Izvorni kôd stranice Marija I, kraljica Engleske

{{Infokutija Vladar
| Ime             =Marija I
| Nasljeđivanje   =[[Spisak engleskih vladara|Kraljica Engleske]] i [[spisak irskih kraljeva|Irske]]
| Nasljeđivanje1  =Kraljica Kastilje i Leona, Aragonije, Sicilije i Napulja
| Slika           =Mary_I_of_England.jpg
| Opis slike      =Portret naslikan [[1554]]. godine, danas u muzeju [[Prado]]
| Vladavina       =[[19. juli]] [[1553]] - [[17. novembar]] [[1558]]
| Krunidba        =[[1. oktobar]] [[1553]]
| Prethodnik      =[[Eduard VI, kralj Engleske|Eduard VI]]/[[Jane Grey|Ivana]]
| Nasljednik      =[[Elizabeta I Engleska|Elizabeta I]]
| Supružnik       =[[Filip II, kralj Kastilje]]
| Dinastija       =[[Dinastija Tudor|Tudor]] [[Datoteka:Tudor Rose.svg|30px]]
| Otac            =[[Henrik VIII, kralj Engleske]]
| Majka           =[[Katarina Aragonska]]
| Datum rođenja   =[[18. februar]] [[1516]] 
| Mjesto rođenja  =[[Greenwich]]
| Datum smrti     =[[17. novembar]] [[1558]]
| Mjesto smrti    =[[London]]
| Mjesto sahrane  =[[Westminsterska opatija]]
|}}

'''Marija I''' ([[18. februar]] [[1516]] – [[17. novembar]] [[1558]]) je bila engleska monarhinja poznata po svom pokušaju restauracije [[katoličanstvo|katoličanstva]] u [[Engleska|Engleskoj]]. Nadimak '''Marija Krvava''' zaslužila je pogubljenjem oko tri stotine [[Protestantizam|protestanatskih]] neistomišljenika tokom marijanskih persekucija. Danas se, međutim, smatra da je mnogo drugih osoba više zaslužilo taj opis, budući da se broj pogubljenih za vrijeme Marijine petogodišnje vladavine ne može mjeriti sa brojem pogubljenih za vrijeme vladavine nekih njenih prethodnika i sljedbenika.

== Razdoblje do vladavine ==
=== Djetinjstvo ===

Bila je jedino preživjelo dijete kralja [[Henrik VIII Engleski|Henrika VIII]] i njegove prve žene [[Katarina Aragonska|Katarine Aragonske]], te, po majci, unuka [[aragon]]skog kralja [[Ferdinand II Aragonski|Ferdinanda II]] i [[Kastilja i Leon|kastiljske]] kraljice [[Izabela I Kastiljska|Izabele I]]. Bila je vrlo napredno, ali bolešljivo dijete lošeg vida i problema sa sinusima, zbog kojih je često patila od [[glavobolja]]. Moguće je da je uzrok njenog slabog zdravlja bio [[sifilis]], kojeg je preko majke dobila od oca.

Sa devet godina je postala službena nasljednica svog oca, ali Henrik je i dalje silno želio dobiti muškog nasljednika. Henrik je bio jako blizak sa Marijom i ona je tokom djetinjstva smatrana najvažnijom evropskom princezom.<ref name=englishhistory>{{Cite web |url=http://englishhistory.net/tudor/monarchs/mary1.html |title=Queen Mary I: Biography, Portraits, Primary Sources |access-date=19. 4. 2008 |archive-date=9. 5. 2008 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080509165932/http://englishhistory.net/tudor/monarchs/mary1.html |url-status=dead }}</ref> Stranim posjetiocima je, predstavljajući im svoju kćer, Henrik običavao govoriti: ''"Ova djevojčica nikada ne plače"''. Za Marijin odgoj brinula se guvernata i njena majka, koja ju je sama podučavala [[latinski jezik]], a uz pomoć španskog učitelja učila je i [[grčki jezik]], [[nauka|nauku]] i [[muzika|muziku]].<ref name=englishhistory/>

Godine [[1525]]. Mariji je neslužbeno dodijeljena titula princeze od Velsa kao očevoj nasljednici i ona je počela obavljati prijestolonasljedničke dužnosti u ime brata kojeg još uvijek nije imala. Predsjedavala je velškim savjetom u zamku Ludlow, u kojem je imala vlastiti dvor.<ref name=englishhistory/>

Već kada je navršila dvije godine njen otac Henrik VIII obećao je njenu ruku sinu [[Francuska|francuskog]] kralja [[Franjo I Francuski|Franje I]]. Nakon tri godine to obećanje je razvrgnuto, a Marija je obećana [[Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva|Karlu V, caru Svetog Rimskog Carstva]], no i taj je ugovor razvrgnut pošto je Karlo tražio da Marija, tada Henrikovo jedino dijete i presumirana nasljednica, doseli u Španiju i sa sobom donese ogroman miraz.<ref name=englishhistory/> Nakon toga je sklopljen novi ugovor prema kojem se Marija trebala udati za Franju I, a ne za njegovog sina, ali pripreme za vjenčanje omela je situacija stvorena Henrikovom željom da dobije muškog nasljednika. Turbulentne okolnosti tokom sljedeće decenije gurnut će u stranu pitanje Marijine udaje.

