Higin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Higin nazvan Astronom. rimski pisac s punim imenom Gaj Julije Higin, lat. Gaius Julius Hyginus, (cca. 64. pr.n.e. – 17. n.e.). Pripisuju mu se dva djela: De Astronomia, astronomski traktat preuzet iz Fenomeni (Φαινόμενα) od Aratoa, te Fabulae, mitološki priručnik sa 277 naslova. Zahvaljujući ovom djelu, naročito usmjerenom na grčke izvore, napisane su i rekonstrukcije nekih izgubljenih grčkih tragedija[1].

Higin je bio rob, a kasnije ga je car August oslobodioi i povjerio mu da upravlja Palatinskom bibliotekom. Prema antičkim izvorima starost je dočekao siromašan pa su ga izdržavali drugi historičari.

Djela[uredi | uredi izvor]

Iluminacija Astronomie & Sterne iz 1535. iz knjige Hyginus <Mythographus>

De Astronomia, nazvana i Astronomica ili Poeticon astronomicon, je nekompletno djelo podijeljeno u četiri knjige. U prvom dijelu date su opšte informacije o Zemlji i o zodijacima iza čega u II. iznosi mitove vezane uz nebo i konstelacije (u dijelovima temeljeno na Eratostenovim Catasterismis). U III. knjizi se govori o položajima i kompoziciji konstelacija zvijezda, dok se IV. odnosi na tzv. astrotesìju, tj. na kretanje i putanje zvijezda.

Fabulae, su podijeljene u tri dijela: u prvom, Genealogie, su sažeci trećeg Iginijevog djela, a odnosi se na genealogiju bogova i heroja; Fabulae su originalni mitovi dok u zaključku su kompilacije raznih materija mitograskog tipa i eruditske i zanimljive priče.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Rose, H. I. Hygini Fabulae (1934) 1963. standardni tekst na latinskom j.
  • André Le Boeuffle (éd.), Hyginus. L'Astronomie, grčki tekst i prevod na francuski, Pariz, Les Belles Lettres, 1965.
  • P.K. Marshall, ed. Hyginus: Fabulae 1993; korigirano izdanje. 2002.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Treccani.it – Enciclopedie on line, Istituto dell'Enciclopedia Italiana. URL pristupljeno 1. feb. 2022.