Vladimir Visocki

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Vladimir Visocki na poštanskoj markici iz 1999.g.

Vladimir Semjonovič Visocki, ruski Влади́мир Семёнович Высо́цкий, (25. januara 1938. Moskva, Rusija, tada Sovjetski savez - 25. jula 1980. Moskva), bio je ruski pjevač, pjesnik, pozorišni i filmski glumac i pisac.

Visocki se smatra jednim od najvećih ruskih umjetnika svih vremena, koji je ostavio dubok i trajan trag u ruskoj kulturi. Iako ga je tokom života službena vlast bivšeg Sovjetskog saveza uglavnom ignorirala, Visocki je dostigao veliku slavu, i do danas ima značajan uticaj na mnoge ruske muzičare i glumce koji pokušavaju postići njegov status umjetničke "ikone".

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Vladimir Visocki je rođen u Moskvi. Otac mu je bio Jevrej, vojni oficir, a majka prevoditeljica sa njemačkog jezika. Njegovi roditelji su se rastali ubrzo nakon njegova rođenja, a Vladimira su odgajali otac i njegova pomajka jermenskog porijekla koju je nazivao "teta" Jevgenia. Vladimir je dvije godine svoga djetinjstva proveo sa ocem i pomajkom u vojnoj bazi u Eberswalde u tada sovjetskom dijelu okupirane Njemačkoj, koja će kasnije postati Istočna Njemačka.

Profesionalni život[uredi | uredi izvor]

Godine 1955.g., Vladimir se upisao na moskovski Institut civilnog inžinjerstva, ali se ispisao već nakon jednog semestra, odlučivši se za glumačku karijeru. Godine 1959. počeo je glumiti u manjim ulogama u pozorištu (pozorište Aleksandar Puškin).

Godine 1964.g. je na poziv svog bliskog prijatelja i mentora, režisera Jurij Ljubimovova prešao u pozorište Taganka. U tom pozorištu je Visocki prvi puta došao na naslovnice svojim nastupima u glavnim ulogama u Shakespeareovom Hamletu i Brechtovom Životu Galilejevom.

Pozorište Taganka je u to vrijeme često bilo predmetom državnog progona zbog političke nelojalnosti i etničke mješovitosti, što je nadahnula Visockog da se naziva “prljavi Jevrej” (жид пархатый) u intervjuima. U to vrijeme se pojavljuje i u nekoliko filmova, u kojima su se našle i neke njegove pjesme. Glavnina njegovih pjesama iz tog vremenog razdoblja nije dobila službeno priznanje od državne diskografske kuće koja je tada imala monopol na izdavanje ploča. Ipak, njegova popularnost je nastavila rasti, a dolaskom prenosivih kasetofona u Sovjetski savez, njegova muzika je postala dostupna širokim masama, presnimavanjem kaseta.

Postao je prepoznatljiv po svoje jedinstvenom načinu pjevanja i stihovima koji su humorističnim uličnim žargonom komentirali socijalna i politička zbivanja. Njegove stihove slušali su milioni sovjetskih građana, u svim dijelovima države.

Brakovi[uredi | uredi izvor]

Visockijeva prva žena je bila Iza Žikova. Svoju drugu ženu, Ludmilu Abramovu, upoznao je 1961. Vjenčali su se 1965.g. i imali dva sina, Arkadij i Nikita. Dok je bio u braku imao je ljubavnicu (Tatjana Ivanenko), a godine 1967.g. zaljubio se je u Marinu Vlady, francusku glumicu ruskog porijekla, koja je radila u Mosfilmu na zajedničkoj sovjetsko-francuskoj produkciji. Marina je tada bila udana i već imala 3 djece. Vjenčali su se 1969.g. U početku su održavali vezu na daljinu, jer Marina nije mogla dolaziti u Sovjetski savez, a Vladimir je teško izlazio iz Sovjetskog saveza. Kako bi se lakše viđali Marina se učlanila u komunističku partiju Francuske, što je malo ublažilo stav sovjetske vlade prema Visockom. Problemi njihove veze na daljinu nalaze se u nekoliko njegovih pjesama.