=== Poništavanje braka Henrika i Katarine ===

Rezultat Henrikovih težnji za sinom bila je poništenje braka sa Marijinom majkom Katarinom. Sa druge strane, rezultat toga poništenja bilo je razdvajanje engleskog i rimskog [[katoličanstvo|katoličanstva]], pošto rimski [[papa]] nije želio poništiti brak Henrika i Katarine. Henrik je kao zvaničan razlog za poništenje braka naveo Katarinin prvi brak sa njegovim bratom, [[Artur Tudor|princom Arturom]], zbog kojeg je, kako je on to vidio, njegov brak sa Katarinom viđen kao incest u Božijim očima. Marija je tako, dana [[23. januar]]a [[153]]. godine, postala dijete iz nepostojećeg braka i time vanbračna, zbog čega je njena titula princeza zamijenjena mnogo skromnijom titulom ledi. Njen otac je u trenutku poništenja braka sa Katarinom već bio vjenčan sa [[Anne Boleyn]], a njihov brak je ozakonjen već [[25. maj]]a [[1533]]. godine.

Anne se bojala da će Marija, njena pastorka, predstavljati prijetnju Elizabetinoj poziciji nasljednice. Henrik je zato otpustio sve sluge ledi Marije i poslao je u zamak Hatfield, gdje je zajedno sa ostalom poslugom dvorila svoju dvadeset godina mlađu polusestru, [[Elizabeta I Engleska|princezu Elizabetu]]. Anne je često posjećivala svoju kćerku i pritom se redovito sukobljavala sa Marijom. Marija joj se obraćala sa "očeva ljubavnice", dok je Anne nju zvala "prokleto kopile". Marija je nekoliko godina bila ustrajna u odbijanju da prizna svoju maćehu za kraljicu i svog oca za vrhovnog vjerskog poglavara.

Anne jeste pokušala popraviti svoj odnos sa Marijom, pod uslovom da je ona prizna za kraljicu, što je Marija odlučno odbijala. Anne je gurala svoju kćerku Elizabetu ispred Marije kada god je to bilo moguće i tiho je ohrabrivala Henrika da favorizira Elizabetu, jer je to bio jedini način da se ona sama održi na dvoru.

Posjete majci su Mariji bile zabranjenene čak i onda kada se Katarinino zdravlje naglo pogoršalo, ali Katarinine odane sluge pomogle tajnom razmjenjivanju pisama između majke i kćeri.<ref name=englishhistory/> Mariji nije bilo dopušteno da prisustvuje Katarininom pogrebu [[1536]]. godine.<ref name=englishhistory/> Na dan Katarinine sahrane Anne je pobacila sina, što navodi Henrika na sumnjanje da je njihov brak proklet. Anne je osuđena na smrt i pogubljena [[19. maj]]a [[1536]]. godine. Elizabeta je po majčinom pogubljenju proživjela isto što i Marija - od princeze postala je ledi Elizabeta. Međutim, Marija je za vrijeme poništavanja braka svojih roditelja i gubitka titule imala dvadeset, a Elizabeta samo tri godine.

[[Datoteka:Mary_I_by_Master_John.jpg|lijevo|200px|mini|Ledi Marija 1544. godine]]

Smatra se da je zbog ovog tretmana ogorčena Marija bila jako hladna prema sestri tokom Elizabetine adolescencije. Elizabetu je često zadirkivala spominjući pogubljenje njene majke Anne, koju je nazivala vješticom. Pokušala je popraviti svoj odnos sa ocem tako što ga je priznala za vrhovnog poglavara [[Crkva Engleske|Crkve Engleske]]. Ovim ne samo da je izgubila podršku Pape, već je i priznala nevalidnost braka svojih roditelja, te tako i vlastitu nezakonitost.<ref name=lettertohenry>{{Cite web |url=http://englishhistory.net/tudor/primary1.html |title=Pismo od ledi Marije za Henrika VIII |access-date=19. 4. 2008 |archive-date=14. 5. 2008 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080514161812/http://englishhistory.net/tudor/primary1.html |url-status=dead }}</ref>

=== Povratak u Henrikovu milost ===

Marija se nadala da će svi njeni problemi nestati smrću Anne Boleyn. Samo dan nakon smrti jedne, dobila je drugu maćehu - [[Jane Seymour]]. Jane je ohrabrivala Henrika da vrati obje kćerke na dvor, budući da joj one nisu mogle predstavljati prepreku. Janini pogledi i mišljenja su bili mnogo slični Marijinim, tako da je Marija prihvatila i poštovala novu maćehu.<ref name=englishhistory/> Jane joj je ponudila da bude kuma sinu [[Edvard VI Engleski|Edvardu, princu od Velsa]], nasljedniku kojeg je Henrik toliko dugo čekao.<ref name=englishhistory/> Marija je pristala, a samo dvanaest dana poslije predvodnica je Janinog pogreba.<ref name=englishhistory/> Kao rezultat dobrih odnosa sa Henrikovom najdražom ženom (to jest, jedinom koja mu je rodila sina), Marija je bila vraćena na Henrikov dvor. Henrik joj je čak poklonio i zamak na kojem je imala vlastiti dvor, iako je Marija odlučila provoditi više vremena sa svojim ocem. Kad god bi Marija pomenula svoju majku, Henrik bi je ljutito otjerao u njen zamak. Isto je činio i sa Elizabetom kada bi ona pomenula svoju majku, ali je nju slao u zamak Hatfield.

Marijina posljednja maćeha i Henrikova šesta žena, [[Katherine Parr]], uspjela je ponovo okupiti i pomiriti cijelu porodicu. Na njeno insistiranje, Marija i Elizabeta su [[1544]]. godine Zakonom o naslijeđivanju ponovno uvrštene u nasljednu liniju, u kojoj je Edvard imao prednost nad objema, a Marija nad Elizabetom. Marija je poštovala Katherine i slagala se sa njom, uprkos tome što je Katherine bila protestantica i samo dvije godine starija od nje.

=== Vladavina polubrata ===
{{Tudori}}
Nakon Henrikove smrti [[1547]]. godine, na tron dolazi [[Edvard VI Engleski|Edvard VI]], prvi engleski [[Protestantizam|protestantski]] vladar koji je, putem [[regent|regentskog vijeća]] i svoga lorda protektora, u vjerski i politički život Engleske počeo uvoditi, ponekad i nasilnim metodama, protestantske običaje i pravila.

Marija, predana katolkinja baš poput svoje majke, tražila je od brata vlastitu kapelu, u kojoj bi se mogla moliti. Njen zahtjev ne samo da je odbijen, već su joj vlasti potpuno zabranile da prakticira svoju vjeru. Marija se zato obratila caru Karlu V, koji je Engleskoj zaprijetio ratom ukoliko se Mariji i dalje budu narušavale vjerske slobode. Nakon toga se na dvoru više nisu mješali u njene vjerske običaje i slobode, ali je ovaj čin ozbiljno uticao na Marijin odnos sa Edvardom.<ref name=englishhistory/>

Edvard VI umro je kao petnaestogodišnjak. Prije svoje smrti sastavio je oporuku prema kojoj su Marija i Elizabeta ponovno bile isključene iz nasljedne linije, zbog toga što su bile rođene u Henrikovim poništenim brakovima. Jednostavan razlog za ponovno isključenje Marije bila je njena nevoljkost da se podredi novoj religiji, zbog čega se strahovalo da bi mogla trajno restaurirati katoličanstvo u Engleskoj, a, pošto je za zvaničan razlog uzeta njena ilegitimnost, iz nasljedne linije je morala biti izbačena i Elizabeta. Slijedeća u nasljednoj liniji bila je Frances Brandon, kćerka Henrikove mlađe sestre [[Marija Tudor|Marije]], ali ona nije bila po volji Edvardovog regenta, [[John Dudley|Johna Dudleya]], pa se sama odrekla nasljednih prava. Za nasljednicu je izabrana [[Jane Grey]] koja je na kraju i naslijedila krunu. Historičari i pravni stručnjaci osporavaju pravnu ispravnost ove oporuke iz više razloga, među kojima su najjači argumenti to što je oporuku sastavio tada maloljetni i teško bolesni kralj, i to što je bila u protivnosti sa Zakonom o naslijeđivanju donešenim u vrijeme Henrika VIII.

