Sitosterolemija
| Sitosterolemija (Fitosterolemija)[1] | |
|---|---|
 Ovo stanje nasljeđuje se po sutosomno recesivnom obrascu. | |
| Klasifikacija i vanjski resursi |
Sitosterolemija je rijedak autosomni recesivno nasljedni metabolički poremećaj prometa lipida. Obilježava ga hiperapsorpcija i smanjeno izlučivanje putem žuči prehrambenih sterola (uključujući biljni fitosterol beta-sitosterol). Zdrave osobe apsorbuju samo oko 5% biljnih sterola iz ishrane, ali pacijenti sa sitosterolemijom apsorbuju 15% do 60% unesenog sitosterola, a ne izlučuju mnogo u žuč.[2] Fitosterol kampesterol lakše se apsorbira od sitosterola.[3]
Pacijenti sa sitosterolemijom razvijaju hiperholesterolemiju, tetivske i tuberozne ksantome, prerano razvijaju aterosklerozu i abnormalne rezultate hematoloških i testova funkcija jetre.
Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]
Sitosterolemija može dijeliti nekoliko kliničkih obilježja s dobro okarakteriziranom porodičnom hiperholesterolemijom (FH), kao što je razvoj tetivnih ksantoma u prvih 10 godina života i razvoj prerane ateroskleroze. Međutim, za razliku od pacijenata sa FH, pacijenti sa sitosterolemijom obično imaju normalne do umjereno povišene razine ukupnog sterola i vrlo visoke razine biljnih sterola (sitosterol, kampesterol, stigmasterol, avenosterol) i 5α-zasićenih stanola u plazmi. Nivoi sitosterola u plazmi kod pacijenata sa sitosterolemijom su 10-25 puta veći nego kod normalnih osoba (8–60 mg/dl). Nemaju svi pacijenti sa sitosterolemijom ksantome tetiva, tako da odsustvo ovoga ne treba koristiti za isključivanje ove dijagnoze.
Ksantomi se mogu pojaviti u bilo kojoj dobi, čak i u djetinjstvu. Mogu biti kao potkožni ksantomi na zadnjici kod djece ili na uobičajenim lokacijama (npr. Ahilova tetiva, tetive ekstenzora šake) kod djece i odraslih. Ksantelazma i rožnati arkus su manje česti. Može biti prisutan smanjen obim pokreta s mogućim crvenilom, otokom i toplinom zglobova zbog artritisa. Pored toga, pacijenti sa sitosterolemijom mogu imati hemolitske epizode i splenomegaliju (uvećanu slezenu).
Neliječeno, stanje uzrokuje značajno povećanje morbiditeta i mortaliteta. Koronarna bolest srca i njene inherentne zdravstvene posljedice primarni su uzroci bolesti i prerane smrti kod neliječenih pacijenata. Sumnja se da ovo stanje dovodi do disfunkcije jetre i ciroze, u kontekstu sitosterolemije,[4]
Patogeneza[uredi | uredi izvor]
Ćelije sisara ne mogu koristiti biljne sterole. Normalno, biljni steroli se slabo apsorbuju iz gastrointestinalnog trakta; manje od 5% biljnih sterola se apsorbuje u poređenju sa približno 40% apsorbovanog holesterola. Jetra preferirano izlučuje biljne sterole u odnosu na holesterol. Nedavno je pokazano da steroli iz ishrane pasivno ulaze u crijevne ćelije, a potom se velika većina upumpava nazad u lumen crijeva, pomoću proteina zvanog ATP-vezujući kasetni transporter (ABC transporter).
Sitosterolemija se nasljeđuje kao rijetko autosomno recesivno stanje. Pokazalo se da je posljedica mutacija u bilo kojem od dva susjedna i suprotno orijentirana gena (ABCG5 i ABCG8), koji se nalaze u hromosomu 2, u pojasu 2p21 i kodiraju ABC-transporterske proteine pod nazivom sterolin-1, odnosno sterolin-2. Tako je poremećeno aktivno pumpanje nazad u crijevo pasivno apsorbiranih biljnih sterola, a jetreno lučenje rezultirajuće akumulacije ovih sterola je smanjeno.
