Bakir Tanović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Bakir Tanović
Rođenje (1930-12-17) 17. decembar 1930.
Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija
Smrt 29. august 2012.(2012-08-29) (starost: 81)
Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Bakir Tanović rođen je u Sarajevu 1930. godine.

Diplomirani je profesor nacionalne historije prve generacije historičara Univerziteta u Sarajevu 1956. godine. Sin je uglednog sarajevskog advokata Dr. Jusufa Tanovića i Fate Tanović rođ. Čurčić. Jedan je od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA) 1990. godine.

Filmsku karijeru započeo je pedesetih godina prošlog vijeka. Smatra se pionirom bosanskohercegovačke kinematografije, jedan je od osnivača Sarajevske škole fokumentarnog filma, autor brojnih nagrađivanih filmskih ostvarenja, producent i istraživač kulturnog i historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Osnivač je Radne zajednice "Bosna" - koja je postala vodeća producentska kuća u bivšoj Jugoslaviji i Studija za crtani film. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu osniva Filmski arhiv pri Armiji BiH.

Njegovih više od 50 godina rada na filmu obilježilo je dosadašnju epohu razvoja i uspona bosanskohercegovačke kinematografije.

Na općim izborima u Bosni i Hercegovini 2002. godine bio je kandidat za bošanjačkog člana Predsjedništva BiH

Bio je i predsjednik Pomorskog društva Bosne i Hercegovine i zagovarao je luku u Neumu kao strateški interes Bosne i Hercegovine. Apelirao je da svi nivoi vlasti u BiH moraju ozbiljno shvatiti ideju da se u Neumu izgradi luka.

Profesor Bakir Tanović objavio je dvije historijske studije ("Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine" (1993) i "Čurčića vakuf"), te historijski roman (Huska Miljković) i "Omer paša Latas" . Autor je i historijske knjige "Historija Bosne u okviru Osmanskog carstva" (2011)

Režirao je igrane i dokumentarne filmove, kao "Muhadžiri", "Gazi Husrev-begova biblioteka", "Znamenje srednjovjekovne bosanske države", "Ljubav i bijes"... Za igrani film "Ovčar" nagrađen je Šestoaprilskom nagradom, a 1973. godine odlikovan je Srebrenim vijencem za naročite zasluge u oblasti filmske umjetnosti i kinematografije, te je nosilac brojnih drugih nagrada i priznanja.[1]

U biografiji Bakira Tanovića zapisano je da potiče iz porodice koja je imala dugu naučnu i intelektualnu tradiciju. Tragedija Tanovića započinje dolaskom komunista na vlast, koji su sudili Bakirovom ocu jer je kao doktor prava pripadao krugu intelektualaca, a Bakiru će kasnije zabraniti da studira. Ipak, vanredni student Bakir uspijeva da upiše i završi ono što je volio - historiju. Završetkom studija, ipak, se udaljava od historije i počinje na filmu i to dokumentarnom. U tom periodu poseban pečat je dao upravo ovoj vrsti filma kroz doprinos razvoju Sarajevske škole dokumentarnog filma. Poslije piše scenario i režira dva igrana filma: "Ljubav i bijes" i "Ovčar", za koje je dobio nagrade na međunarodnim filmskim festivalima.[2]

Početkom osamdesetih godina, zbog opće situacije i političkih odnosa, te presije vršene na njega kao umjetnika, radi uglavnom filmove koji su govorili o Bosni i bošnjačkom narodu. Iz tog perioda značajni su "Muhadžiri", film o migraciji i najvećem egzodusu muslimana. Ovom dokumentarcu pridodao je film o Gazi Husrev-begovoj medresi, kao i "Znamenje bosanske države". Sjećajući se tog nemilog perioda u svom stvaralaštvu Bakir Tanović će reći:

"Vidite, ja sam se u tom periodu bavio različitim stvarima. Danas je moderno reći - ali istina je nezaobilazna - ja sam tada deset godina bio "na ledu". Prevedeno na intelektualni jezik to znači da nisam mogao proći sa svojom temom, jer sam bio obilježen kod vlasti. Onda sam sâm sebi rekao: "Ja ću biti producent". Formirao sam producentsku kuću "Bosna" zajedno sa dva naša poznata umjetnika: Mersadom Berberom i rahmetli Ademom Ćejvanom. Od ove radne zajednice "Bosna film" je prerastao u vodeću producentsku kuću. Bila je to jedna od najvećih producentskih kuća u bivšoj Jugoslaviji. Otvorili smo prvi u Bosni i Hercegovini crtani film. Onda je u državi došlo do velikih političkih promjena."[2]

Ljubav Bakira Tanovića prema Bosni vidljiva je u njegovim djelima, posebno onim koja se bave njenom historijom. Stećci su samo jedan segment u njegovom stvaralaštvu. Iz tog razdoblja njegovog stvaralaštva nezaboravan je film "Kameni spavač", za koga je scenarij napisao njegov prijatelj Mak Dizdar.

Citat: "Borba za zemlju je osnovna stvar. Neko ovaj rat, koji je iza nas, naziva agresijom (što je tačno, jer je na Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija), a drugi opet kažu da je to bio građanski rat, da je to bio sukob građanskih, vjerskih grupa (što sigurno nije tačno). Po mom mišljenju, to je bila borba za zemlju. Vidite, sad se govori o novom ustrojstvu općina u Bosni i Hercegovini, dakle novim teritorijalnim podjelama. To je jedna vrsta bitke za zemlju. Sad, što se tiče te bitke za zemlju i nas Bošnjaka, mi smo od Bečkog kongresa sužavani na manje prostore. Kao narod, mi smo stiješnjeni."[2]

Bakir Tanović je preminuo u Sarajevu, 2012. godine u 81. godini života.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]