Izvorni kôd stranice AMX-30

{{Oklopno vozilo
|      ime= AMX-30
|      slika=[[Datoteka:AMX-30 img 2330.jpg|300 px]]
|      opaska=
|      namjena= Glavni borbeni tenk (MBT)
|      zemlja porijekla= Francuska
|      posada= 4
|      dužina= 9.48 m
|      širina= 3.1 m
|      visina= 2.86 m
|      težina= 36 tona
|      oklop= 80 mm
|      primarno= užljebljeni top 105 mm 
|      sekundarno= mitraljez 7.62 mm, top 20 mm
|      pogon= dizel motor Hispano-Suiza HS 110
|      snaga= 720 KS 
|      suspenzija= torzijske poluge
|      cestovna_brzina= 65 km/h
|      omjer_snage_i_težine= 18.9 ks/tona
|      domet= 600 km
}}

'''AMX-30''' je glavni borbeni [[tenk]] druge generacije kojeg je projektirala francuska kompanija [[Nexter|GIAT]], a čiji je prvi naručilac i korisnik bila francuska vojska [[1966]]. godine. Razvijan je uporedo s [[Njemačka|njemačkim]] [[Leopard 1]]. Prvih 5 tenkova je predano 501. ''Régiment de Chars de Combat'' (tenkovski puk) u augustu [[1966]]. godine. Proizvodna verzija tenka AMX-30 je zbog povećanja pokretljivosti bila teška 36 tona, ali je zbog toga žrtvovana oklopna zaštita. [[Francuzi]] su važnost pokretljivosti tenka stavljali ispred oklopne zaštite. Vjerovali su da ako tenk bude pretežak, da će i pored svog silnog [[oklop]]a biti ranjiviji zbog premale pokretljivosti. Manjak oklopne zaštite su pokrili većom brzinom i manjim dimenzijama tenka, uključujući i visinu od 2,28 metara. Glavno naoružanje je činio 105&nbsp;mm [[top]], koji ispaljuje [[HEAT|visoko-eksplozivne protivtenkovske]] granate poznate kao ''Obus G''. Tenk pokreće 720 KS (540&nbsp;kW) snažan HS-110 [[dizelski motor]] koji omogućuje maksimalnu brzinu od 65&nbsp;km/h. Snaga se prenosi uz pomoć pomalo problematične transmisije koja utječe na ukupne performanse tenka.

Zbog problema uzrokovanih nepouzdanom transmisijom, [[1979]]. francuska vojska je počela modernizaciju svojih tenkova na standard AMX-30B2. Modernizacija je uključivala novu transmisiju, poboljšan motor i uvođenje novog stabiliziranog [[Kinetički penetrator|kinetičkog penetratora]] i još neka poboljšanja. Proizvodnja tenka AMX-30 je također proširena na razne verzije i izvedbe, uključujući AMX-30D ''([[oklopno vozilo za popravke]])'', AMX-30R ''(protivavionski raketni sistem)'', AMX-30H ''([[nosač mosta]])'', [[lanser]] Pluton taktičkih nuklearnih raketa, lanser za rakete zemlja-zrak i mnoge druge.

Prethodnici AMX-30 su bila dva poslijeratna francuska srednje teška tenka, uključujući [[ARL 44]]. Iako je ARL 44 bio prijelazni tenk, razvoj njegovog nasljednika, tenka [[AMX-50]] je zaustavljen sredinom 1950-ih u korist uvođenja u službu [[M47 Patton]] tenkova. Godine [[1956]]. francuska vlada je ušla u združeni projekt razvoja novog standardnog tenka zajedno s [[Njemačka|Njemačkom]] i [[Italija|Italijom]]. Iako su se ove tri zemlje dogovorile oko karakteristika koje bi novi [[tenk]] trebao imati, obje države, Francuska i Njemačka su počele raditi na osobinama prototipa s namjerom testiranja osobina i kombiniranjem najboljih rezultata. Međutim, projekt je propao zato što njemačka strana nije htjela prihvatiti francuski 105&nbsp;mm tenkovski [[top]], a francuska strana je odlučila da će odgoditi proizvodnju do [[1965]]. godine. Kao rezultat propalih pregovora, obje strane su odlučile napraviti tenkove na osnovi svojih prototipova. Njemački tenk je postao [[Leopard 1]], dok je francuski postao '''AMX-30'''.

Početkom [[1969]]., tenk AMX-30 i neke njegove verzije je naručila [[Grčka]], kojoj se kasnije pridružila i [[Španija]]. Daljnjih godina AMX-30 je izvezen u [[Saudijska Arabija|Saudijsku Arabiju]], [[Venezuela|Venezuelu]], [[Katar]], [[UAE|Ujedinjene Arapske Emirate]], [[Kipar]] i [[Čile]]. Do kraja proizvodnje napravljeno je ukupno 3.571 primjerak tenka AMX-30 i njegovih verzija. [[Španija]] i [[Venezuela]] su kasnije počele opsežne programe modernizacije kako bi produžile operativni vijek svojih vozila dovođenjem na moderniji standard. U [[Zaljevski rat|Zaljevskom ratu]] [[1991]]., AMX-30 su bili u sastavu francuske i katarske vojske gdje su učestvovali u borbama protiv iračkih snaga. Međutim, do danas su Francuska i većina ostalih država korisnica zamijenili svoje AMX-30 s modernijim tenkovima.

== Historija i pozadina razvoja ==

Premda je njemačka okupacija [[Francuska|Francuske]] tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] privremeno omela i onemogućila razvoj [[Borbeno oklopno vozilo|borbenih oklopnih vozila]], skrivena istraživanja su omogućila Francuskoj da veoma brzo nakon svog [[Zapadno bojište Drugog svjetskog rata|oslobođenja]] sredinom [[1944]]. nadoknadi izgubljeno vrijeme.<ref name="Ogorkiewicz2">Ogorkiewicz, str. 2.</ref> Tokom okupacije [[Francuska]] je tajno radila na oklopnom programu koji je [[1944]]. preuzela državna fabrika ''Atelier de Construction de Rueil'' (skraćeno ARL), čiji je daljnji razvoj programa u svojim pogonima rezultiralo projektiranjem i proizvodnjom tenka [[ARL 44]], čija je proizvodnja pokrenuta [[1946]].<ref>de Mazarrasa (1990), str. 7.</ref> [[Tenk]] je pokretao Maybach HL-230 motor snage 575 KS (429&nbsp;kW) i bio je naoružan s 90&nbsp;mm tenkovskim [[top]]om.<ref>de Mazarrasa ([[1990]]), str. 7.–8.</ref> Iako je 48 tona teško vozilo bilo usporedivo s tadašnjim borbenim tenkovima u vatrenoj moći i snazi motora, imao je izrazite nedostatke uključujući zastarjele [[Gusjenica (mehanika)|gusjenice]].<ref name="Ogorkiewicz2"/> Iako je bilo planirano proizvesti 600 primjeraka, konačan broj proizvedenih do [[1950]]. je bio 60 primjeraka. Iste godine su isporučeni 503. tenkovskom puku [[Francuska kopnena vojska|francuske vojske]].<ref name="Mazarrasa8">de Mazarrasa (1990.), str. 8.</ref> S obzirom da je [[ARL 44]] od samog početka razvoja smatran samo kao prijelazni tenk, rad na novom tenku je započeo već u martu [[1945]].

[[Datoteka:AMX-50.jpg|lijevo|mini|200px|AMX-50 u muzeju tenkova u Saumuru]]

Razvoj novog tenka je ponuđen petorici različitih proizvođača, uključujući ''Atelier de Construction d'Issy-les-Moulineaux'' (AMX), ''Forges et Chantiers de la Méditerranée'' (FCM), [[Renault]], ''Société Lorraine de Dietrich'' (SLD-Lorraine) i ''Société d'Outillage Mécanique et d'Usinage d'Artillerie'' (SOMUA).<ref name="Mazarrasa8"/> Novo vozilo je bazirano na poslijeratnim potrebama za jednim borbenim tenkom.<ref name="Ogorkiewicz2"/> Novo vozilo je označeno kao [[AMX-50]] i njegova šasija i suspenzija su bili slični onima na njemačkom [[Panther]] tenku, kojeg je koristila francuska vojska odmah nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref>Miller, str. 84.–85.</ref> Specifikacije francuske vlade za novi [[tenk]] su bile pod jakim utjecajem njemačkog tenka [[Panther]] i težeg [[Tiger I]]. Francuska vojska je izričito htjela tenk s visinom oklopne zaštite starijih tenkova i vatrenom moći modernih tenkova.<ref name="Jeudy 215">Jeudy, str. 215.</ref> Premda je dizajn posuđen s njemačkog tenka, uključujući Maybach 1000 KS (750&nbsp;kW) snažan motor baziran na ranijem modelu i torzijske poluge osovinskih kotača, AMX-50 posjeduje i nekoliko originalnih značajki.<ref>Ogorkiewicz, str. 2.–3.</ref> Naprimjer, AMX-50 ima oscilirajuću kupolu koja se sastoji od dva dijela, od kojih je jedan postavljen na oslonac donjeg dijela, pričvršćen na prsten kupole. Glavni top je postavljen na gornji dio, olakšavajući elevaciju i depresiju topa, a isto tako pojednostavljuje opremu [[SUP|sistem upravljanja paljbom]] i instalaciju sistema automatskog punjača topa.<ref name="Ogorkiewicz3">Ogorkiewicz, str. 3.</ref> Od tri konstruktora, [[Renault]] se povukao iz programa, dok je početkom [[1946]]. francuska vlada odabrala AMX i SOMUA za daljnji razvoj.<ref name="Mazarrasa8"/> Prototipovi su određeni kao M4 i AMX je dovršio svoj prototip [[1949.]], dok SOMUA nije bila gotova do [[1956]]. godine.<ref>de Mazarrasa (1990.), str. 8.–9.</ref> AMX-ov prvi prototip je bio naoružan s 90&nbsp;mm [[top]]om, dok je drugi [[prototip]] u julu [[1950]]. bio opremljen većim 100&nbsp;mm topom.<ref name="Ogorkiewicz3"/> Iako je bilo namjere da se AMX-50 pusti u proizvodnju kao standardni srednji tenk [[Zapadnoevropska unija|Zapadnoevropske unije]]<ref name="Jeudy 215" />, zbog finansijskih razloga i dolaska vojne pomoći iz [[SAD]]-a u obliku isporuke 856 [[M47 Patton]] tenkova<ref>These were delivered between [[1954]] and [[1956]]; Zaloga ([[1999]].), str. 13.</ref> originalni projekt je zaustavljen.<ref name="Ogorkiewicz3"/><ref name="Miller85">Miller, str. 85.</ref> [[1951]]. godine odlučeno je da se program uklopi s projektom razvoja teškog tenka s još većim 120&nbsp;mm tenkovskim [[top]]om; iako su napravljena tri prototipa, ovaj projekt je također napušten [[1956]]. godine, uglavnom zbog neuspjeha u razvoju dovoljno jakog motora.<ref name="Jeudy 215" />

[[Datoteka:CB2.jpg|desno|mini|200px|Char Batignolles-Châtillon]]

[[Francuska]] je projekt [[AMX-50]] tenka [[1951]]. privremeno službeno napustila kao i plan proizvodnje srednjeg tenka.<ref name="Jeudy 252">Jeudy, str. 252.</ref> Očekivalo se da će [[Zapadna Njemačka]] uskoro dobit dopuštenje da se ponovno naoruža i [[Nijemci]] su počeli preuzimati opremanje svojih oružanih snaga s gomilanjem jeftinijih lakih, ali relativno snažnih srednjih tenkova.<ref name="Jeudy 252"/> Plan isporuke više hiljada takvih tenkova Nijemcima je uključivao i da Francuska usvoji ideju i plan stvaranja lakih tenkovskih "Type 67" oklopnih divizija, za koje je [[AMX-13|AMX-13/105]] posebno namijenjen.<ref name="Jeudy 252"/> Privatni pothvat dizajniranja ciljanog tenka i ispunjenog jednakim zahtjevima je bio nešto malo veći ''Char Batignolles-Châtillon''. Izvedeni prototip gore spomenutog srednjeg tenka napravljen je [[1955]]. i dokazao je da je moguće proizvesti tenk s prvoklasnim topom koji ima oklopnu zaštitu prednjeg dijela ekvivalentnu s 80&nbsp;mm debljine homogenog čeličnog oklopa i s ukupnom težinom od 30 tona. Ovaj prototip je ponovno probudio interes u razvoju srednjeg tenka.<ref name="Jeudy 252"/>

Godine [[1956]]. odbrambena radna grupa [[Zapadnoevropska unija|Zapadnoevropske unije]] zvana FINBEL ''(nazvana je prema [[Francuska|Francuskoj]], [[Italija|Italiji]], [[Holandija|Holandiji]], [[Belgija|Belgiji]] i [[Luksemburg]]u)'', koja je osnovana [[1953]]. i sastavljena od različitih štabova,<ref>Spielberger, str. 113.</ref> konceptirala je odredbe specifikacija za novi srednji tenk koji bi na kraju zamijenio američke i britanske u službi u tim državama. Iste godine, [[Njemačka]] se pridružila radnoj grupi, što je promijenilo naziv grupe u FINABEL ''(dodano "A" označava ''Allemagne'',  "Njemačku"  u Francuskoj)'' i [[27. oktobar|27. oktobra]] [[1956]]. u gradu Colomb-Béchar dogovoren je bilateralni sporazum između Francuske i Njemačke o saradnji u izgradnji tenka.<ref name="Jeudy 253">Jeudy, str. 253.</ref> Iako ostale države članice FINABEL-a nisu službeno učestvovale,<ref name="Jeudy 253"/> klasa je nazvana ''Europa-Panzer'' kako bi se naglasila povezanost projekta s [[Evropa|Evropom]] i stručnjaci iz svih zemalja članica su učestvovali u procesu razvoja.<ref>Spielberger, str. 124.</ref>

Specifikacije (FINABEL 2A5)<ref name="Caiti33">Caiti, str. 33.</ref> za novi tenk su tražile laki i pokretni borbeni tenk, postavljajući limit težine na 30 tona i osobine teško oklopljenog vozila stavile kao kompromis.<ref>Ogorkiewicz, str. 3.–5.</ref><ref>Hilmes, str. 16.–17.</ref> Francuski i njemački inženjeri su tokom konferencije u [[Bonn]]u dana [[13. februar]]a [[1957]]. definirali potrebe za budući tenk. To uključuje maksimalnu širinu do 3,15 metara, visinu do 2,15 metara i 105&nbsp;mm tenkovski [[top]] kojeg će razviti francusko-njemački vojni istraživački institut u gradu [[Saint Louis]].<ref>Mercillon, str. 38.</ref> Novi tenk je trebao imati zrakom hlađeni benzinski motor, torzijske poluge suspendirane s hidrauličnim šokovima, odnos snage i težine od barem 30 KS/t i radijus kretanja od 350&nbsp;km. U maju, [[Italija]] se pridružila, bez ikakvog materijalnog doprinosa projektu zato što nakon rata nije imala biroe za razvoj tenkova.<ref name="Jeudy 253"/> Iste godine, 28. decembra,<ref name="Jeudy 253"/> francusko i njemačko ministarstvo odbrane u [[Pariz]]u su dogovorili ugovor koji će dopustiti objema državama da proizvedu dva prototipa odvojeno.<ref>de Mazarrasa (1990.), str. 9.</ref> Sljedeće godine, projekt je dobio prvu prijetnju kada je [[Charles de Gaulle]] preuzeo vlast u Francuskoj, stvarajući Petu republiku: ugovor u Parizu je kao glavni cilj imao razvoj zajedničkog [[Nuklearno oružje|nuklearnog oružja]] i 17. juna [[1958]]., ali je de Gaulle odlučio odbiti [[Njemačka|Njemačku]] i [[Italija|Italiju]] kako se ne bi protivio [[SAD]]-u i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]]. Ovo je navelo Njemačku da izgubi interes za projekt razvoja zajedničkog tenka.<ref name="Jeudy 253"/>

Francuski prototipovi su razvijeni i proizvedeni od strane ''Atelier de Construction d'Issy-les-Moulineaux'' pod upravom generala [[Joseph Molinié|Josepha Moliniea]] od ''Direction des Études et Fabrications d'Armements'' (DEFA, kasnije ''Direction Technique des Armements Terrestres'')<ref>Foss (1986), str. 21.</ref> i AMX-ovog glavnog inženjera Heisslera.<ref name="Jeudy 254">Jeudy, str. 254.</ref> Prvi prototip je dovršen u septembru [[1960]]., testiran od februara [[1961]]., a drugi s poboljšanim daljinomjerom i [[Gusjenice (mehanika)|gusjenicama]] je dovršen u julu [[1961]]. Ova prva vozila su imala vrlo zaobljenu kupolu, kao promišljena imitacija kupole sa [[SSSR|sovjetskog]] [[T-55|T-54]] i Sofam benzinski motor. Ostalih sedam s poboljšanom zaglađenom lijevanom kupolom su proizvedeni između [[1961]]. i [[1963]]. godine.<ref name="Jeudy 253"/><ref name="Ogorkiewicz5">Ogorkiewicz, str. 5.</ref> Rad na njemačkim prototipovima su dodijeljena dvama timovima. Tim A se sastojao od kompanija [[Porsche]], Maschinenbau Kiel i Luther & Jung. Tim B se sastojao od kompanija Ruhrstahl, Rheinstahl-HANOMAG i Henschel.<ref>Jerchel, str. 3.–4.</ref> Drvene makete u prirodnoj veličini su dovršene [[1959]]., dok su prva dva prototipa dovršena do [[1961]]. (dovršio ih je Tim A).<ref name="Jerchel4">Jerchel, str. 4.</ref>

== Razvoj i opis ==

[[Charles de Gaulle|De Gaulle]] je odlučio da [[Francuska]], iako službeno i dalje ostaje članicom, neće učestvovati u [[NATO]] savezu. Ova odluka je prouzrokovala puknuće veza između Francuske i Zapadne Njemačke, koja je počela naglašavati važnost standardizacije s američkom opremom, naročito u naoružanju i provođenja nove [[NATO]]-ove politike upotrebe dizelskih motora koji mogu koristiti više vrsta goriva.<ref name="Jeudy 254">Jeudy, str. 254.</ref> Njemački ministar odbrane [[Franz Josef Strauss]] počeo se protivit projektu zajedničkog tenka.<ref name="Jeudy 254"/> U julu [[1963]]. Njemački odbor za odbranu [[Bundesrat]] je odlučio naručiti "čistokrvni" njemački tenk.<ref name="Spielberger128">Spielberger, str. 128.</ref> Francuska vlada je kao odgovor na njemačku odluku postupila na isti način.<ref name="Caiti33" />

Unatoč tome usporedna testiranja su održana u Mailly-le-Campu, Meppenu, Bourgesu i Satoryu<ref name="Caiti33" /> između 5 francuskih i 5 njemačkih prototipova u vremenu od augusta do oktobra [[1963]]. pod [[italija]]nskim, [[Holandija|holandskim]], [[Belgija|belgijskim]] i [[SAD|američkim]] nadzorom.<ref name="Spielberger128"/><ref>Jerchel, str. 6.</ref> Francuski prototip je dobio odvojenu nacionalnu oznaku - ''AMX 30''.<ref name="Spielberger128"/> Testiranja su pokazala da njemački prototip, koji je 1. oktobra isto dobio svoje nacionalno ime ''[[Leopard 1|Leopard]]'', ima puno bolju pokretljivost i ubrzanje.<ref name="Spielberger128"/> Francuska vlada je izjavila da neće moći pokrenuti proizvodnju novog tenka do [[1965]].,<ref>Jerchel, str. 7.</ref> zato što su [[Nijemci]] odbili ugraditi francusko-njemački 105&nbsp;mm tenkovski top. Umjesto njega, odabrali su britanski [[Royal Ordnance L7]] koji je istog promjera, čijih su 1500 primjeraka naručili u jeseni [[1962]].,<ref name="Jerchel4"/><ref>Spielberger, str. 117.</ref> a njemačka početna nastojanja da proizvode zajednički tip municije dostatne kvalitete u kompaniji [[Rheinmetall]] su propali.<ref name="Jeudy 254"/> Prijedlog za spas projekta da se kombinira francuska kupola i njemačka šasija su propali.<ref name="Jeudy 254"/> Kao rezultat svega, program je okončan, a francuska i njemačka strana su definitivno odlučile da će usvojiti dva odvojena tenka.<ref>Hilmes, str. 17.</ref>

[[Datoteka:Amx30 065 bayard.jpg|lijevo|mini|200px|Jedan od dva pred proizvodnih modela iz 1965.]]

[[Prototip]]ovi tenka AMX-30 su težili 32,5 tona i bili su zbijenih dimenzija. Bili su širine 3,1 metar što se može usporediti samo sa [[Švicarska|švicarskim]] [[Panzer 61|Panzerom 61]] i visinu 2,18 metara što se može usporediti samo sa [[SSSR|sovjetskim]] [[T-55]]. U usporedbi sa [[AMX-50]], AMX-30 je imao konvencionalnu kupolu zato što je otkriveno da je puno teže zatvoriti oscilirajuće kupole od prodora [[Radioaktivnost|radioaktivne prašine]] i [[Voda|vode]] kada je tenk u vodi.<ref name="Ogorkiewicz5"/> Oscilatorne kupole su imale i veliku balističku manu u području između spoja kupole i tijela tenka.<ref>Simpkin, str. 139.</ref> Prva dva prototipa su originalno pogonili motori snage 720 KS zvani SOFAM 12 GSds koji su paljeni svjećicama. Kasnije je ugrađen dizelski motor koji može koristiti više goriva, razvijen u kompaniji [[Hispano-Suiza]]. Sedam prototipova tenka AMX-30 iz [[1963]]. je kasnije nadograđeno s novim dizelskim motorom.<ref name="Ogorkiewicz6">Ogorkiewicz, str. 6.</ref> Dva sljedeća prototipa koji su bili pretproizvodna vozila su dovršeni u novembru [[1965]].<ref name="Jeudy 255">Jeudy, str. 255.</ref>

Prva proizvodna verzija tenka AMX-30 nazvana je ''AMX 30B'' da bi se razlikovala od prototipova ''AMX 30A''.<ref>Crow, str. 140.</ref> Prvi primjerci su dovršeni u junu [[1966]]., proizvedeni sa zavarenim i lijevanim tijelom tenka i u potpunosti lijevanom kupolom.<ref name="Miller85"/> Proizvodna verzija imala je borbenu masu od 36 tona.<ref name="Ogorkiewicz8">Ogorkiewicz, str. 8.</ref> AMX-ova odbrana i preživljavanje na bojištu je bazirana na pokretljivosti. Francuski inženjeri su vjerovali kako će pokretljivost tenka biti od veće koristi nego običan [[Čelik|čelični]] [[oklop]]. Kao rezultat njihovog mišljenja, AMX-30 je imao tanji [[oklop]] od većine ostalih glavnih borbenih tenkova koji su bili u to vrijeme u proizvodnji.<ref name="Foss14">Foss (1976.), str. 14.</ref> Kupola je imala maksimalnu debljinu [[oklop]]a 50&nbsp;mm, a bio je zakošen za 70<sup>o</sup> na prednjem dijelu i 23<sup>o</sup> na bočnim stranama, što je pružalo zaštitu od 20-milimetarskog penetrirajućeg  [[projektil]]a.<ref>de Mazarrasa (1990.), str. 28.</ref> Vrijednosti za efektivne debljine ukošenog oklopa su: 79&nbsp;mm za prednji dio tijela, 59&nbsp;mm za bočni prednji dio tijela, 30&nbsp;mm za stražnje bočne strane tijela, 15&nbsp;mm za podnicu i krov tijela, 80,8&nbsp;mm za čeoni oklop kupole, 41,5&nbsp;mm za bočne strane kupole, 50&nbsp;mm za stražnji dio kupole i 20&nbsp;mm za krov kupole.<ref name="Foss(1986)28">Foss (1986.), str. 28.</ref> Dodatna zaštita je ponuđena ugradnjom [[Oružje za masovno uništenje|nuklearno, biološkog i hemijskog]] zaštitnog seta ''(NBH)'' u koji je uključen ventilacijski sistem.<ref>Miller, str. 88; de Mazarrasa (1990), str. 28</ref>

[[Datoteka:AMX-30.JPG|desno|mini|AMX-30 FORAD (''Force Adverse''), predstavlja sovjetski [[T-72]] na manevrima]]
[[Datoteka:AMX-30 gun img 2354.jpg|mini|lijevo|200px|Užlijebljena topovska cijev AMX-30 tenka.]]

Jedna od jedinstvenih karakteristika tenka AMX-30 je bio Obus à Charge Creuse de 105&nbsp;mm Modèle F1 (Obus G) [[HEAT]] projektil<ref name="Ogorkiewicz8">Ogorkiewicz, str. 8.</ref> i Modele F1 jednodijelni čelični 105&nbsp;mm glavni [[top]]. Cijev topa je imala prstenove od [[Legura|legure]] [[magnezij]]a kako prilikom zagrijavanja ne bi došlo do deformacije cijevi.<ref>de Mazarrasa (1990.), str. 21.–22.</ref><ref>The gun was protected from bending with a magnesium alloy thermal sleeve; Ogorkiewicz, str. 8.</ref> [[HEAT]] [[bojna glava]] je patila od stabilizirane vrtnje zbog paljbe iz užlijebljene cijevi topa<ref>Ferrari, str. 87.</ref>, što je natjeralo Francuze da razviju granatu Obrus G<ref name="Ogorkiewicz6"/>, (Gresse).<ref name="Jeudy 253"/> [[Projektil]] Obrus G je bio sastavljen od dva glavna dijela, uključujući vanjsku čahuru i suspendiranu unutrašnju čahuru koje su međusobno odvojene kugličnim ležajem. To je omogućilo projektilu da se prilikom izlaska iz topa ne vrti i zbog toga je imao veću učinkovitost od normalno stabilizirane [[HEAT]] granate. Unutrašnja čahura se nije vrtjela omogućujući bojnoj glavi da djeluje s maksimalnom učinkovitosti. Bojeva glava koja je sadržavala 780 grama [[heksolit]]ea<ref name="Caiti34">Caiti, str. 34.</ref> i mogla je probiti 400&nbsp;mm čeličnog oklopa. Bila je učinkovita protiv tenkova na udaljenostima do 3000 [[metar]]a. Zbog toga što je kombinirala dobru učinkovitost penetracije i dovoljno veliki domet u svoje vrijeme je bila smatrana kao "idealna granata".<ref name="Ogorkiewicz6"/> AMX-30 je bio dizajniran i za paljbu OCC F1 Mle.60 [[HE|visokoeksplozivnog]] projektila, SCC F1 trening granata i OFUM PH-105 F1 dimnih granata.<ref>de Mazarrasa (1990.), str. 23.</ref> Glavni top je bio suspregnut s trzajnom kočnicom, koja je imala maksimalni intenzitet od 400&nbsp;mm i imala elevaciju od -8 stepeni do 20 stepeni. Naoružanje kupole je prošireno koaksijalno montiranom 12,7&nbsp;mm [[M2 Browning|M2 Browning mitraljezom]]. Komadant tenka je mogao koristiti 7,62&nbsp;mm protivavionski [[mitraljez]] postavljen na krov kupole.<ref name="Mazarrasa22">de Mazarrasa (1990.), str. 22.</ref> Borbeni komplet se sastojao od 50 105&nbsp;mm granata,<ref name="Mazarrasa22"/> 748 metaka za 12,7&nbsp;mm mitraljez i 2.050 metaka za 7,62&nbsp;mm protivavionski mitraljez.<ref>de Mazarrasa (1990.), str. 24.</ref> Komadant tenka je imao kupolu koja je nudila deset [[vizir]]a za pregled u 360<sup>o</sup> i binokularni teleskop s uvećanjem 10 puta. Komadant je imao i optički daljinomjer. Topnik je imao teleskopski vizir za top i dva periskopa za osmatranje.<ref name="Ogorkiewicz8"/>

[[Datoteka:AMX-30 2 Bovington.jpg|desno|mini|200px|AMX-30B u [[Bovington Tank Museum]]]]

Serijska verzija AMX-30B je opremljena s Hispano-Suiza HS-110 dizelskim motorom koji je postavljen u stražnji dio tijela tenka. Dvanaestcilindrični motor [[Zapremina|zapremine]] 28,8 litara i snage 720 KS (540&nbsp;kW) mogao se na [[Fronta|frontu]] zamijeniti u 45 minuta. Maksimalna cestovna [[brzina]] tenka bila je 65&nbsp;km/h. Tenk s maksimalnom količinom od 970 [[Litra|litara]] goriva u rezervoaru ima domet kretanja do 600 [[kilometar]]a.<ref>Ogorkiewicz, str. 9.</ref> Kao pogonsko gorivo može koristiti [[dizel]], [[kerozin]] i [[benzin]]. Snaga motora se prenosi preko Gravina G.H.B.200C dvostruke centrifugalne spojke.<ref>de Mazarrasa (1990.), str. 26.</ref> Mjenjač je bio mehanički AMX 5-SD-200D s pet brzina za naprijed i pet za unazad. Ova transmisija je bila po uzoru na transmisiju na [[Njemački tenkovi u Drugom svjetskom ratu|njemačkom]] tenku [[Panther]] i bazirana je na projektu koje je započeo [[1938]]. godine. Transmisija je bila od AMX-ovih glavnih promašaja i uzroka problema. Vozač je morao sam mijenjati brzine u tačno određenim trenucima čak i ako se [[tenk]] kreće po teškom terenu.<ref>de Mazarrasa (1990.), str. 27.</ref> Tenkova težina je raspodijeljena na pet dvostrukih [[točak|točkova]] sa svake strane načinjenih od [[Legura|legure]] [[aluminij]]a. Kotači su [[Guma|gumom]] presvučenim, i pokretali su gusjenice širine 570&nbsp;mm.<ref>Ogorkiewicz, str. 10.</ref> [[Tenk]] je mogao savladati vodenu prepreku dubine do 1,3 metra bez ikavke pripreme, do 2 metra s manjim pripremama i do 4 metra s punom pripremom.<ref name="Foss14"/> Puna priprema uključivala je dodavanjem disalice, instalaciju prednje ploče koja se postavila na prednji dio tijela preko otvora za hlađenje motora<ref>Ogorkiewicz, str. 9.–10.</ref> i postavljanjem infracrvene vozačke opreme koja je uključivala i [[reflektor]].<ref name="Miller85"/> Godine [[1969]]. napravljeno je jedno specijalno vozilo za trening zarona. Vozilo je nazvano ''AMX 30 Gloutte'' ''(od [[Francuski|francuskog]] ''faire glouglou'', "grgljati")'' i bilo je bez [[Gusjenica (mehanika)|gusjenica]] i motora. Mogao se preko rampe mogli spustiti u vodu uz pomoć [[Vitlo|vitla]]. Bio je opremljen s cijevi za brzi bijeg iz vozila.<ref>Jeudy, str. 257.</ref>

=== Modernizacija ===

Tokom proizvodnje napravljene su mnoge izmjene i poboljšanja. One uključuju ugradnju stabilizacije topa od [[1971]]. godine i od [[1972]].<ref>Crow, str. 141.</ref> zamjena originalne koaksijalno ugrađenog teškog [[mitraljez]]a s višenamjenskim M-693 F2 20&nbsp;mm automatskim [[top]]om koji je namijenjen protiv lahko oklopljenih vozila i niskoletećih [[avion]]a i [[helikopter]]a, s mogućnošću elevacije od -8 do 40 stepeni.<ref name="Caiti34"/> Automatski top može gađati ciljeve na zemlji na udaljenostima do 1500 m ili niskoleteće ciljeve ''([[helikopter]]e)'' do 1000 m udaljenosti. Svi tenkovi u francuskoj vojsci su na kraju dovedeni na taj noviji standard; klasifikacijska oznaka je i dalje ostala ''AMX 30B''.<ref name="Jeudy 256">Jeudy, p. 256</ref>

[[Datoteka:AMX30.jpg|mini|lijevo|200px|AMX-30B2]]
[[Datoteka:AMX30B2Brennus.jpg|mini|lijevo|200px|AMX-30B2 BRENUS]]

Početkom [[1973]]., samo sedam godina nakon početka serijske proizvodnje, Francuzi su započeli program razvoja buduće modernizacije tenka.<ref>de Mazarrasa (1990.), str. 71.</ref> Rezultat tog programa bio je '' AMX 30 Valorisé'' ("poboljšani AMX-30").<ref name="Caiti37">Caiti, str. 37.</ref> U junu [[1979]]. francuska vojska je odlučila izgraditi nove ali i modernizirati postojeće tenkove AMX-30 s poboljšanim sistemom za upravljanje paljbom ([[SUP]]) i novom transmisijom i označiti ih kao AMX-30B2.<ref name="Miller89">Miller, str. 89.</ref> Prvi novo proizvedeni tenk je ušao u službu u januaru [[1982.]]<ref>Foss (1986.), str. 24.</ref> Novi COTAC APX M-508 sistema za upravljanje paljbom uključivao je ugradnju laserskog daljinomjera i termovizije.<ref>Bishop, str. 220.</ref> Iako je bilo ideja da se promjer glavnog topa poveća sa 105&nbsp;mm na 120&nbsp;mm, to nije napravljeno. Umjesto većeg topa poboljšano je streljivo za 105&nbsp;mm top. Uvedena je nova stabilizirana probojna granata ([[APFSDS]]). Originalni motor je zamijenjen za poboljšanu verziju poznatu kao HS-110.2 maksimalne snage 680 KS (510&nbsp;kW). Slaba transmisija je zamijenjena s poluautomatskom SESM ENC200<ref>{{Cite web |url=http://www.renk.newsfactory.de/cms_media/objekte/265-ENC_200.pdf |title=SESM ENC200 |access-date=19. 7. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110719065520/http://www.renk.newsfactory.de/cms_media/objekte/265-ENC_200.pdf |archive-date=19. 7. 2011 |url-status=dead |archive-date=19. 7. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110719065520/http://www.renk.newsfactory.de/cms_media/objekte/265-ENC_200.pdf }}</ref> transmisijom s hidrodinamičkim pretvaračem okretnog momenta i hidrostatičkim uređajem za upravljanje. Suspenzija je bila poboljšana usvajanjem novih torzijskih poluga i šokova kojima je povećan vertikalni otklon točkova koji nose [[Gusjenica (mehanika)|gusjenice]]<ref>de Mazarrasa (1990.), str. 72.</ref> i sveukupno je povećana terenska ''([[Engleski|eng.]] off-road)'' pokretljivost tenka.<ref>Simpkin, str. 106.</ref> Od [[1998.]] francuska vojske je započela zamjenu motora u AMX-30 tenkovima i njegovim verzijama s 500 Renault Mack E9 motora snage 750 KS.<ref name="Foss(2005)30">Foss (2005.), str. 30.</ref>

[[Datoteka:AMX-30B2 img 2368.jpg|mini|desno|200px|Pogled na stražnji dio AMX-30B2]]

U devedesetima razvijen je i eksplozivno-reaktivni oklop nazva BRENUS ili Brennus<ref>Jeudy, str. 265.</ref>, koji je bio namijenjen postavljanu na AMX-30B2 verziju tenka, ali su ovim dodatnim oklopom opremljene samo dva tenkovska puka, koje su u vrijeme mira u sastavu 1. i 2. puka unutar francuskih brzih snaga.<ref name="Miller89"/><ref>Foss (2003.), str. 429.</ref> Ostale dvije pukovnije<ref>Berthemy, str. 18.</ref> u svom sastavu imaju AMX-30 tenkove na koje je moguće postaviti novi oklop.<ref name="Foss(2005)30"/> Oklop BRENUS se sastoji od 112<ref>Berthemy, str. 17</ref> GIAT BS (''Brique de Surblindage'') G2 eksplozivno-reaktivne kutije čija je ukupna težina 1,7 tona. Ovaj oklop pruža zaštitu istovjetnu s homogenim [[Čelik|čeličnim]] [[oklop]]om postavljenim pod uglom od 60<sup>o</sup>.<ref name="Foss(2005)30"/>

U novije vrijeme AMX-30 se koristi kao testna platforma za nekoliko ''„stealth“'' tehnologija, uključujući zračno hlađenje površine tijela tenka i upotreba vizuelnih [[kamuflaža]]. Ovaj prototip je poznat i kao ''Démonstrateur Furtif à Chenille''.<ref>Biass & Richardson, str. 62.</ref>  Njegovo tijelo i kupola su u potpunosti prekriveni s nadgradnjom konstruiranom s pločama stavljenim pod određenim uglom napravljenih od materijala koji upija radarsko zračenje.<ref name="Foss(2005)30"/>

=== Poređenje sa sličnim tenkovima ===
{| class="wikitable" border=0 cellspacing=0 cellpadding=3 style="border-collapse:collapse; text-align:left;" summary="Characteristics of the Patton series, AMX-30 and Leopard tanks"
|- style="vertical-align:bottom; border-bottom:1px solid #999;"
!
! style="text-align:left;" | [[M60 Patton|M60A3 Patton]]<ref>Lathrop & McDonald, str. 28.</ref>
! style="text-align:left;" | [[Leopard 1]]<ref>Jerchel, str. 28.</ref>
! style="text-align:left;" | AMX-30<ref>Ogorkiewicz, str. 20.</ref>
! style="text-align:left;" | [[T-55]]<ref>Zaloga (2004.), str. 29.</ref>
! style="text-align:left;" | [[T-62]]<ref>Zaloga (1979.), str. 20.</ref>
|-
! style="text-align:right;" | Masa
| 55,6 tona
| 42,2 tona
| 36 tona
| 36 tona
| 40 tona
|-
! style="text-align:right;" | Top 
| 105&nbsp;mm [[Royal Ordnance L7|L7A3]] užlijebljeni 
| 105&nbsp;mm [[Royal Ordnance L7|L7A3]] užlijebljeni 
| 105&nbsp;mm L/56 F1 ožlijebljeni
| 100&nbsp;mm [[D-10 enkovski top|D-10T2S]] užlijebljeni
| 115&nbsp;mm U-5T glatkocijevni
|-
! style="text-align:right;" | Streljivo
| 63 granate
| 55 granata
| 50 granata
| 43 granate
| 40 granata
|-
! style="text-align:right;" | Doseg
| 480&nbsp;km
| 600&nbsp;km
| 600&nbsp;km
| 500&nbsp;km
| 450&nbsp;km
|-
! style="text-align:right;" | Snaga motora
| 560&nbsp;kW<br />(750 KS)
| 620&nbsp;kW<br />(830 KS)
| 510&nbsp;kW<br />(680 KS)
| 430&nbsp;kW<br />(580 KS)
| 430&nbsp;kW<br />(580 KS)
|-
! style="text-align:right;" | Najveća brzina (na cesti)
| 50&nbsp;km/h
| 62&nbsp;km/h
| 65&nbsp;km/h
| 50&nbsp;km/h
| 50&nbsp;km/h
|-
! style="text-align:right;" | Oklop (prednja strana kupole)
| 254&nbsp;mm<ref>Gelbart, str. 21.</ref>
| 60&nbsp;mm zaobljena<ref name="Foss(1986)40">Foss (1986.), str. 40</ref>
| 80,8&nbsp;mm<ref name="Foss(1986)28" />
| 203&nbsp;mm<ref name="Foss(1986)94">Foss (1986.), str. 94.</ref>
| 242&nbsp;mm<ref name="Foss(1986)87">Foss (1986.), str. 87.</ref>
|-
! style="text-align:right;" | Oklop (čeona ploča tijela)
| 266,7&nbsp;mm LOS<ref>Foss (1986.), str. 138.</ref>
| 70&nbsp;mm pod 60°<ref name="Foss(1986)40" />
| 79&nbsp;mm LOS<ref name="Foss(1986)28" />
| 97&nbsp;mm pod 58°<ref name="Foss(1986)94" />
| 102&nbsp;mm pod 60°<ref name="Foss(1986)87" />
|}

== Verzije tenka ==
[[Datoteka:AMX30ACRA.jpg|mini|desno|200px|Prototip AMX-30 ACRA]]

AMX-30 ima veliki broj različitih verzija, uključujući velik broj ostalih oklopnih vozila baziranih na istoj šasiji. Pojednostavljena verzija tenka ''(zvana „osnovni AMX-30“, [[Engleski|eng.]] "basic AMX-30")'' namijenjena izvozu je dizajnirana bez infracrvenog vizira, periskopa i manje kompleksne komandirove kupole. Ova verzija je i bez hermetičkog filtra za zrak, a manja 7,62&nbsp;mm [[mitraljez]] je montiran koaksijalno dok je veći 12,7&nbsp;mm M2 mitraljez pomaknut na krov kupole. Razmatrana je i još jedna verzija tenka za francusku vojsku u čiju je kupolu ugrađen 142&nbsp;mm tenkovski [[top]] sposoban ispaljivati supersonične ACRA ''(Anti-Char Rapide Autopropulsé)'' protivtenkovske projektile i visokoeksplozivne granate. Prototip ove verzije je dovršen [[1967]]. godine s novom lijevanom kupolom koja je dovoljno široka da primi naoružanje puno većeg [[Kalibar|kalibra]]. Međutim visoka cijena ACRA projektila natjerala je francusku vojsku da napusti program [[1972]]. godine. Vozila bazirana na AMX-ovoj šasiji uključuju oklopno vozilo za popravke, nosač sklopivog mosta, samohodni protivavionski top, lansirno vozilo za taktički nuklearni projektil i samohodnu haubicu.

[[Datoteka:EPG-IMG 1755.jpg|mini|lijevo|200px|AMX-30D francuske vojske]]

=== AMX-30D ===

Oklopno vozilo za popravke ''(Inženjersko vozilo)'', poznato kao '''AMX-30D''' (AMX-30 ''Dépanneur-Niveleur'') dizajnirano je kako bi moglo popraviti ili pomoći glavnim borbenim vozilima na frontu. Rad na AMX-30D vozilu je počeo [[1966]]. kao dio istraživanja francuske vojske u svrhu razvoja vozila za popravak primarno namijenjen popravku AMX-30 tenkova. Prototip vozila je proizveden i dostavljen na testiranja [[1971]]. godine, a u februaru [[1973]]. prva predserija od pet vozila je predana vojsci. Iste godine, dodatnih 100 AMX-30D je naručeno, a njihova proizvodnja je započela [[1975]]. Vozilo za popravke je bilo opremljeno s vitlom koje je pokretano uz pomoć motora vozila, s mogućnošću izvlačenja maksimalno 35 tona težine. Vozilo je imalo i teški vučni kabl dužine 80 metara, dok je dodatni vučni kabl bio dužine 120 metara i kompatibilan s vučom do 20 tona težine kada se radi o izvlačenju vozila koje se nalazi ispred prednjeg djela AMX-30D. U drugačijim slučajevima vozilo mora biti osigurano s pomičnim rekvizitima koja se nalaze na vozilu i lopatica buldožera mora biti spuštena na zemlju. Kran može podići 3,29 tona težak motor i 10 tona tešku kupolu. Umjesto kupole AMX-30D ima krovnu nadgradnju i teži 36 tona, iako s ugrađenim jačim pogonskim motorom može težiti do 40 tona. Vozilo za samozaštitu ima postavljen 7,62&nbsp;mm mitraljez. AMX-30D ima maksimalnu cestovnu brzinu od 60&nbsp;km/h i maksimalan domet do 500&nbsp;km.

=== AMX-30H ===

AMX-30 nosač mosta ili ''Poseur de pont'' sastoji se od AMX-30 šasije s kutijastom krovnom nadogradnjom koja nosi sklopivi most. [[Most]] je dug 22 metra i može pružiti prijelaz preko površine širine do 20 metara. Most je širok 3,1 metar, ali širina se može povećati na 3,95 metara koristeći dodatne ploče. Može izdržati težinu do 46 tona. Razvoj nosača mosta započeo početkom [[1963]]., iako razvoj prototipa nije počeo do jula [[1967]]. godine. Prototip je dovršen [[1968]]. i nazvan AMX-30H, ali nije prihvaćen za daljnji razvoj do septembra [[1971]]. kada se naručuje prva predserija od 5 vozila. Vozila su dostavljena 16. oktobra [[1972]]. nakon čega su ocjenjivana i testirana. Godine [[1975]]. AMX-30H je proglašen standardnim sklopivim mostom u francuskoj vojsci iako niti jedno serijsko vozilo nikada nije naručeno.

[[Datoteka:Pluton 034.jpg|mini|desno|200px|Samohodni lanser taktičke nuklearne rakete [[Pluton (projektil)|Pluton]]]]

=== AMX-30DCA ===

Razvoj samohodnog protivavionskog topa je započeo [[1969]]. za moguću potrebu francuske vojske i za izvoz. Iako francuska vojska nije naručila niti jedan primjerak ovog vozila, [[1975]]. [[Saudijska Arabija]] je naručila poboljšanu verziju označenu kao AMX-30SA. Sistem je postavljen na šasiju AMX-30 i razvijen za odbranu protiv niskoletećih prijetnji. Glavne dijelove sistema čine dva Hispano-Suiza 30&nbsp;mm 831 A automatska topa, usklađenih s ''Oeil-noir'' sistemom za upravljanjem paljbe ([[SUP]]). Isti sistem je već otprije bio instaliran na šasiju lahkog tenka [[AMX-13]]. Proizvodnja ovog vozila započela je [[1962]]., a postavljanje na AMX-30 omogućilo je veću šasiju na koju bi S 401 A kupola mogla biti montirana uz vrhunsku mobilnost. Teža šasija AMX-30 također je omogućila stabilniju platformu za topove i omogućila da se uz sistem nosi puno više potrebne municije (1200 metaka u usporedbi sa 600 koliko je nosio [[AMX-13]]). Topovi su napravljeni da mogu ispaljivati 5 metaka ili 15 metaka u jednom ciklusu s maksimalnom brzinom paljbe od 650 metaka u minuti. Topove kontrolira analogni [[računar]] koji je primao podatke s Doppler [[radar]]a koji se, kada nije bio u upotrebi, mogao spustiti u oklopnu kutiju da se zaštiti od oštećenja. Radar je zavisio od vizuelnog praćenja mete tako da je mogao raditi samo po vedrom vremenu.

[[Datoteka:AMX-30 Roland img 2305.jpg|mini|lijevo|200px|Pogled na lijevu stranu lansera raketa zemlja-zrak „[[Roland (rakete)|Roland]]“ u borbenom položaju]]
[[Datoteka:AMX-30 Roland mg 7759.jpg|mini|lijevo|200px|AMX-30R sa spuštenim lansirnim cijevima i radarom]]

=== Samohodni lanseri ===
Tri raketna sistema su bila razvijena za montažu na tijelo tenka AMX-30.

==== Pluton ====
Prepoznajući potrebu za samohodnim lanserom taktičkih nuklearnih [[raketa]] francuska vojska je započela razvoj rakete Pluton [[1963]]. Sljedeće godine, [[1964]]. program je bio zaustavljen i umjesto njega francuska vojska se opredijelila za raketu velikog dometa kompatibilnu s lansiranjem s lansera montiranog na šasiju vozila AMX-30. Ugovor za razvoj sistema je osnovan [[1968]]. Prvi prototip je ubrzo dostavljen i testiran između jula i augusta [[1970]]., nakon čega je izrađen drugi prototip [[1971]]. Još dva prototipa su proizvedena [[1972]]. Sljedeće godine vozilo je ušlo u serijsku proizvodnju i do [[1. maj]]a [[1974]]. četiri vozila su dostavljena 3. artiljerijskom puku ''([[Engleski|eng.]] 3rd Artillery Regiment)''. Sama [[raketa]] teži 2,4 tone i dugačka je 7,6 metara. Koristeći pojednostavljeni sistem vođenja i [[raketni motor]], raketa Pluton je imala maksimalan domet od 120&nbsp;km.

==== AMX-30R ====
Drugi raketni sistem je AMX-30R ''(Roland)'', platforma za lansiranje [[Roland (rakete)|Roland]] raketa zemlja-zrak. Razvoj ovog vozila je započeo [[1974]]. godine. Pet vozila je proizvedeno u prvoj predseriji koja je dovršena do [[1977]]., a već iste godine je naručeno 183 ovakvih vozila. Sistem Roland je uključivao pravouglo nadgrađe, više od onog na AMX-30D i Pluton, u koje se nalazio radarski sistem i na kojem su montirane dvije lansirne tube na svakoj strani, s automatskim sistemom za punjenje koje je pohranjivalo 8 raketa u rezervi unutar tog nadgrađa. Rolandov istraživački [[radar]] je imao domet 16&nbsp;km.

==== AMX-30SA ====
Treći raketni sistem, zvan AMX-30SA je razvijen [[1975]]. za [[Saudijska Arabija|Saudijsku Arabiju]]. Sistem se sastojao od lansera za rakete zemlja-zrak SA-10 ''Shahine'' koje je razvio i proizvodio Thomson-CSF. Lansirno vozilo je bilo skoro u potpunosti bazirano na AMX-30R vozilu.

[[Datoteka:AuF1 of Saudi Arabia.JPEG|mini|desno|200px|[[AU-F1 GCT|GCT]] u službi u Saudijskoj Arabiji]]

=== AMX-30 AuF1 ===
{{Glavni|AU-F1 GCT}}

[[AU-F1 GCT|AMX 30 AuF1]] punim imenom ''Canon automoteur de 155 GCT'' (''Grande Cadence de Tir'', velika brzina paljbe) je razvijen na temelju šasije AMX-30 kako bi pružio taktičko-artiljerijsku potporu jedinicama u francuskoj vojsci. U veliku kupolu je montirana 155&nbsp;mm [[haubica]] dužine cijevi 40 [[kalibar]]a. Haubica je opremljena automatskim punjačem koji omogućuje maksimalnu brzinu paljbe od osam granata u minuti, a maksimalni domet joj je 23,5&nbsp;km. Kupola omogućuje elevaciju topa do 66 stepeni i može se okrenuti u svih 360 stepeni. Vozilo u tijelu nosi 42 granate. Odluka o dizajniranju samohodne haubice datira još iz [[1969]]. s prvim dovršenim prototipom [[1972]]. godine. Do [[1979]]. napravljeno je ukupno 7 prototipova i šest predserijskih vozila, nakon kojih je proizvedeno 110 samohodnih haubica. Ova narudžba je kasnije povećana na 190 haubica.

=== AMX-30S ===
[[Datoteka:AMX-32 img 2369.jpg|mini|desno|200px|AMX-32]]
Verzija AMX-30S izvedena je [[1973]]. godine i namijenjena je izvozu u zemlje s [[tropska klima|tropskom klimom]]. Jedina vidljiva razlika od standardnog tenka AMX-30 je postojanje štitnika gusjenica. Ovaj tenk ima i slabiji motor (405&nbsp;kW) i vodeno hlađenje. AMX-30S licencirano se proizvodio u [[Španija|Španiji]], a izvezen je u [[Saudijska Arabija|Saudijsku Arabiju]].

=== AMX-32 ===
Prvi prototip poboljšanog AMX-30 tenka za izvoz, poznat kao '''AMX-32''' je otkriven javnosti u  junu [[1979]]. Originalno namijenjen kao alternativa za AMX-30B2, AMX-32 je imitirao [[oklop]] sa zrakom između dvije ploče kojeg su Nijemci uspješno primijenili na tenku [[Leopard 1]]A3 i A4. AMX-32 je tako imao veću razinu oklopne zaštite i veću šansu za preživljavanje na frontu od svog prethodnika AMX-30S. Automatski top promjera cijevi 20&nbsp;mm je postavljen koaksijalno s glavnim topom, dok je 7,62&nbsp;mm [[mitraljez]] bio montiran na krov kupole. Međutim, nije bilo zainteresiranih kupaca.

== Izvoz ==
[[Datoteka:AMX30 afar.jpg|mini|lijevo|200px|Španski AMX-30 u muzeju oklopnih vozila ''El Goloso'']]

[[Izrael]] se u februaru [[1964]]. odlučio za proizvodnju vlastitog [[tenk]]a. Prva razmatrana mogućnost je bila proizvodnja tijela tenkova AMX-30 pod licencom u Izraelu, dok bi se kupole radile u Francuskoj. Međutim, Izrael je kao prioritet stavio oklopnu zaštitu umjesto pokretljivosti, pa je general major [[Israel Tal]] prekinuo pregovore s [[Francuska|Francuskom]] nakon što je [[1966]]. postignut dogovor s [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenim Kraljevstvom]] oko proizvodnje tenka [[Chieftain]] u Izraelu pod licencom.

[[Francuska]] je također propustila priliku da svoj tenk prodaju u ostale dvije FINABEL nacije, [[Belgija|Belgiju]] i [[Holandija|Holandiju]]. Holanđani su odustali od projekta, tako da nisu ni testirali tenk, a Belgija je naručila [[Njemačka|njemačke]] tenkove [[Leopard 1]] nakon što je Francuska odbila prepustiti proizvodnju nekih dijelova AMX-30 tenka u Belgiji jer se bojala da bi se time povećala ukupna cijena AMX-a.

Zbog svoje cijene koja je bila niža od konkurencije i lahkoće održavanja tenka, kupnju AMX-30 su preferirale manje razvijene i siromašnije zemlje.

[[Grčka]] je [[1969]]. naručila ukupno 190 tenkova AMX-30 i 14 AMX-30D, čime je postala prva zemlja u koju je izvezen francuski tenk. Kroz 1960-te, [[Španija]] je razmatrala oba, AMX-30 i [[Leopard 1]] koje bi uklopila u postojeće snage koje su se sastojale od [[SAD|američkih]] [[M47 Patton|M47]] i [[M48 Patton]]a. Naposljetku [[Španija]] se odlučila za AMX-30 iz više razloga, uključujući i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britansku]] nespremnost na prodaju [[L7 tenkovski top]] fašističkom režimu, a i Francuzi su kao mogućnost ponudili proizvodnju tenka AMX-30 u Španiji. Španija je naručila 19 tenkova [[1970]]., a kasnije je dogovorena proizvodnja još 180 tenkova u Španiji. Godine [[1979]]. Španija je započela proizvodnju druge serije od 100 tenkova, predavši ukupno 299 AMX-30 španskoj vojsci. Službena oznaka za ove AMX-eve proizvedene u Španiji je bila '''AMX-30E'''. Dodatno je kupila 10 AMX-30D i 18 AMX-30R. Kako je proizvodnja AMX-30E tenkova završila [[1979]], španska vojska je počela tražiti rješenja za modernizaciju kako bi poboljšala mobilnost tenka. Godine [[1987]]. je započela šestogodišnji program modernizacije kojim je 150 tenkova dovedeno na standard AMX-30EM2 i poboljšala ostalih 149 tenkova na AMX-30EM1 standard. AMX-30EM2 je imao kompletnu nadogradnju. Poboljšana je tenkova pokretljivost ugradnjom novog motora i mjenjača. Vatrena moć je povećana uvođenjem novog [[Kinetički penetrator|kinetičkog penetratora]] u streljivo tenka zajedno s ugradnjom mnogo kompliciranijeg i učinkovitijeg [[SUP|sistema za upravljanje paljbom]] za topnika i još neke sitnice. AMX-30EM1 je nazvan ''„rekonstrukcijom“'' i ovim standardom su samo poboljšana vozna svojstva. Ugrađena je nova transmisija i zamijenjeni mnogi istrošeni dijelovi poput kočnica, kontrola i pokazivača. Ti rekonstruirani AMX-30EM1 su vrlo brzo zamijenjeni s američkim [[M60 Patton]]ima ranih [[1990te|1990-ih]].

[[Datoteka:AMX30 bustle.jpg|mini|desno|200px|Pogled na kupolu AMX-30 tenka]]

Francuska je [[1972]]. potpisala ugovor sa [[Saudijska Arabija|Saudijskom Arabijom]] o prodaji 190 tenkova AMX-30S, koji su projektirani za pustinjske uvjete i potrebe zemalja [[Bliski Istok|Bliskog Istoka]]. Prema ugovoru naziva ''„Palmier Contract“'', saudijski tenkovi su bili isporučeni između [[1973]]. i [[1979]]., dok je 59 AMX-30D izvezeni između [[1975]]. i [[1979]]., 12 AMX-30P između [[1977]]. i [[1979]]. i na kraju 51 samohodna haubica između [[1979]]. i [[1980]]. godine. Između [[1979]]. i [[1981]]. Saudijska Arabija je dobila 52 AMX-30SA i kasnije 50 AMX-30C1 „Shanine-2“ koji su dostavljeni u dvije serije imeđu [[1980]]. i [[1989]]. godine. Do 21. vijeka 50% saudijskih AMX-30 se nalazilo u rezervi, najviše zbog njegove nemogućnosti da se nosi s modernijim protivnicima kao što su Irački [[T-62]] i [[T-72]] i izraelska [[Merkava]]. Velik broj ih je povučeno iz služe nakon narudžbe 315 američkih tenkova [[M1 Abrams|M1A2 Abramsa]] [[1989]]. godine i primanjem u službu 450 [[M60 Patton|M60A3 Patton]] tenkova. Iako je [[Saudijska Arabija]] planirala naručiti više M1 tenkova, iz finansijskih razloga to nije mogla učiniti pa su tenkovi AMX-30 i dalje ostali u službi.

[[Venezuela]] je u prvobitnom planu naručila 142 tenka [[1972]]. godine, iako je kasnije taj broj smanjen na 81 tenk AMX-30 i četiri AMX-30D. Sredinom [[1980te|1980-ih]], Venecuela je prihvatila plan modernizacije svojih AMX-30 tenkova promijenivši originalni motor s novim dizelskim Continental AVDS-1790-5A snage 908 KS (677&nbsp;kW) i zamijenivši staru transmisiju s Allison CD-850-6A. Venecuela je u svoje tenkove ugradila i nove tenkove benzina čime je povećala cestovni domet tenka na 720&nbsp;km. Vatrenu moć je poboljšala zamjenom starog [[SUP|sistema za upravljanje paljbom]] za moderniji. [[Francuska]] i [[Katar]] su [[1977]]. potpisali sporazum čime je Francuska garantirala prodaju 24 tenka AMX-30, čiji se ukupan broj kasnije povećao na 52 jer je Katar naručio još 30 AMX-30B2 tenkova [[1987]]. godine. [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] su [[1977]]. naručili 64 tenka i jedno oklopno vozilo za popravak, kako bi tim tenkovima popunili jednu oklopnu brigadu [[1977]]. godine. Tokom političkih sporova oko [[Čile]]a i [[Argentina|Argentine]], tokom kojih je Čile naručio 46 tenka, ali je taj broj smanjen na 21 zato što je ugovor poništen od strane francuske vlade [[1981]]. godine. Kipar je [[1982]]. kupio ukupno 16 AMX-30B2 tenkova i jedan AMX-30D, a kasnije je naručio još 36 tenka AMX-30B2. Ukupna brojka proizvedenih AMX-30 tenkova i njegovih verzija je 3.571 vozilo.

Kasnije su mnoga korištena vozila prodana drugim državama. [[Kipar]] je [[2005]]. kupio 52 AMX-30 od Grčke i 102 AMX-30B2. [[Bosna i Hercegovina]] je dobila kao donaciju 52 tenka AMX-30 [[1998]]. godine od [[UAE]]. Broj tenkova u francuskoj vojsci je smanjen na oko 250 AMX-30B2 tenkova.

== Borbena upotreba ==

[[Katar]]ski AMX-30 tenkovi su korišteni tokom [[Zaljevski rat|Zaljevskog rata]] u ''"Bitci za Khafji"'', gdje su [[30. januar]]a [[1991]]. učestvovali u katarskom protivnapadu s ciljem da ponovno preuzmu kontrolu nad gradom [[Khafji]] kojeg su noć prije okupirale iračke snage. Tokom te akcije, katarski tenkovi AMX-30 su uništili tri iračka [[T-55]] i zarobila četiri. Najmanje jedan katarski AMX-30 je izgubljen tokom bitke.

[[Datoteka:AMX30Demin.jpg|mini|desno|250px|Jedan od šest tenkova ''AMX 30 Demin'']]
[[Datoteka:French AMX-30 Desert Storm.jpg|mini|desno|250px|Francuski AMX-30B2 u Saudijskoj Arabiji dopremljen za vrijeme Zaljevskog rata]]

Francusko učešće u [[Zaljevski rat|Zaljevskom ratu]], kodnog imena ''[[Opération Daguet]]'', tokom koje je transportirana "6. Laka oklopna brigada" ''([[Francuski|fran.]] 6e Division Légère Blindée)'', u čijem sastavu su se najvećim djelom nalazila vozila [[AMX-10RC]] brzog izviđačkog puka, ali i teže oklopne snage u sastavu "4. puka" ''([[Francuski|fran.]] 4e Régiment de Dragons)'' su poslane u regiju s 44 AMX-30B2 tenka. Eksperimentalno se uvela nova pukovnijska organizacijska struktura sa 3 divizije po 13 tenkova, komandnim tenkom i šest vozila u rezervi, umjesto normalne organizacije snaga od 52 vozila zajedno. Dopremljeno je i šest starijih AMX-30B, opremljenih sa [[SSSR|sovjetskim]] valjkom za razminiranje koje je francuskoj dala [[Njemačka]] iz zaliha [[Istočna Njemačka|Istočne Njemačke]]. Tih šest tenkova opremljenih s valjkom za razminiranje su nazvani ''AMX 30 Demin''. Vozilima su upravljale profesionalne i dobro obučene posade bez regruta. „Daguet Division“ je bila pozicionirana istočno od koalicijskih snaga i imala je zadaću štiti desni bok američkog 18. padobranskog korpusa ''([[Engleski|eng.]] XVIII Airborne Corps)''. Ovakav razmještaj je dao francuskim zapovjednicima veću samostalnost a i smanjena je mogućnost nailaska na iračke [[T-72]], koji su bili superiorni nad [[AMX-10RC]] i AMX-30B2 vozilima. S početkom kopnene ofanzive [[24. februar]]a [[1991]]. francuske snage su krenule u napad na svoju prvu metu, ''"Objective Rochambeau"'', kojeg je branila iračke 45. pješačka divizija. Prodori [[Aérospatiale Gazelle|helikoptera Gazelle]] pokrili su put za napad "4. puka" ''([[Francuski|fran.]] 4e Régiment de Dragons)''. Demoralizirana zbog koalicijskog teškog bombardiranja iračka odbrana se vrlo brzo predala. Sljedeći dan, "4. puk" je krenuo na drugi zadatak, "Chambord", gdje su izjavili da su uništili 20 [[tenk]]ova, tri BMP-a, petnaest kamiona i pet minobacača uz asistenciju [[USAF]]-ovih [[A-10 Thunderbolt II|A-10 Thunderbolta II]] i zarobili dosta vojnika. Zadnji cilj je bila AS-Salman zračna baza ''("Objective White")'' koja je osvojena do 18:15 nakon napada iz više smjerova, s "4. pukom" koji je napadao s juga. Sve u svemu, tenkovi AMX-30 su ispalili 270 tenkovskih granata.

== Upotreba AMX-30 tenka ==
* {{ZID|Bosna i Hercegovina}}
* {{ZID|Katar}}
* {{ZID|Kipar}}
* {{ZID|Saudijska Arabija}}
* {{ZID|UAE}}
* {{ZID|Venecuela}}

== Bivši korisnici ==
* {{ZID|Čile}}
* {{ZID|Francuska}}
* {{ZID|Grčka}}
* {{ZID|Španija}}

== Reference ==
* [https://web.archive.org/web/20140721193339/http://fas.org/man/dod-101/sys/land/row/amx-30.htm FAS.org: AMX-30]
* [http://www.militaryfactory.com/armor/detail.asp?armor_id=47/ militaryfactory.com: AMX-30]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}
{{reference}}
== Literatura ==
* {{cite journal
  | last = Berthemy
  | first = Hubert
  | title = La Cavalerie Française en 2002
  | journal = Tank Museum News
  | issue = N°60
  | publisher = Brussels: L'A.S.B.L. "Tank Museum"
  | date = 2000
}}
* {{cite journal
  | author1 = Biass, Eric H.
  | author2 = Doug Richardson
  | url = http://www.armada.ch/03-6/complete_03-6.pdf
  | format = PDF
  | title = Time for Shifting Gears?
  | journal = Armada International
  | publisher = Armada International
  | date = 1. 6. 2003
  | archive-url = https://web.archive.org/web/20051013093733/http://www.armada.ch/03-6/complete_03-6.pdf
  | archive-date = 13. 10. 2005
  | access-date = 1. 1. 2014
  | url-status = dead
  | access-date = 1. 1. 2014
  | archive-date = 13. 10. 2005
  | archive-url = https://web.archive.org/web/20051013093733/http://www.armada.ch/03-6/complete_03-6.pdf
  }}
* {{cite book
  |last= Bishop
  |first= Chris
  |title= The Encyclopedia of Tanks and Armored Fighting Vehicles: From World War I to the Present Day
  |location= San Diego, CA
  |publisher= Thunder Bay
  |year=2006
  |isbn= 978-1-59223-626-8 }}
* {{cite book
  | last = Caiti
  | first = Pierangelo
  | title = Modern Armour — The world's battle tanks today
  | publisher = Arms and Armour Press
  | year=1978
  | location = London
  | isbn = 0-85368-412-X }}
* {{cite book
  | last = Chant
  | first = Cristopher
  | title = World encyclopaedia of the Tank — An international history of the armoured fighting machine
  | publisher = Patrick Stephens Limited
  | year=1996
  | location = Somerset
  | isbn = 1-85260-114-0 }}
* {{cite book
  | last = Cogan
  | first = Charles
  | title = The Third Option, The Emancipation of European Defense, 1989-2000
  | url = https://archive.org/details/thirdoptionemanc0000coga
  | publisher = Praeger
  | year=2001
  | location = Westport, USA
  | isbn = 0-275-96948-7}}
* {{cite book
  | author1 =  Cordesman, Anthony H.
  | author2 = Burke, Arleigh A.
  | title = Saudi Arabia Enters the 21st Century: The Military and International Security Dimension, IV. The Saudi Army
  | publisher = Center for Strategic and International Studies
  | date=30. 10. 2001
  | isbn= 978-0-275-97997-3}}
* {{cite book
  | author1 = Crow, Duncan
  | author2 = Robert J. Icks
  | title = Encyclopedia of Tanks
  | publisher = Barrie & Jenkins
  | year=1975
  | location = London, Ujedinjeno Kraljevstvo
  | isbn = 0-214-20080-9 }}
* {{cite book
  | last = de Mazarrasa
  | first = Javier
  | title = Blindados en España 2ª Parte: La Dificil Postguerra 1939-1960
  | publisher = Quiron Ediciones
  | year=1994
  | location = Valladolid, Španija
  | isbn = 84-87314-10-4}}
* {{cite book
  | last = de Mazarrasa
  | first = Javier
  | title = Carro de Combate AMX-30E
  | publisher = Aldaba Ediciones
  | year=1990
  | isbn = 84-86629-29-2}}
* {{cite book
  |last= Dunstan
  |first= Simon
  |title= Chieftain Main Battle Tank 1965-2003
  |location= 
  |publisher= Osprey Publishing
  |year=2003
  |isbn= 978-1-84176-719-2 }}
* {{cite journal
  | last = Ferrari
  | first = Giorgio
  | title = The "Hows" and "Whys" of Armour Penetration
  | journal = Military Technology
  | issue = 10/1988.
  | publisher = Moench Verlagsgesellschaft Mbh
  | date = oktobar 1988}}
* {{cite book
  |last= Foss
  |first= Christopher F.
  |title= Jane's World Armoured Fighting Vehicles 
  |url= https://archive.org/details/janesworldarmour0000foss_p1m6
  |publisher= Macdonald and Jane's Publishers Limited
  |year=1976
  |isbn= 0-354-01022-0}}
* {{cite book
  |last= Foss
  |first= Christopher F.
  |title= Jane's Main Battle Tanks — Second edition 
  |url= https://archive.org/details/janesmainbattlet0000foss
  |publisher= Jane's Publishing Company Limited
  |year=1986
  |isbn= 0-7106-0372-X}}
* {{cite book
  |last= Foss
  |first= Christopher F.
  |title= Great Book of Tanks: The World's Most Important Tanks from World War I to the Present Day 
  |url= https://archive.org/details/greatbookoftanks0000mill_r2i7
  |publisher= Zenith Press
  |date=4. 1. 2003
  |isbn= 978-0-7603-1475-3}}
* {{cite book
  |last= Foss
  |first= Christopher F.
  |title= Jane's Armour and Artillery, 2005-2006 
  |publisher= Jane's Information Group
  |year=2005
  |isbn= 0-7106-2686-X}}
* {{cite book
  |last= Foss
  |first= Christopher F.
  |title= Jane's Tank Recognition Guide
  |url= https://archive.org/details/janestankrecogni00unse
  |publisher= Harper Collins
  |year=2006
  |location= London, Ujedinjeno Kraljevstvo
  |isbn= 978-0-00-718326-5}}
* {{cite book
  | last = Gelbart
  | first = Marsh
  | title = Modern Israeli Tanks and Personnel Carriers 1985-2004
  | publisher = Osprey
  | year=2004
  | location = Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo
  | isbn = 1-84176-579-1 }}
* {{cite journal
  | last = Hilmes
  | first = Rolf
  | title = Battle Tanks for the Bundeswehr: Modern German Tank Development, 1956-2000
  | journal = Armor
  | issue = januar 2001
  | publisher = Fort Knox: US Army Armor Center
  | date=1. 1. 2001
  | issn = 0004-2420  }}
* {{cite book
  | last = Jerchel
  | first = Michael
  | title = Leopard 1 Main Battle Tank 1965-1995
  | publisher = Osprey
  | year=1995
  | location = Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo
  | isbn = 1-85532-520-9}}
* {{cite book
  |last= Jeudy
  |first= Jean-Gabriel
  |title= Chars de France
  |location= Boulogne
  |publisher= E.T.A.I.
  |year=1997
  |isbn= 2-7268-8369-9 }}
* {{cite book
  | author1 = Lathrop, Richard
  | author2 = John McDonald
  | title = M60 Main Battle Tank 1960-91
  | publisher = Osprey
  | year=2003
  | location = Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo
  | isbn = 1-84176-551-1}}
* {{cite book
  | last = Mercillon
  | first = Patrick H.
  | title = Les Chars Français du Musée des Blindés
  | publisher = Centre de Documentations sur les Engins Blindés
  | location = Saumur
  | year =
  | isbn = }}
* {{cite book
  |last= Miller
  |first= David
  |title= The Illustrated Directory of Tanks and Fighting Vehicles: From World War I to the Present Day
  |url= https://archive.org/details/illustrateddirec0000mill_r1i6
  |location= Osceola, WI
  |publisher= MBI
  |date= 2000
  |isbn= 978-0-7603-0892-9 }}
* {{cite journal
  | last = Moncure
  | first = John
  | url = https://www.knox.army.mil/center/ocoa/armormag/backissues/1990s/1997/ma97/2leclerc97.pdf
  | format = PDF
  | title = Leclerc: New French Tank, Like the M1A2, Uses Digital Architecture
  | journal = [[ARMOR magazine]]
  | publisher = Armor Center
  | date=1. 3. 1997
  }}{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}
* {{cite book
  | last = Ogorkiewicz
  | first = Richard M.
  | title = AMX-30 Battle Tank
  | publisher = Profile Publications Ltd.
  | date = decembar 1973
  | location = Berkshire, Ujedinjeno Kraljevstvo
  |oclc = 54349455
  | isbn = }}
* {{cite journal
  | last = Perez-Guerra
  | first = Jaime
  | title = Spanish AMX-30 MBT upgrade program
  | journal = Janes International Defense Review
  | publisher = Janes
  | date=1. 4. 1987}}
* {{cite book
  | last = Perrett
  | first = Bryan
  | title = Iron Fist: Classic Armoured Warfare Case Studies
  | publisher = Brockhampton Press
  | year=1995
  | location = London, Ujedinjeno Kraljevstvo
  | isbn = 1-86019-954-2 }}
* {{cite book
  | last = Rottman
  | first = Gordon
  | title = Armies of the Gulf War
  | publisher = Osprey
  | year=1993
  | location = Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo
  | isbn = 1-85532-277-3 }}
* {{cite journal
 | last = Rudnick
 | first = David
 | title = Atlantic Relations: Policy Co-ordination and Conflict (The Case of the Leopard Tank)
 | journal = International Affairs
 | publisher = Royal Institute of International Affairs
 | location = London, Ujedinjeno Kraljevstvo
 | date = april 1976
 }}
* {{cite book
  |last= Scales
  |first= Robert H.
  |title= Certain Victory: The U.S. Army in the Gulf War
  |publisher= Brassey's
  |year=1998
  |location= Washington DC, SAD
  |isbn= 1-57488-136-1}}
* {{cite book
  | last = Senger und Etterlin
  | first = Ferdinand von
  | title = Tanks of the World — Taschenbuch der Panzer
  | publisher = Bernard & Graefe Verlag
  | year=1990
  | location = Koblenz
  | isbn = 3-7637-5871-2 }}
* {{cite book
  | last = Spielberger
  | first = Walter
  | title = Von der Zugmachine zum Leopard 2 — Geschichte der Wehrtechnik bei Krauss-Maffei
  | publisher = Bernard & Graefe Verlag
  | year=1980
  | location = München
  | isbn = 978-3763752027}}
* {{cite book
  | last = Westermeyer
  | first = Paul W.
  | url = http://www.usmc.mil/news/publications/Documents/U.S.%20Marines%20in%20Battle%20Al-Khafji%20%20PCN%20106000400_1.pdf
  |format=PDF| title = U.S. Marines in Battle: Al-Khafji, 28 January – 1 February 1991
  | publisher = History Division, U.S. Marine Corps
  | location = Washington DC, SAD}}
* {{cite book
  | last = Zaloga
  | first = Steven J.
  | title = Modern Soviet Armor: Combat Vehicles of the USSR and Warsaw Pact Today
  | publisher = Prentice Hall
  | year=1979
  | location = Edinburgh, Ujedinjeno Kraljevstvo
  | isbn = 0-13-597856-4
  | url = https://archive.org/details/modernsovietarmo00zalo
  }}
* {{cite book
  | last = Zaloga
  | first = Steven J.
  | title = The M47 and M48 Patton Tanks
  | publisher = Osprey
  | year=1999
  | location = Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo
  | isbn = 1-85532-825-9}}
* {{cite book
  | last = Zaloga
  | first = Steven J.
  | title = T-54 and T-55 Main Battle Tanks 1944-2004
  | publisher = Osprey
  | year=2004
  | location = Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo
  | isbn = 1-84176-792-1}}

[[Kategorija:Francuski tenkovi]]