Idi na sadržaj

Elektronska muzika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Telharmonium, Thaddeus Cahill 1897.

Elektronska muzika je muzika u čijoj se produkciji koriste elektronski muzički instrumenti i elektronična muzička tehnologija. U principu, može se uočiti razlika između zvuka proizvedenog elektromehaničkim sredstvima i zvuka proizvedenog pomoću elektronične tehnologije.[1] Primjeri elektromehaničkih uređaja za proizvodnju zvuka su telharmonium, Hammond orgulje i električna gitara. Proizvodnja čisto elektronskog zvuka može se postići pomoću uređaja kao što su teremin, sintisajzer i kompjuter.[2]

Trautonium, 1928.
Kevin Saunderson, jedan od pionira detroitske techno scene u uobičajenom dj raspoloženju

Mogućnost da se zvuk zabilježi je često povezana sa proizvodnjom elektronske muzike, ali nije potpuno neophodna. Najstariji poznati uređaj za snimanje zvuka je bio "fonoautograf", kojeg je 1857. patentirao Édouard-Léon Scott de Martinville. Mogao je vizuelno da zabilježi zvuk, ali ga nije mogao reprodukovati.

Thomas A. Edison je 1878. patentirao fonograf, koji je koristio valjke slične Scott-ovom uređaju.

Elektronska muzika, porijeklo: 19. i 20. vijek

[uredi | uredi izvor]

Futuristi

[uredi | uredi izvor]

1920-te i 1930-te

[uredi | uredi izvor]

Razvoj u 1940-tim i 1950-tim

[uredi | uredi izvor]

Ekspanzija u 1960-tim

[uredi | uredi izvor]

Popularizacija u 1970-tim i 1980-tim

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Materijal elektronske muzike su električno proizvedeni ili modificirani zvukovi... dvije osnovne definicije će pomoći da se dio historijske diskusije postavi na svoje mjesto: čisto elektronska muzika naspram elektroakustične muzike" (Holmes, Thomas B (2002), Electronic and Experimental Music: Pioneers in Technology and Composition (Second ed.), London: Routledge Music/Songbooks).
  2. "Elektroakustična muzika koristi elektroniku za modifikaciju zvukova iz prirodnog svijeta. Čitav spektar svjetovnih zvukova pruža izvorni materijal za ovu muziku. Ovo je domen mikrofona, magnetofona i digitalnih samplera... mogu se povezati sa živom ili snimljenom muzikom. Tokom živih nastupa, prirodni zvukovi se modifikuju u realnom vremenu pomoću elektronike. Izvor zvuka može biti bilo šta, od ambijentalne buke do živih muzičara koji sviraju konvencionalne instrumente."(Holmes, Thomas B (2002), Electronic and Experimental Music: Pioneers in Technology and Composition (Second ed.), London: Routledge Music/Songbooks).

Reference

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Elektronska muzika koji govori o muzici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.