Sposobnost jetre da preferencijalno izlučuje biljne sterole u žuč je očigledno narušena. Dok sinteza žučne kiseline ostaje ista kao kod zdravih ljudi, ukupno izlučivanje sterola u žuči je navodno manje od 50% kod odoba sa sitosterolemijom u poređenju sa kontrolnim . Mehanizam smanjene jetrene sekrecije nije poznat. Pacijenti imaju značajno smanjenu biosintezu holesterola u cijelom organizmu, povezanu sa potisnutim jetrenom, ileusnom i monojedarnom leukocitnom hidroksimetilglutaril-koenzim A reduktazom (HMG-CoA reduktaza), enzimom koji kontrolira brzinu u putu biosinteze holesterola. Još uvijek je diskutabilno da li je smanjena regulacija uzrokovana nakupljenim sitosterolom, ali najnoviji podaci pokazuju da sekundarni efekti nepoznatih regulatora osim sitosterola mogu dovesti do smanjene aktivnosti HMG-CoA reduktaza u bolesti. Ovo je povezano sa značajno povećanom ekspresijom receptora lipoproteina niske gustoće (LDL).
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Dijagnoza se postavlja mjerenjem serumske koncentracije biljnog sterola.
Liječenje[uredi | uredi izvor]
Poremećaj se liječi strogim smanjenjem unosa hrane bogate biljnim sterolima (npr. biljna ulja, masline i avokado). Međutim, dijetalna terapija često nikada nije u potpunosti dovoljna za kontrolu ove bolesti, jer su biljni steroli sastavni dio svih namirnica biljnog porijekla. Korišteni su i statini , a dok ovi snižavaju nivoe holesterola, mogu se poboljšati posljedice aterosklerotsku bolest, samo njihovom upotrebom nivoi biljnih sterola su nedovoljno smanjeni.
Ako samo dijetetski tretman nije dovoljan, mogu se razmotriti smole koje vežu žučnu kiselinu (npr. holestiramin, holestipol). U oktobru 2002. godine, novi inhibitor apsorpcije holesterola, ezetimib, dobio je odobrenje američke Uprave za hranu i lekove (FDA) za upotrebu kod sitosterolemije. Ovaj lijek je sada standard za njegu, jer blokira ulazak sterola i može se koristiti u kombinaciji sa smolama žučne kiseline.
Konačno, u odabranim slučajevima izveden je ileusni bajpas, kako bi se smanjili nivoi biljnih sterola u organizmu, iako je ova terapija poduzeta prije pojave ezetimiba.
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
U literaturi širom svijeta prijavljeno je oko 80 slučajeva, pa se čini da je ovo stanje relativno rijetko. Više nego vjerovatno, sitosterolemija je značajno nedovoljno dijagnosticirana i mnogim pacijentima je, umjesto nje, vjerovatno (pogrešno) dijagnosticirana hiperlipidemija.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ James, William D.; Berger, Timothy G. (2006). Andrews' Diseases of the Skin: clinical Dermatology. Saunders Elsevier. str. 535. ISBN 978-0-7216-2921-6.|display- authors=etal}}
- ^ Berge KE, Tian H, Graf GA, Yu L, Grishin NV, Schultz J, Kwiterovich P, Shan B, Barnes R, Hobbs HH (2000). "Accumulation of dietary cholesterol in sitosterolemia caused by mutations in adjacent ABC transporters" (PDF). Science. 290 (5497): 1771–1775. Bibcode:2000Sci...290.1771B. doi:10.1126/science.290.5497.1771. PMID 11099417. S2CID 15836675.
- ^ Lütjohann D, Björkhem I, Beil UF, von Bergmann K (1995). "Sterol absorption and sterol balance in phytosterolemia evaluated by deuterium-labeled sterols: effect of sitostanol treatment". Journal of Lipid Research. 36 (8): 1763–1773. doi:10.1016/S0022-2275(20)41495-6. PMID 7595097.
- ^ Bazerbachi, F., et al. "Cryptogenic Cirrhosis and Sitosterolemia: A Treatable Disease If Identified but Fatal If Missed." Annals of hepatology 16.6 (2017): 970.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- Lee M, Lu K, Patel SB (2001). "Genetic basis of sitosterolemia". Current Opinion in Lipidology. 12 (2): 141–149. doi:10.1097/00041433-200104000-00007. PMC 1350992. PMID 11264985.
- Steiner R D. Sitosterolemia .[online] Available from : http://www.emedicine.com/ped/topic2110.htm [Accessed :12 July 2006]
- Bazerbachi F.; et al. (2017). "Cryptogenic Cirrhosis and Sitosterolemia: A Treatable Disease If Identified but Fatal If Missed". Annals of Hepatology. 16 (6): 970–978. doi:10.5604/01.3001.0010.5290. PMID 29055934.