosavljev zbornik
Radosavljev zbornik ili Zbornik krstjanina Radosava je srednjovjekovni bosanski rukopis pripadnika Crkve bosanske. Napisao ga je krstjanin Radosav krstjaninu Gojsavu u vrijeme vladavine bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1443-1461.).[1] Pripada bosanskoj redakciji staroslavenskog jezika.[2]
Rukopis se sastoji od 60 stranica, veličine 14,3 x 11 cm. Rukopis je svoje ime dobio po krstjaninu Radosavu koji ga je napisao krstjaninu Gojsavu. Na jednom kolofanu su ispisane osnove historijske informacije o ovome rukopisu koje ne spadaju u domen religijskih tekstova Zbornika: "Si knigi piše Radosavь krьstiêninь Goisavu krьstiêninu, a pisaše se u dni g(ospo)d(i)na krala Tomaša i dida Ratka. Gospodo, ako samь ĉo loše postavio, nemoite se tomui porugati, ere mi sta ruci trudьni težeće. Čtite i blagoslovite, a vasь Bogь bl(a)g(o)slovi u viki am(i) nь". ("Ove knjige piše Radosav krstjanin Goisav krsjaninu, a pisaše se u dane gospodina kralja Tomaša i dida Ratka. Gospodo, ako sam što loše postavio, nemojte se tome rugati, jer mi nestade ruci koja se trudila teškoća. Čitajte i blagoslovite, a vas Bog vlagoslovio u vijeke. Amin"). U rukopisu nije izričito napisana godina nastanka Zbornika, ali uzimajući podatak da je pisana za vrijeme "krala Tomaša", iz toga se zaključuje da rukopis potječe iz vremena vladavine predzadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1443-1461). O autoru rukopisa, krstjaninu Radosavu, ne zna se ništa. Sudeći po ikavskom narječju, rukopis je vjerovatno nastao na jugozapadnom dijelu Bosne. Rukopis se danas nalazi u Vatikanskoj biblioteci gdje je prenesen 1902. godine iz knjižare Sacra Congregatio de Porpaganda Fide.[3]
Radosavljev zbornik je jedinstven po svome sadržaju i po rasporedu teksta i iluminacija, a naročito prema jezičnim obilježjima. Rukopis je bogato ukrašen s ljudskim i životinjskim figurama upletenim u ornamentu, sa slikom krstjanina Radosava, bez slike svetaca, anđela ili lica Svete Trojice iako Apokalipsa sadrži i zahtijeva ovakve ilustracije. Radosavljev zbornik sadrži Apokalipsu, Očenaš, ispod kojega je ispisana glagoljska azbuka, početak Evanđelja po Ivanu, pisarov kolofon, i dio Pavlove poslanice Titu II, 12-13, napisan glagoljicom (dva puta - rukom Radosava, i kasnije drugom rukom[4]). Na posljednjem listu napisani su neki ćirilični zapisi. U Radosavljevom zborniku Apokalipsa se nalazi na početku, prije Evanđelja po Ivanu za razliku od Mletačkog i Hvalova zbornika gdje se Apokalipsa nalazi poslije Evanđelja.[1][3]
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- https://slavistickikomitet.ba/zbornik1/files/res/downloads/download_0099.pdf Arhivirano 5. 10. 2022. na Wayback Machine (Fotokopija Radosavljevog zbornika)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Jalimam, Salih, (2002), Historija bosanskih bogomila, str. 200-201, Tuzla: Društvo studenata Demus
- ^ Alen Kalajdžija, Radosavljeva bosanska knjiga. Zbornika krstjanina Radosava, Međunarodni Forum Bosna, Sarajevo, 2008; priredila: Anica Nazor", Istraživanja 04, str. 216
- ^ a b Šimić, M. (2008). 'Radosavljeva bosanska knjiga, Zbornik Krstjanina Radosava, priredila Anica NAZOR, Forum Bosnae 42/08, Sarajevo 2008.', Slovo, (58), str. 372-375. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/31636 (Datum pristupa: 05.10.2022.)
- ^ Nazor, Anica, (2005), "Rukopisi Crkve bosanske", u: Šanjek, Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu[mrtav link], Sarajevo-Zagreb, str. 558