Tvrđava (roman)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Za druga značenja pojma Tvrđava pogledajte Tvrđava (čvor).
Tvrđava
Tvrdjava.jpg
Autor Meša Selimović
Država Bosna i Hercegovina
Jezik bosanski
Žanr psihološka drama
Datum izdanja 1966 - 1970
Pripovjedač Ahmed Šabo (glavno lice)
Gledište prvo
Vrijeme radnje 18. vijek
Mjesto radnje Bosna i Hercegovina
Glavni lik Ahmed Šabo

Tvrđava je jedan od poznatijih romana bosanskohercegovačkog pisca Meše Selimovića. Ovaj roman koji je prvi put objavljen 1970. godine, predstavlja svojevrsnog blizanca Selimovićevog prethodnog romana Derviš i smrt (1966.)

U ovom romanu pisac nastavlja uzvišenu metaforu iz romana "Derviš i smrt" o čovjeku kome prijete smrt i vlast. Unutrašnji prostor ovog romana jasnije je određen duhom nego što je spolja određen realnim historijskim vremenom. Tvrđava oslikava vječitu težnju za izlaskom iz zatvorenog prostora kao što je opaska glavnog junaka Ahmeta Šabe o bibliotekaru Seidu Mehmedu primjenljiva na skoro sve junake u ovoj knjizi:

"Zazidan u sebi, kao mogila."

[1]

Radnja ovog romana je smještena u isti prostorni i vremenski okvir i to određeniji, jasniji, sa malo naglašenijom dozom hroničarskog realizma, kojega malo ima u "Dervišu i smrti". Prema piščevom upozorenju ovo djelo ima srodstva sa sarajevskom hronikom Mula Mustafe Bašeskije iz 18. vijeka. Tvrđava s obzirom na prvu glavu romana, te kroz sugerisanje u samom naslovu knjige je (kao riječ i kao pojava pojam) roman rata i mira u njihovoj unutrašnjoj vezi kao ljudsko pojedinačno i skupno iskustvo, moralni iskaz na ispitima međuljudskog odnosa uz pritisak društvenog, političkog, državnog regulativa gdje je tema vlasti preuzeta iz "Derviša", sa istim pretpostavkama. Selimović je i ovim romanom kao i "Dervišem" potvrdio svoju romansijersku čistokrvnost, te ga je moguće upoređivati sa T. Wolfeom, Dostojevskim, i sa Japancem Abe Koubou. [2]

Radnja

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Jezik i stil

Dvije osnovne odlike Selimovićevog rukopisa određuju ovaj roman: gradnja zanimljive fabule i majstorsko oblikovanje likova. Tu je prije svega, smisao i besmisao kao osnovna uporišta čovjekovog identiteta. To su vječita i sveprisutna pitanja koja proganjaju pisca i njegove junake u vremenima društvene prisile kada bujaju strah i nesigurnost i kada se ljudi povlače u sebe ili napadaju bližnje. [1]

Jedna od osobenosti pisanja u romanu je hroničarski realizam koji se potvrđuje i napomenom u dijelu o braći Morićima:

"Samo dvadeset godina je prošlo, a sve se zaboravilo, i braća Morići i Sari-Murat, i njihovo bezakonje, i ljudi koje su pobili."

Ovdje je za tu realističku bašeskijsku stranu djela izražajno i viđenje tog događaja, koji je iz hroničarskih anala i ljudskog pamćenja nešto izmijenjen prešao i u legendu:

"Izdalo je narodno pamćenje, pa se pjevala tužna pjesma o vješanju dvojice braće kao da su junaci a ne surove siledžije.

Tako je na određeni, ne sasvim andrićevski način, svakodnevica skopčana s historijom i legendom, kao što je baš verzija o Morićima karakteristična i za Andrićev roman Put Alije Đerzeleza, približno slično vremenski smještena. U romanu je uočljiva i nesrazmjera između polazne ratne slike i kasnijeg mirnodopskog života. Početna ratna slika bitna je za razvoj romana kao cjeline, radnje, atmosfere, vizije. Rat je stoga uzet kao spoznajna škola "životnog šegrtovanja." [3]

