Gödelove teoreme nepotpunosti

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Gödelove teoreme nepotpunosti su dvije teoreme matematičke logike[1] koje uspostavljaju inherentno ograničenje svih trivialnih aksiomatičnih sistema koji dozvoljavaju aritmetiku. Ove teoreme, koje je dokazao Kurt Gödel 1931. godine, su obje važne u matematičkoj logici i u filozofskoj matematici. Ove teoreme su široko prihvaćene, doduše ne i univerzalno, interpretirane kao pokaz da je Hilbertov program pronalaska kompletnog i konzistentog seta aksioma za cijelu matematiku, nemoguć.

Ove teoreme predstavljaju jedan od vrhunaca matematičke i logičke misli dvadesetog vijeka, a Gödel se smatra jednim od najvećih mislilaca čovječanstva.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Raduka, Marko. "Gˆdelovi teoremi nepotpunosti". http://pazishkola.tripod.com. Pristupljeno 5. juni 2018..  Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)


E-to-the-i-pi.svg Nedovršeni članak Gödelove teoreme nepotpunosti koji govori o matematici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.