Analogija
Analogija je logička metoda. To je takav oblik posrednog zaključka kod kojeg se polazi od posebnog ili pojedinačnog i zaključuje na posebnom ili pojedinačnom po sličnosti.[1] Ako su dva predmeta slična po nekim osobinama, možemo zaključiti da su slična i u drugim osobinama. Ovdje nema garancije za istinit zaključni sud, ali je veća vjerovatnoća ako se upoređuju bitne osobine ili svojstva. Primjer analogijskog zaključka gdje nismo sigurni u zaključni sud:
Zemlja i Mars su u sunčevom sistemu. Obje su planete. Na Zemlji ima života i na Marsu ima života.
Analogija je poređenje ili korespondencija između dvije stvari (ili dvije grupe stvari) zbog trećeg elementa za koji se smatra da ih dijeli.[2]
Logički, to je zaključak ili argument od jedne konkretnosti do druge konkretnosti, za razliku od dedukcije, indukcije i abdukcije. Također se koristi tamo gdje je barem jedna od premisa, ili zaključak, opće, a ne posebne prirode. Ima opći oblik A je prema B kao C prema D.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Bartha, Paul (2024), Analogy and Analogical Reasoning (Fall 2024 izd.), Metaphysics Research Lab, Stanford University, pristupljeno 26. 3. 2026 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ↑ "The Oxford Companion to the English Language (2 ed.) Edited by: Tom McArthur, Jacqueline Lam-McArthur, and Lise Fontaine". line feed character u
|title=na mjestu 53 (pomoć)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Stanfordska enciklopedija filozofije "Analogija i analogijsko zaključivanje", autor Paul Bartha.
- Stanfordska enciklopedija filozofije "Srednjovjekovne teorije analogije", autorica E. Jennifer Ashworth.
- Stanfordska enciklopedija filozofije "Presedan i analogija u pravnom zaključivanju", autor Grant Lamond.
- Rječnik historije ideja Analogija u ranoj grčkoj misli.
- Rječnik historije ideja Analogija u patrističkoj i srednjovjekovnoj misli.
- Računski pristupi izračunavanju vremenske analogije.