Analiza djela

Radnja u romanu se odvija u Sarajevu u 18. vijeku, a priču nam govori mladić Ahmet Šabo u svojim dvadesetim godinama. Po povratku iz rata u Rusiji, gdje je vidio i preživio neizrecive strahote, on je praktično saznao da je cijela njegova porodica umrla u njegovom odsustvu. Početak romana je sumoran, gdje Ahmet opisuje ono kroz šta je prošao u ratu i ono što je našao u onome što je nekad bio njegov dom. On kao musliman strastveno se zaljubljuje i ženi hrišćanku, Tijanu Bjelotrepić. Dobija posao kao pisar kod Mula Ibrahima čiji je život spasio, ali nakon što izgovara što mu je na umu na velikom sijelu kod hadži Duhotine biva pretučen i prisiljen da napusti svoj posao. Ahmet je bezazlen, pošten i iskren čovjek koji je vidio strahote rata i zna kakvo glupo ogorčenje i gubitak života je sam taj rat. Sarajevo u kojem živi je međutim, mjesto gdje su obmana i izdaja pravilo. Kao moralni karakter u velikoj mjeri nemoralnom svijetu, Ahmet ima mogućnost poboljšanja svog mjesta u društvu, da stekne malo bogatstva i moći, ali samo ako napravi kompromis sa sobom. On je u stanju da to učini. Pao je u nemilost jer je otvoreno i iskreno govorio. On ne razumije zašto se "prazne riječi" - i to one istinite trebaju uzimati u obzir kao opasne. Kako objašnjava Mula Ibrahim, govor je najopasniji oružje od svih:

"I govor je čin. I to kakav čin! Da si ukrao, udario nekoga, ili učinio bilo kakvo drugo zlo, oni bi vjerovatno oprostili. Ali ti si morao govoriti o stvarima o kojima razumna osoba ćuti. To je ono što oni ne opraštaju."

Ahmet uživa u nekim malim uspjesima, i daljnjim nedaćama. Sretan u svom braku on i dalje prolazi kroz mnoga iskušenja. Osoba iz neposredne blizine je Mahmut, slab čovjek s mnogo divljih planova za zaradu novca. Ahmet se pridružuje Mahmutu u nekim poslovnim poduhvatima, sa promjenljivim uspjehom. Ironično, iako ne i iznenađujuće, kada Mahmut konačno postiže pravi uspjeh on gubi Ahmeta.

Sve mi je jako tužno. Ovo više nije moj Mahmut. Moj je bio poetski lažov. To je bio sitan račundžija. Moj Mahmut je pokušao da uhvati oblake, ovaj je uhvatio miša. Moj Mahmut je luda i draga osoba, a ovaj je dosadan i mrzovoljan. A pjesnik, bez obzira koliko bio dobar ili loš, je umro i sada je samo još jedan trgovac rođen.

Ahmet živi u izolaciji. On je izgradio tvrđavu oko sebe. Njegova iskrena priroda i njegov prezir prema onima koji su uključeni u vladi i poslovnim poduhvatima izoluju ga. On to priznaje, prisiljen da se povuče iz svijeta i frustriran njime udaljavajući se čak i od onih koje voli najviše. "Kao i svi ostali i ja sam previše postao zatvoren i tvrđava pod opsadom, namršten i šutljiv", priznaje on tužno. Tvrđava je također značajna struktura u samom gradu, mračno sjedište moći u koju su odvedeni oni koji vrijeđaju državu. Jedan od onih koji su na kraju tu i zatvoreni je i student Ramiz, aktivista. U prilici da stekne korist Ahmed umjesto toga traži nekoga ko je u vlasti da pomogne Ramizu (koje taj moćni čovjek uspješno i odrađuje), što je rijetka prilika da je odbrana tvrđave probijena. Knjiga je ipak prožeta nadom i Ahmed, iako često gubitnik nikada nije bio do kraja poražen. Jedva optimista, on i dalje izgleda da vjeruje da čovjek može biti u osnovi dobro biće. Kraj ne nudi odgovore ili jednostavno svijetlu budućnost, nego samo realan prikaz. Ipak, i to je ohrabrujuće (iako i dalje sumorno prema većini standarda). [4]

Likovi

  • Ahmet Šabo
  • Mula Ibrahim
  • Mahmut Neretljak
  • Tijana Šabo
  • Serdar Avdaga
  • Osman Vuk
  • Šehaga Soćo
  • Ramiz, student
  • Džemal Zafranija [5]

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Reference

  1. ^ a b Tvrđava, Meša Selimović, izdavač:"Marso" Novi Beograd, Nehruova 117, 2009. godine, ISBN 978-86-6107-019-8, str. 390.
  2. ^ http://www.scribd.com/doc/17111969/Mesa-Selimovic-Tvrdjava
  3. ^ http://www.camo.ch/tvrdjava.htm
  4. ^ http://www.complete-review.com/reviews/selimm/fortress.htm
  5. ^ Izdavač:"Marso" Novi Beograd, Nehruova 117, 2009. godine, ISBN978-86-6107-019-8, str. 390.


Books-aj.svg aj ashton 01.svg Nedovršeni članak Tvrđava (roman) koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Wikicitat
Wikicitat: Tvrđava