Idi na sadržaj

Dokumentarni film

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Dokumentaran film oblik filmske umjetnosti koji nastoji filmski prikazati, uobličiti i likovno dokumentirati krajeve, ljude i životinje, odakle mu kod nas i naziv 'poučan film' (popularno 'dokumentarac'). Dokumentaran (dokument, dokumentacija) koji ima karakter dokumenta, koji se osniva na pismenim dokazima, potkrijepljen dokazima.[1]

Definicija dokumentarnog filma

[uredi | uredi izvor]

Riječ "dokumentarni film" je prvi put korištena za filmove ove vrste u osvrtu za film Maona koji ja pisao John Grierson. Pojam se pojavio 8. februara 1926. U kasnim 1930-tim John Grierson piše esej "Prvi principi dokumentarca" u kojem objašnjava zašto Maona ima dokumentarnu vrijednost. Njegova definicija dokumentarnog filma je "kreativni tretman stvarnosti". Ovo je djelimično prihvaćena definicja koja je izazvala filozofsko pitanje o tome smije li u dokumentarnom filmu biti glumljenja na sceni. S druge strane, Džiga Vertov se zalagao za prezentaciju "života onakvim kakav i jeste", to jeste snimanje bez namještenih scena i života kojeg je kamera ustvari iznenadila.

Moderni dokumentarni film

[uredi | uredi izvor]

Zarade na dokumentarnim filmovima u posljednje vrijeme su velike, posebno se ističu flmovi poput Fahrenheit 9/11 ili Marš pingivina. Ovi filmovi obično imaju manji budžet nego igrani filmovi i zbog toga su privlačni filmskim kompanijama. Trenutni rekorder u zaradi je Fahrenheit 9/11 koji je zaradio 228 miliona američkih dolara na ulaznicama i prodao više od 3 miliona DVD-ova.

Priroda dokumentarnog filma se izmijenila u zadnjih 20 godina. I komercijalni uspjeh ovih filmova duguje ovoj promjeni u načinu iznošenja priče. Ali ova promjena je podigla pitanje poput mogu li ovakvi filmovi biti smatrani dokumentarnim. Osim ove promjene u naraciji značajno je i to što filmovi izlaze i na DVD-u iako nemaju svoje kino premijere. Ovo je omogućilo profitabilno snimanje dokumentarnih filmova i o manje poznatim historijskim osobama.

Moderni dokumentarni film se u nekoj mjeri poklapa i sa televizijskim formama "reality TV"-a koje se graniče sa dokumentarnim ali i snimanim, tj. igranim filmom. Snimanje dokumentranih emisija odaje da su ovi filmovi bliži reklamama nego klasičnim dokumentarcima. Nove kamere, ali i kompjuterska tehnika je omogućila snimanje mjesta i situacije koje su prije mogle biti zabilježene samo uz veliki trud i materijalni trošak.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Klaić, Bratoljub (1968). Veliki rječnik stranih riječi, izraza i kratica. Zagreb: Zora.