Drvena crkva u Urnesu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Drvena crkva u Urnesu
Svjetska baština
Stave church Urnes, panorama 2.jpg
Kriteriji, ii, iii
Referenca58
Uvrštenje1979. (3. sjednica)
Površina0,21 ha
KoordinateN61 17 60 E7 19 59.988

Drvena crkva u Urnesu je kršćanska crkva u prirodnom okruženju fjorda Lustrafjord (rukavac fjorda Sognefjord), u općini Luster, Norveška. Izgrađena je 12. i 13. stoljeću u stilu koji povezuje tradicionalno vikinško ukrašavanje životinjskim pleterskim motivima, keltsku umjetnost, vikinške tradicije i romaničke prostorne strukture.

Do sada je registrovano oko 1.300 srednjovjekovnih drvenih crkava. Od toga 28 danas sačuvano u Norveškoj, koje su građene po klasičnom bazilikalnom planu, ali u potpunosti od drveta. Krovni okviri su bili obloženi daskama, a sam krov pokriven šindrom u skladu sa građevinskim tehnikama koje su bile rasprostranjene u skandinavskim zemljama. Veličina im je različita.

Rezbarenje na portalu sjevernog zida

Drvena crkva Urnes je primjer tradicionalne skandinavske drvene arhitekture. Dekoracije na vanjskoj strani crkve, uključujući rezbarije u drvu i izvajani dekor, služe kao vizualni dokazi transformacije, asimilacije i usvajanja kršćanstva vikinške kulture. Rezbareni ukras sjevernog portala, koji prikazuje isprepletene životinje, u kontekstu Urnesovog stila, jedan je od posljednjih primjera vikinške životinjske ornamentike. Unutrašnjost crkve je bogatije ukrašena od eksterijera. Konstrukciju djelimično podupire niz drvenih stupova iz 12. stoljeća. Na vrhu stupova kapiteli su ukrašeni rezbarijama ljudskih, životinjskih i biljnih motiva. Neki od ovih kapitela sadrže jednostavne apstraktne figure dok neki sadrže tradicionalni isprepleteni dizajn vikinške tradicije.

Unutar crkve nalaze se i brojni liturgijski predmeti za javno bogosluženje. Upisana je 1979. godine na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Drvena crkva u Urnesu - 58". UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org. Pristupljeno 9. 2. 2016.engleski: '