Silmarilion

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
SILMARILION
Autor DŽ.R.R. Tolkin, 1977.
Originalni naziv The Silmarillion
Jezik engleski, sindarin,
Žanr Fantastika, mod. mitologija
Vrsta djela Pripovijetke
Vrijeme i mjesto nastanka 1917-1973, Oxford-Engleska
Pripovjedač Neimenovan
Gledište Treće lice; objektivno
Vrijeme radnje I,II,III Doba
Mjesto radnje Srednja Zemlja
Glavni lik /
Vrhunac ?
Teme ?

O piscu[uredi | uredi izvor]

DŽ.R.R. Tolkin

Radnja[uredi | uredi izvor]

Silmarilion je pripovijedanje o Starijim Danima, ili Prvom Dobu Tolkinovog Svijeta. To je drevna drama na koju se osvrču likovi u Gospodaru Prstenova, i u čijim događajima su neki od njih učestvovali. Priče Silmariliona smještene su u doba kad je Morgot, prvi Mracni Gospodar, živio u Srednjoj Zemlji, a visokorodni vilenjaci vodili rat protiv njega za povratak Silmarila. U knjigu je uključeno nekoliko kraćih dijela, od kojih delo O Prstenovima Moći govori o velikim dogadjajima na kraju Treceg Doba, koji oblikuju radnju Gospodara prstenova.


Pregled[uredi | uredi izvor]

Silmarilion se sastoji od pet dijelova:

  1. Ainulindalë- o stvaranju Ea, Tolkinovog univerzuma
  2. Valaquenta- kratki opis Valara i Maiara, nadnaravnih bića
  3. Quenta Silmarilion- obis događaja prije i tokom Prvog Doba
  4. Akallabeth- historija Drugog Doba
  5. O prstenovima moći i Trećem Dobu

Treći dio je također poznat i kao Prevodi sa vilenjačkog jezika . Ovih pet dijelova su u stvari odvojena djela, međutim Tolkin ih je želio objaviti zajedno.

Silmarilion je kompleksno djelo koje izražava široki spektar evropske mitologije kao što je finski ep Kalevala, isladske sage ili keltski mitovi. Na primjer, ime vrhovnog božanstva, Eru lluvatar (Onaj koji je otac svih) je očito preuzet iz norveške mitologije. arhajski stil i uzvišenost Ainulindalë naliči na Stari testament. Ostrvska civilizacija Numenor podsječa na Atlantidu- jedno od imena koje je Tolkin dao ovoj zemlji je Atalantë, iako je ovu riječ Tolkin izveo iz jezika vilenjaka.

Razvoj teksta[uredi | uredi izvor]

Prvi nacrti Silmariliona su nastali početkon 1917, kada je Tolkin kao britanski oficir, ležao u bolnici radi rovovske groznice. Tada je ove priče nazvao Knjiga izgubljenih priča. Poslije rata, pokušao je izdati neke od priča, ali su ga mnogi izdavači odbili, okarakterisavši njegovo djelo kao bajku koja nije pogodna odraslim čitaocima. Pokušao je još jednom, nakon što je objavio Hobita 1937; ali i tada djelo je viđeno kao previše komplikovano. DŽ.R.R. Tolkin|Tolkin je zamoljen da napiše nastavk Hobitu, koji če kasnije postati značajna knjiga Gospodar prstenova (Prstenova družina, Dvije Kule, i Povratak kralja).

Tolkin nikada nije napustio ove priče. On je Silmarilion smatrao najvažnijim svojim djelom, nevidjevši u njemu samo genezu Srednje Zemlje i događaja u Hobitu i Gospodaru prstenova, nego čitavo jezgro njegovog stvaralaštva. On je nastavio raditi na ovim pričama sljedečih nekoliko decenija, prerađujući ideje, sve do svoje smrti 1973.

Poslije Tolkinove smrti[uredi | uredi izvor]

Nekoliko godine poslije očeve smrti, Kristofer Tolkin je radio na nekim djelima, koja su ponekad bila samo nacrti, da bi bila dosljedna i hronološki tačna. Neki dijelovi Quenta Silmariliona su čak bili ne napisani tako da je Kristofer Tolkin u pomoć pozvao pisca fantastike Guy Gavriel Kaya. Kao konačni rezultat, sa geneologijama, kartama i indeksom, knjiga je izdata 1977.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Silmarilion