Kasne godine[uredi | uredi izvor]

Sredinom 1970ih, Visocki je bolovao od alkoholizma. Mnoge njegove pjesme iz tog vremena izravno ili metaforički odnose se na alkoholizam, ludost, opsjednutost. Tada je bilo i vrijeme najveće popularnosti njegove muzike, pa ga državna diskografska kuća više nije mogla ignorirati, pa je odlučila izdati nekoliko njegovih ploča u kasnim 1970ima. Tada su već milioni te pjesme imali na kasetama i znali ih napamet.

Istovremeno je dobio i službena priznanja kao pozorišni i filmski glumac. Iako uspješan kao glumac, za život je zarađivo na koncertnim turnejama. Većinu zarađenog novca je trošio na ovisnost o drogama, prvo o amfetaminima, pa i opijatima. Sve je to dovelo do propadanja njegovog zdravlja i smrti zbog zastoja srca u dobi od 42 godine.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Njegovo tijelo izloženo je u pozorištu Taganka, gdje je održana pogrebna ceremonija. Pokopan je na groblju Vagankovskoj u Moskvi, i pretpostavlja se da je pogrebu prisustvovalo milion ljudi. Hiljade ljudi napustilo je stadion u Moskvi na kojem su se tada održavale Olimpijske igre, kako bi prisustvovali pogrebu. Posthumno ga je odlikovala sovjetska vlada.

Nasljeđe[uredi | uredi izvor]

Na dan rođenja Vladimira Visockog u mnogim gradovima širom Rusije održavaju se muzički festivali. Asteroid 2374 Vladvysotskij, kojeg je otkrila Ljudmila Žuravljeva, nazvan je prema Vladimiru Visockom.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Tokom života[uredi | uredi izvor]

  • Алиса в стране чудес / Alisa u zemlji čuda (1977) [2 ploče]
    Muzička adaptacija Alisa u zemlji čuda,
    sa Klara Rumjanova, Vladimir Visocki, Vsevolod Abdulov.
    Stihovi i muzika: Vladimir Visocki

Posthumna izdanja[uredi | uredi izvor]

Francuska[uredi | uredi izvor]

  • Le Monument (1995) [CD]
  • Le Vol Arrêté (2000) [CD]

Njemačka[uredi | uredi izvor]

  • Wir drehen die Erde (1993) [CD]
  • Lieder vom Krieg (1995) [CD]

Rusija[uredi | uredi izvor]

  • Песни / Pjesme (1980) [LP] Melodiya
    • Kompilacija pjesama izdana nedugo nakon njegove smrti. [Melodiya Stereo C60-14761.2]
  • Sons Are Leaving For Battle (1987) [double LP] Melodiya
    • War songs. Archive recordings from between 1960-1980. [Melodiya MONO M60 47429 008/006]
  • На концертах Владимира Высоцкого / Na koncertima t Vladimir Vysotsky's concerts
    • 01, 02, 03, ... 21 (1986–1990) [12" vinyl]
  • Marina Vlady / Vladimir Vysotsky (1996) [CD] [Melodiya]
  • MP3 Kollektsiya: Vladimir Vysotsky [SoLyd Records]
    Koncertne i studio snimke
    • Disk 1
    • Disk 2
    • Disk 3
    • Disk 4 (period 1979-1980) (2002) [CD: MP3 192 kBit/s]
  • Platinovaya Kollektsiya: Vladimir Vysotsky (2003) [2 CDa]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Wladimir Wyssozki. Aufbau Verlag 1989 (DDR) : Zerreißt mir nicht meine silbernen Saiten....
  • Vysotsky, Vladimir (1990): Hamlet With a Guitar. Moscow, Progress Publishers. ISBN 5-01-001125-5
  • Vysotsky, Vladimir (2003): Songs, Poems, Prose. Moscow, Eksmo. ISBN
  • Vysotsky, Vladimir / Mer, Nathan (trans) (1991): Songs & Poems. ISBN 0-89697-399-9
  • Vysotsky, Vladimir (1991): I Love, Therefore I Live. ISBN 0-569-09274-4
  • Vlady, Marina (1987): Vladimir ou Le Vol Arrêté. Paris, Ed. Fayard. ISBN 2-213-02062-0 (Vladimir or the Aborted Flight)
      • Влади М. Владимир, или Прерванный полет. М.: Прогресс, 1989.
  • Vlady, Marina / Meinert, Joachim (transl) (1991): Eine Liebe zwischen zwei Welten. Mein Leben mit Wladimir Wyssozki. Weimar, Aufbau Verlag. ISBN

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: