Vrtoče (Bosanski Petrovac)
Vrtoče | |
|---|---|
(naselje) | |
 | |
  Vrtoče | |
| Koordinate: 44°38′05″N 16°10′31″E / 44.6347°N 16.1753°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Unsko-sanski |
| Općina | Bosanski Petrovac |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 176 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 37 |
| Matični broj | 105902[1] |
| Matični broj općine | 11436 |
Vrtoče je naseljeno mjesto u sastavu općine Bosanski Petrovac, Bosna i Hercegovina.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Vrtoče leži u sjevero-zapadnom dijelu Petrovačlog polja, na raskrsnici puteva Bosanski Petrovac-Bihać i Bosanska Krupa-Kulen Vakuf. Njegov prostor je u nekoliko odijeljen od glavnog polja, koje se na ulasku u Vrtoče znatno sužava. Tu se Radanovića Glavica(678 m.) odveć primakla Gradini (711 m.). Obje ove uzvisine prave među sobom potijesno ušće, kojim se ravan Rudo polja preliva u ravan Vrtočkog polja. (Oba polja su dijelovi Petrovačkog polja). Selo je samo mjestimično ograđeno brijegovima ili vrhovima, između kojih ipak tri široka otvora pružaju udobne prolaze do susjednih sela. Do zapada, prema Prkosima, Oraškom Brdu i donekle Teočaku selo je zaklonjeno Koviljačom, Osojem i Lupinom. Na severo-istoku čine pregradu prema Krnjeuši Čučevo i Rudača. Jelića Lug je u nekoliko granična oznaka prema Vođenici, a Radanovića Glavica prema Busijama.
U ataru sela Vrtoče, u predjelu zvanom Redžin kraj na nadmorskoj visini 730 m. nalazi se Gaćina jama. Niže od ovog otvora za 20 m. nalazi se još jedan otvor od svega 40 cm, Mala jama. Kamen ubačen u nju daje dug eho - do 30 sec. Moguća je veza između ove dvije jame. Proširenja u Maloj i Velikoj sali su nastala procesom salamanja i oburvavanja tavanice. Zbog svega toga jama je ponorsko-salomna. Dimnjak ukazuje na vezu sa Malom jamom. Ispitivanja Gaćine jame su utvrdila da je ona nekad bila jedan od ponora petrovačke pra-rijeke prilikom njenog sukcesivnog pomjeranja i skraćivanja od ušća prema izvorištu. To se naročito zaključuje po postojanju još dvije jame u pravcu sjeverozapada, prema Bihaću. To je jama u Dugom polju i jama pod Koviljačom.
U Rudom polju na granici prema Gromačama, lijevo od puta za Krnjeušu nalazi se Avdijina pećina. Ulazni otvor je u samoj ravni polja, na nadmorskoj visini 573 m. Pećina je sasvim mala sa jednim prostim kanalom od krednih krečnjaka. Nastala je radom ponirućih voda.[2]
Predio Vrtoča je u potpunosti bezvodan. Ovo je valjda jedino selo bez izvorske vode na petrovačkom području.
Kuće zauzimaju pretežno okrajke ravnice, manjim dijelom uspinju se po plećinama. U jednom kraju sela ima njiva i iznad kuća. Selo se dijeli u nekoliko dijelova: Glavica (Radanovića), Kula, Doline, Redžin Kraj, Očigrije, Gradina.[3]
Historija
[uredi | uredi izvor]U Vrtoču na nadmorskoj visini od 1091 m, na najvišoj ošumljenoj, ali vrlo kamenitoj glavici brda Čučeva, leži osamljena i nedovoljno istražena gradina. Sastoji se od manjeg unutrašnjeg grada i od većeg predgrađa, koji su sa zapada i sjevera i djelimično sa sjeverozapada opasana 2-3 metra visokim kamenim nasipom, a sa južne i zapadne strane dovoljno zaštićena okomitim stijenama. Ukupna dužina te tvrđave od jugoistoka prema sjeveroistoku iznosi 360m, a najveća joj je širina na južnom kraju 170m. Pošto su Iliri svoje gradine gradili na visinama iznad polja, za razliku od Rimljana koji su gradili u polju i uz puteve, ova gradina je iz ilirskog perioda.[4]
Na ravnoj uzvisini od 711m. nadmorske visine nalazi se veća nasuta gradina, koja je uokolo opasana nasipom, podignutim od kamena i zemlje, a sastoji se od unutrašnjeg grada i predgrađa. Oblik joj je nepravilna elipsa, koja se na jugu završava rtom, a duga je od sjevera prema jugu 295m, pri najvišoj širini od 140m. Nasipi dostižu visinu od 1m iznutra, a oko 2m izvana. U vrtočkoj gradini ili u najbližoj njenoj okolini bilo je i rimskih grobova, jer pored crkve leži poklopac kamenog rimskog sarkofaga. Dug je 2,2m, širok 1,3m koji je ukrašen zabatima. Pronađeni su i: jedan mali bronzani fragmenat, ulomak žrvnja, razbijena taljika od ilovače i mnoštvo ilovastih rbina od suđa građenog rukom.[5]
U predgrađu te gradine sagrađena je u novije doba crkva u Vrtoču, koja stoji na temeljima prijašnje, srednjovjekovne crkve. Oko crkve leže stećci u obliku ploče, na jednoj kratkoj strani zaobljene i ukrašene polumjesecom, dok na drugom kraju imaju pravougaon oblik, sa ljiljanom i krstom.[5]
Centralno spomen obilježje u Vrtoču je u potpunosti obnovljeno i svojom simbolikom čuva sjećanje na 408 boraca i 768 žrtava fašističkog terora iz Drugog svjetskog rata, sa područja Vrtoča, Bjelaja, Prkosa i Oraškog Brda.
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Vrtoče | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[6] | 1991. | 1981.[7] | 1971.[8] | ||||
| Osoba | 176 (100,0%) | 429 (100,0%) | 558 (100,0%) | 702 (100,0%) | |||
| Srbi | 168 (95,45%) | 407 (94,87%) | 429 (76,88%) | 688 (98,01%) | |||
| Pravoslavci | 3 (1,705%) | – | – | – | |||
| Bošnjaci | 1 (0,568%) | – | – | 1 (0,142%)1 | |||
| Hrvati | 1 (0,568%) | 2 (0,466%) | 1 (0,179%) | 1 (0,142%) | |||
| Muslimani | 1 (0,568%) | – | – | – | |||
| Nisu se izjasnili | 1 (0,568%) | – | – | – | |||
| Nepoznato | 1 (0,568%) | – | – | – | |||
| Ostali | – | 20 (4,662%) | – | 3 (0,427%) | |||
| Jugoslaveni | – | – | 128 (22,94%) | 8 (1,140%) | |||
| Crnogorci | – | – | – | 1 (0,142%) | |||
Privreda
[uredi | uredi izvor]U selu je zadruga za tov pilića, obrada pilića u klaoničkim kapacitetima i svakodnevno snabdjevanje tržišta mesa. Zadruga se bavi i proizvodnjom koncentrovane hrane prvenstveno za vlastite potrebe a manjim dijelom i za potrebe tržišta USK . Proizvodnja, odnosno odgoj višenedeljnih purana, proizvodnja pšenice i tritikalea, te proizvodnja krompira sezonske su proizvodnje koje zauzimaju značajno mjesto u ukupnim aktivnostima zadruge.
U selo nalazi se i seosko domaćinstvo Čardaklije, koje svojim ambijentom i atmosferom vraća u davna, danas zaboravljena vremena.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Sistematski spisak općina i naselja" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 9. 5. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2015.
- ^ Dr. Rade Davidović, Novi Sad, 1981 -PETROVAČKO POLJE
- ^ "Petar Rađenović: BJELAJSKO POLJE I BRAVSKO- Antropogeografska ispitivanja". Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu 1925. i 1923. Godine. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Salmedin Mesihović: SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA "POUNJSKA OFANZIVA"" (PDF). INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. Arhivirano s originala (PDF), 14. 7. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ a b V. Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, godina 1894.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 3. 9. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 3. 9. 2015.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
