Violončelo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Violončelo
Čelo
Violončelo
Klasifikacija
Raspon tonova
Range cello.png
Srodni instrumenti
  • Ostali gudački instrumenti
Muzičari

Mistislav Rostropovich
Jacqueline du Pré
Yo-Yo Ma

Graditelji

Porodica Guarneri
Porodica Amati
Antonio Stradivari

Violončelo je žičani gudački instrument, mnogo veći od violine i viole.

Pri sviranju se drži među koljenima. Na kraju trupa ima šiljasti klin (nogu) kojim ga svirač oslanja o pod. Note za violončelo najčešće se pišu u F-ključu (bas ključu), ali se upotrebljavaju i drugi ključevi: G ključ i C ključevi (C ili tenor ključevi).

Najsavršenije gudačke instrumente izrađivali su u XVII vijeku italijanski majstori Stradivari, Guarneri i Amati. Gudački instrumenti mogu sačinjavati i manje (komorne) sastave, kao što su gudački trio, gudački kvartet i komorni gudački orkestar.

Žice[uredi | uredi izvor]

Čelo ima četiri žice : C, G, D, A. C je najdublja, a A najviša. Na čelu postoje čivije, (one su na vrhu violončela i izgledaju kao vijci) pomoću kojih zatežemo žice. Tim zatezanjem štimamo čelo i žicu tako da bi imali odgovarajući zvuk. Kada gudalo stavimo na žicu, i povučemo žica proizvodi vibracije, a zvuk izlazi kroz otvore na čelu koji liče malom slovu f.


Eighth notes and rest.svg Nedovršeni članak Violončelo koji govori o muzici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: