Ustavno pravo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Wikitext.svg Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka(23-02-2012)
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Ustavno pravo obuhvata sve pravne norme kojima se određuju političke institucije (državne i nedržavne).


Te norme se prema njihovim posebnim obilježjima mogu podijeliti u 3 veće skupine:

1. Pravne norme kojima se uređuju slobode, prava i dužnosti čovjeka i građanina. Njima se ostvaruje temeljna ideja ustava i ustavnosti.

Pravnim propisivanjem sloboda i prava, te dužnosti čovjeka i građanina, unaprijed se utvrđuju pravila ponašanja za sve subjekte unutar pravnog poretka. Prava i sloboda čovjeka i građanina su istovremeno i granica djelovanja svih organa državne vlasti. Sintagma “slobode i prava čovjeka i građanina” označava garanciju sloboda i prava svim ljudima na području jedne države, kako državljana (građana) te države, tako i stranaca.

Slobode i prava čovjeka i građanina mogu se podijeliti na:

- lične slobode i prava – prvenstveno pravo na život i nepovredivost slobode i ličnosti čovjeka, iz čega se izvodi niz drugih prava, npr. zabrana svih oblika zlostavljanja, te prisilnog i obaveznog rada;

- političke slobode i prava – biračko pravo, sloboda štampe i drugih oblika javnog izvještavanja, sloboda okupljanja i udruživanja itd.

- Ekonomsko-socijalna i kulturna prava nazivaju se i pravima druge generacije. Pravno se garantuju tek ustavima koji se donose nakon I svjetskog rata. Ovdje posebno treba istaći pravo na rad, pravo na zaradu kojom se može porodici obezbijediti dostojan život, pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i osiguranje, pravo na štrajk, pravo na zaštitu porodice, djece i nemoćnih osoba, te sloboda naučnog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.

- Od početka 60-ih godina javlja se i pravna zaštita prava treće generacije. To je pravo na zdrav život čovjeka i cijeli sklop ekoloških prava.

2. Pravne norme kojima se uređuje organizacija državne vlasti. One se u demokratskim ustavnim uređenjima mogu podijeliti na:

- norme kojima se utvrđuju temeljna načela za ustrojstvo državne vlasti (načelo narodnog suvereniteta, podjele vlasti, vladavine prava, načelo predstavničke vladavine zasnovano na demokratskom višepartijskom sistemu, te načelo decentralizacije organa vlasti);

- norme kojima se utvrđuju temeljni državni organi - zakonodavni, izvršni, upravni, sudski i ostali (ustavni sud);

- norme kojima se uređuje izbor, odnosno postupak imenovanja i odgovornosti svakog od temeljnih državnih organa;

- norme kojima se uređuje djelokrug i ovlaštenja temeljnih državnih organa;

- norme kojima se utvrđuju međusobni odnosi temeljnih državnih organa sa organizacijskog i funkcionalnog aspekta.

- norme kojima se uređuje način rada i odlučivanja, dakle postupak donošenja akata i drugih odluka iz nadležnosti temeljnih državnih organa.

3. Norme kojima se određuje veza odnosa između državnih organa i nedržavnih političkih subjekata.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: