Šibice

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Zapaljena šibica

Šibice su sredstvo za potpaljivanje vatre. Suvremene šibice su tipski napravljene od kraćeg tankog drvceta ili krutog papira. Jedan kraj (glava) je obložen tvarima koje se palie trenjem koje proizvodi toplotu, pri udaru protiv prikladne neravne površine.[1]

Drvene šibice su obično upakirane u kutijice, a papirne su djelomično potavljene u retke i spojene u tanke papirne kutije. Obloženi vrh šibice, poznat kao "glava", sastoji se od perlastih aktivnih (zapaljivih) sastojaka. Često se boji radi lakšeg uočavanja . Postoje dvije glavne vrste ovih potpaljivača : sigurnosne šibice, koje se mogu paliti samo kresanjem o specijalno pripremljene površine, i šibice tipa udari bilo gdje, kod kojih se za paljenje može koristiti bilo koja prikladna površina za izazivanje trenja. Neke šibicolike kompozicije, poznate kao električna šibica, pale se električno i ne koristite toplinu trenja.[2][3] Da bi se drvce (papir) zapalilo, često su bile tretirane sumporom, a miris je poboljšana dodavanjem kamfora.[2]

Princip paljenja[uredi | uredi izvor]

Palidrvca se prave obično od drveta četinara, a smatra se da je jasika najbolji materijal za tu proizvodnju. Nakon industrijskog oblikovanja, štapići se prožimaju amonij-fosfatom koji sprečava tinjanje. Nakon sušenja, jedan od krajeva se umače u rastopljeni parafin i u zapaljivu masu. To je najčešće smjesa zapaljive supstance, oksidanasa i ljepila. Od zapaljivih spojeva obično se upotrebljava sumpor ili antimon-sulfid, a od oksidanasa kalij-hlorat. Podloga koja služi za paljenje šibice dobije se prevučenjem dijela smjesom crvenoh fosfora, ljepila i staklene prašine. Udaranje (kresanje) glavicom o tu podlogu, dio crvenoga fosfora prelazi na premazanu glavicu i pali se u dodiru s oksidansom, pa se iskra pretvara u plamen i , preko parafina, prenosi na drveni/papirni štapić.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Kućne sigurnosne šibice

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Concise Oxford Dictionary (10 iz.). London: Oxford University Press. 1999. 
  2. ^ a b Crass, M. F., Jr. (1941). "A history of the match industry. Part 1". Journal of Chemical Education 18 (3): 116–120. Bibcode:1941JChEd..18..116C. doi:10.1021/ed018p116. 
  3. ^ Brewis, W, Parke (1909). "Curator's Report for 1909". Archaeologia Aeliana. Third Series 6: xviii-xix. 

Dopunska litaratura[uredi | uredi izvor]

  • Threlfall, Richard E. (1951). The Story of 100 Years of Phosphorus Making: 1851–1951. Oldbury: Albright & Wilson Ltd.
  • Beaver, Patrick (1985). The Match Makers: The Story of Bryant & May. London: Henry Melland Limited. ISBN 0-907929-11-7
  • Emsley, John (2000). The Shocking History of Phosphorus: A Biography of the Devil's Element. Basingstoke: Macmillan Publishing. ISBN 0-333-76638-5
  • Steele, H. Thomas (1987). Close Cover Before Striking: The Golden Age of Matchbook Art. Abeville Press

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]