Gasna hromatografija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

U gasnoj hromatografiji (GC) mobilna faza je u gasovitom stanju, a stacionarna faza može biti tečna ili čvrsta. Mobilna faza (gas nosač) nosi komponente smjese kroz kolonu. Uzorak se prije uvođenja u kolonu mora prevesti u gasovito stanje.

Komponente gasnog hromatografa[uredi | uredi izvor]

Shema gasnog hromatografa
  • Rezervoar sa gasom nosačem
  • Regulator pritiska i protoka
  • Injektor
  • Kolona
  • Detektor
Kapilarna kolona za GC

Injektor, kolona i detektor se moraju nalaziti u termostatiranom odjelu.[1] Kao gas nosač najčešće se koriste helij, hidrogen ili azot. Moraju biti prečišćeni i ne smiju sadržavati hidrokarbone, oksigen ili vodenu paru. Uzorak se unosi pomoći mikrošprice ili pomoću automatskog uređaja (autosampler). Injektor ima ulogu da ispari uzorak i pomiješa ga sa mobilnom fazom. Postoje dva tipa kolona za GC: pakovane i kapilarne kolone. Pakovane kolone, koje se danas manje koriste, su dužine 1 – 3 m, a unutrašnji prečnik je 3 – 6 mm i punjene su silikatnim materijalom. Kapilarne kolone se prave od staljenog silicij-dioksida, dobivenog spaljivanjem silicij-tetrahlorida u atmosferi oksigena. Unutrašnji prečnik im je od 100 – 530 mikrometara, a dužina 12 – 100 metara. Fleksibilne su i proizvode se kao kružni namotaji.[2] Postoji više vrsta detektora za GC. Neki su univerzalni, a neki su osjetljivi samo na pojedine komponente. Tipovi detektora za GC su:

  • TCD (Detektor termalne provodljivosti)
  • FID (Plamen-ionizacioni detektor)
  • ECD (Detektor zarobljavanja elektrona)
  • NPD (Azot-fosforni detektor)
  • PID (Foto-ionizacijski detektor)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Encyclopedia of Physical Science and Technology, Third Edition
  2. ^ Rouessac, F., Rouessac, A.: Chemical Analysis, John Wiley & Sons, 2007, str.41