Tuba

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Tuba

Tuba je limeni duvački instrument, najvećih dimenzija i najdubljeg zvuka. Uočljiva je po vrlo širokom završnom dijelu cijevi i lijevku okrenutom u vis. Dužina čunjaste cijevi iznosi 565 cm.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Ima četiri ventila, ali neke varijante imaju i pet ili čak šest. Četvrti ventil snižava cijeli alikvotni niz tonova za dva i po stepena (čista kvarta), a kombinovana upotreba svih ventila postepeno snižava cijeli alikvotni niz do petog i po stepena (velika septima). Ovim je omogućeno dobijanje svih polustepena između pedalnog tona i drugog alikvotnog tona. Srazmjerno široka cijev i dubok usnik čine da je zvuk tube pun, ali zaobljen, najsrodniji zvučanju horne ili krilnice (varijanta trube). Iako se često slaže u akorde sa trombonima, ne doseže snagu i blistavost njihovog zvuka, ali im čini dodatni, masivni bas. Za svoju veličinu i zvučnu dubinu, tuba je srazmjerno pokretljiv instrument. Ipak, registar i karakter njenog zvuka čine da je solistička upotreba tube, pa čak i samo istaknutija uloga u orkestru, sasvim rijetka. Muzika za tubu se piše u bas-ključu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prvi put je napravljena za pruski vojni orkestar 1829. godine. Vijest je brzo stigla u Francusku gdje je Hector Berlioz preporučio zamjenu ophikleida tubom u "Fantastičnoj simfoniji". Prvi koncert za tubu je komponovao Vaughan Williams 1954. godine.



Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: