Zajedničko vijeće općina

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka(23-02-2012)
Joint Council of Municipalities.jpg
Old Castle of Majske Medje.JPG
Rezidencija.dalj.jpg

Zajedničko vijeće općina (srp. Заједничко веће општина) je tijelo koje usklađuje interese srpske etničke zajednice u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu na području Osječko-baranjske i Vukovarsko–srijemske županije, koordinira prava i daje inicijative i prijedloge prema institucijama vlasti, nevladinim i međunarodnim organizacijama.

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Jedino područje u Hrvatskoj koje je nakon završetka vojne operacije Oluja u augustu 1995. ostalo pod srpskom kontrolom bilo je područje Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema[1]. Lokalne srpske vlasti su na osnovu toga zaključile kako će i same doživjeti sudbinu kao i Srbi u zapadnim dijelovima Republike Srpske Krajine ukoliko ne uspiju potpisati mirovni sporazum[1]. Tako je u trenutku dok su Milošević i Tuđman postizali dogovor oko Daytona, na marginama susreta potpisan i Temeljni sporazum o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema poznatiji pod nazivom Erdutski sporazum[1]. Sporazum je lokalnim srbima zajamčio "najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda", te su uz to srbi ostvarili pravo na osnivanje Zajedničkog vijeća općina sa srpskom etničkom većinom[1]. Vijeće je na osnovu toga ugovora osnovano 1997. godine te je kao jedna od osnivačkih strana sudjelovalo u osnivanju Srpskog narodnog vijeća u Republici Hrvatskoj[2]. Nažalost, Hrvatske su se vlasti često oglušavale na odredbe potpisanoga sporazuma što je za rezultat imalo porpilično razočaranje kako na lokalnoj tako i na međunarodnoj razini[3].

Struktura vijeća[uredi | uredi izvor]

Vijeće se sastoji od Skupštine vijeća sa predstavnicima izabranim putem izbora, komisije za izbore i imenovanja, sekretarijata, ureda predsjednika, i dva ureda podpredsjednika koji su automatski i zamjenici župana dviju najistočnijih hrvatskih županija[4]. Vijeće također ima i četiri posebna odbora koja su njegov integralni dio[5]:

  • Odbor za građanska, ljudska i manjinska prava
  • Odbor za edukaciju, kulturu i sport
  • Odbor za medije, informiranje i vjerska pitanja
  • TV produkcija ZVO-a

Najmanje jednom u četiri mjeseca, delegacija ZVO-a susreće se sa hrvatskim predsjednikom što je u skladu sa pismom namjere koje je hrvatska vlada poslala vijeću sigurnosti po završetku reintegracije[6][7]. Vijeće je također bliske kontakte ostvarilo i sa predstavnicima vlasti u Srbiji[8][9][10][11]. Od 2011. vijeće će uz trenutne aktivnosti uzeti učešće i u projektima Evropske unije te Ministarstva dijaspore Republike Srbije[12].

Opštine članice[uredi | uredi izvor]

Opštine članice vijeća su: Trpinja, Erdut, Markušica, Borovo, Jagodnjak, Negoslavci i Šodolovci[13]. Sve se općine nalaze na području Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine općine su zajedno imale 29 254 stanovnika i površinu od 587.65 kilometara kvadratnih što je po površini usporedivo sa ostrvom Man, a po stanovništvu sa Gibraltarom. Ipak, mandat vijeća nije ograničen samo na općine člance već na područje čitave bivše Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema na kojem ukupno živi oko 60 500 Srba.

Zahtjevi za priznanjem specijalnog statusa[uredi | uredi izvor]

Iako Erdutski sporazum predviđa postojanje vijeća kao javne pravne osobe, njgov status još uvijek nije najjasnije reguliran[14]. Od kraja rata do 2010. vijeće je funkcioniralo samo kao organizacija općina. 2010. hrvatski je sabor odlučivao o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina[15]. Prema prijedlogu zakona Vijeće je trebalo postati specijalna jedinca na teritoriju dviju najistočnijih županija[16]. Ipak, zbog negodovanja odeđenog broja zastupnika taj je dio prijedloga izmjena izbačen iz glasovanja[15][16]. Takva je odluka za sobom povukla ogorčenu saborsku raspravu[17]. Protivnici prijedloga tvrdili su kako se na taj način stvara struktura kakva ne postoji u ostatku države iako nisu pojasnili zašto bi to zbog toga bilo neprihvatljivo. Odgovor zastupnika Milorada Pupovca na ove izjave bio je vrlo oštar. Name Pupovac je tom prilikom izjavio kako nije bio problem da se prizna puna nezavisnost Kosova, a jeste kada se treba priznati ono što je ostalo od hrvatskih Srba[17]. Na kraju je kompromis ipak postignut i to na način da se vlada obvezala zakonom urediti prirodu vijeća ali je to odbila učiniti putem ustavnog zakona[18].

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

References[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: