Alessandro Manzoni
Alessandro Manzoni (Milano, 7. marta 1785. - Milano, 22. maja 1873.), italijanski književnik[1]
Započeo je kao neoklasicist i pjesnik jakobinskih ideala. Na njega i njegov književni razvoj bitno je utjecao boravak u Parizu. Roman „Zaručnici“ je reprezentativan italijanski historijski roman u kojemu je sadržano historijsko iskustvo italijanskog naroda.
Djela
[uredi | uredi izvor]Manzoni je pisao i lirske pjesme, među kojima se osobito ističu Svete himne (Inni sacri) kao i oda Peti maj (Cinque maggio), napisana povodom Napoleonove smrti, a prevedena je na mnoge evropske jezike, pa tako i na srpsko-hrvatski, prvi put od P. Preradovića, a drugi put od I. Mažuranića. Vrijedne su i dvije Manzonijeve tragedije Grof Carmagnola (Conte di Carmagnola) i Adelchi. Sva ta njegova djela i ideje snažno su utjecale na nacionalni pokret Risorgimento četrdesetih godina 19. stoljeća. Ipak glavno Manzonijevo djelo je Zaručnici (I Promessi sposi).[2] To je značajno djelo, na kome je Manzoni dugo i veoma savjesno radio. Dotjerivao ga je i jezično i sadržajno. U tom romanu bore se predstavnici zla s predstavnicima dobra i poslije dugih napora i stradanja, ovi posljednji ipak pobjeđuju. Zbog toga je Manzonijev roman vedro djelo u kojem nisu glavnim protagonistima odbrojeni dani, kao što će poslije biti glavnim junacima u najznačajnijim Verginim romanima.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "LIFE OF MANZONI | Casa Manzoni". www.casadelmanzoni.it. Pristupljeno 26. 7. 2023.
- ^ "Alessandro Manzoni | Italian Novelist, Poet & Patriot | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 7. 2023.