GP-25

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
GP-25
Upotreba
U službi1978 - do danas
Korisnici SSSR
Proizvodnja
ProizvođačKBP Instrument dizajnerski ured
Opis oružja
Težina1.5 kg (GP-25)
1.3 kg (GP-30)
5 kg (GR-6)
Dužina323 mm (GP-25)
275 mm (GP-30)
Kalibar40 mm
Domet100-400 m
Brzina paljbe20 granata/min
Brzina zrna76.5 m/s

GP-25 Kostyor (kostur), GP-30 Obuvka (cipela) i BG-15 Mukha (muha) su sovjetski bacači granata namijenjeni automatskoj pušci AK-47, kao i njenim derivatima. Na Zapadu su prvi put viđeni 1984., tokom sovjetske ratne invazije u Afganistan. Prvobitna verzija pod oznakom BG-15 bila je postavljena na cijev jurišnih pušaka AK-74. Glavna proizvodna verzija, GP-25 imala je drugačiji princip nišanjenja. Najnovija verzija, GP-30, je evoluirana verzija modela GP-25, laganija je, lakša i jednostavnija za korištenje.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Početna verzija podcijevnog bacača granata označena sa BG-15 Mukha (eng. Fly) prvi put je korištena tokom sovjetske invazije na Afganistan, a montirala se na jurišnu pušku AK-74. Zbog problema sa nišanskim sistemom zamijenjena je verzijom GP-25 Kostyor (Bonfire). Slijedeći nasljednik u ovoj porodici podcijevnih bacača granata je lakši i jednostavniji tip nazvan GP-30 Obuvka (Shoe). Namjena navedenih podcijevnih bacača granata je uništavanje izloženih meta, zatim ciljeva skrivenih iza zaklona, u tranšeima ili na suprotnim padinama brda.

Razvoj ove vrste podcijevnog bacača granata počeo je 1966. godine, a 1978. godine prihvaćen je i uveden u operativnu upotrebu bacač granata GP-25. Proizvodio se u Tulskom zavodu za naoružanje i u Bugarskoj. Nakon modernizacije GP-25 krajem osamdesetih godina, pod oznakom GP-30, uvodi se u upotrebu 1989. godine sa namjenom da se koristi na jurišnim puškama AK-100.

Opis[uredi | uredi izvor]

Podcijevni bacač GP-30 ima kratku ižljebljenu 40 milimetarsku cijev, postavljenu ispred jednostavnog double-action okidačkog mehanizma sa manualnim osiguračem (kočnicom) koji u aktivnom položaju blokira okidač. Okidački mehanizam ima i automatske sigurnosne sisteme koji blokiraju opaljenje u slučaju da bacač nije adekvatno montiran na pušci ili granata nije dobro ubačena. Samouvodni mehanizam za okidanje osigurava visoku gotovost i siguran transport u napunjenom stanju. Radi lakšeg rukovanja mehanizmom za okidanje na bacaču je ugrađena kratka pištoljska drška. Na gornjoj strani cijevi bacača ugrađen je sistem za montažu bacača ispod cijevi jurišnih pušaka AK porodice. Skidanje bacača sa puške se vrši pritiskom samo na jedno dugme. Punjenje se vrši preko prednjeg otvora cijevi, a pražnjenje pritiskom na izbacivač.

Granata se održava u cijevi opružnim fiksatorom koji istovremeno služi kao osigurač pri nedovoljnom ubacivanju granate u cijev. Kao što smo naveli granata nema čahure, ali ima inicijalnu kapislu koja usljed dejstva udarne igle vrši paljenje barutnog punjenja. Gasovi nastali sagorijevanjem barutnog punjenja pod pritiskom izlaze kroz otvore na zadnjem dijelu granate dajući tako granati potrebno ubrzanje za ispaljenje iz cijevi. Istovremeno žljebovi u cijevi daju takvom projektilu potrebnu stabilizirajuću rotaciju.

Punjenje s prednje strane, kao i odsustvo čahure, omogućavaju brzinu paljbe do pet granata u minuti. Mogu se gađati ciljevi od 50 do 400 metara, dok se najbolji efekti postižu na daljinama do 150 metara. Sama cijev bacača je predviđena za ispaljivanje do 400 granata.[1]

Karakteristike granata[uredi | uredi izvor]

VOG-15 (7P17)
Težina Težina bojne glave Punjenje bojne glave
250 gr. 48 gr. A-IX-1 eksploziv
VOG-25P
278 gr. 37 gr. TNT eksploziv
GRD-50/100/200
278 gr. 90 gr. -

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 3. 2016. Pristupljeno 8. 5. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)