Nakon Edvardove smrti [[6. juli|6. jula]] [[1553]]. godine, krunu je, prema njegovoj oporuci, naslijedila Jane Grey. Jane je proglašena kraljicom [[10. juli|10. jula]] [[1553]]. godine. U trenutku proglašenja, tada u narodu mnogo popularnija Marija, pobjegla je u [[Suffolk]]. Tu je skupila vojsku od 20.000 ljudi i do [[19. juli|19. jula]], sa Elizabetom umarširala u [[London]] gdje su zbacile Jane Grey s trona.<ref name=englishhistory/>

== Vladavina ==

[[Datoteka:Mary I. Entry Into London.jpg|mini|200px|Pobjednički ulazak Marije i Elizabete u London]]

U početku svoje vladavine Marija I je težila da bude milosrdna vladarica te je pustila Jane Grey na slobodu, budući da je smatrala da je krunu preuzela pod prisilom svekra. Svečanost na kojoj je Marija I okrunjena održana je [[1. oktobar|1. oktobra]] [[1553]]. godine, a zvanična titula u trenutku kada je došla na tron glasila je: ''"Marija, milošću Božijom, kraljica Engleske, Francuske <ref name=titula>Marija je, kao i svi engleski vladari počevši od [[Edvard III Engleski|Edvarda III]], držala titulu francuskog vladara, ali nije nikada vladala Francuskom.</ref> i Irske, branitelj vjere, vrhovni poglavar Crkve Engleske i također Crkve Irske"''. Marija vrlo vjerovatno nije nikada koristila ovu titulu jer se kosila sa njenim vjerskim uvjerenjenima, te ju je u decembru [[1553]]. godine zvanično odbila koristiti.<ref name=policies>{{Cite web |url=http://englishhistory.net/tudor/monarchs/marygovt.html |title=Marian Government Policies |access-date=19. 4. 2008 |archive-date=24. 9. 2008 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080924012931/http://englishhistory.net/tudor/monarchs/marygovt.html |url-status=dead }}</ref>

Prva Marijina odluka kao kraljice bila je da je ponovno, retroaktivno, učini brak svojih roditelja valjanim. Sa sebe je tako skinula etiketu kopileta, dok se Elizabeta nije nikada trudila to učiniti.<ref name=englishhistory/>

U januaru [[1554]]. godine došlo je do protestantske pobune pod vodstvom Thomasa Wyatta koja je Jane Grey željela vratiti na prijestolje. Jane i njen suprug, [[Guildford Dudley]], zajedno sa njegovom braćom, optuženi su za veleizdaju i urotu protiv Marije. Suđeno im je u Londonu [[13. novembar|13. novembra]] [[1553]]. godine. Svi optuženi proglašeni su krivima i osuđeni na smrt. Prema presudi, Jane je trebala biti ili spaljena živa na Tower Hillu, ili obezglavljena u Toweru, kako Marija poželi. Jane i Guildford su pogubljeni dana [[12. februar]]a [[1554]]. godine.

=== Restauracija katoličanstva ===

Već u januaru [[1554]]. godine, tek šest mjeseci nakon što je krunu preuzela Marija, svi važni protestantski svećenici bježe u [[Njemačka|njemačke zemlje]] kako bi izbjegli persekuciju oženjenog svećenstva.<ref name=policies/> U martu naredila je svim biskupima da uklone oženjene svećenike. Parlament se sastao u aprilu i složio se sa Marijinom odlukom da uspostavi zakone koji kažnjavaju heretike, pod uslovom da ona zaboravi na povrat zemlje samostanima.<ref name=policies/>

Tokom svoje vladavine Marija je svu svoju pažnju posvetila tome kako bi na neki način poništila posljedice Henrikovog raskola sa papom i [[Katolička crkva|Katoličkom crkvom]], te pravne i vjerske posljedice vladavine njenog polubrata. Trudila se vratiti [[Crkva Engleske|Crkvu Englesku]] u okrilje [[Katolička crkva|Rimokatoličke crkve]]. Sa tim ciljem [[parlament]] je poništio sve zakone iz doba Edvarda VI, a glavne protagoniste prethodne protestantske vlasti progonila je svim sredstvima. Oko tri stotine njih je dala pogubiti spaljivanjem na lomači. Prvi pogubljenik bio je John Rogersm čovjek koji je [[Biblija|Bibliju]] preveo an [[engleski jezik]], a među pogubljenim bio je i [[Thomas Cranmer]], svećenik koji je aranžirao poništenje braka Marijinih roditelja.

Marija je bila odlučna vratiti cijelo kraljevstvo katoličanstvu, počevši od svoga dvora. Zbog opredjeljenja za [[protestantizam]] i sumnji da je učestvovala u pobuni protiv nje, Marija je dva mjeseca držala Elizabetu zatvorena u Toweru. Ministar cara Karla V upozorovao je Mariju da joj tron neće biti sguran dok god je njena polusestra u životu, ali članovi vlade koji su simpatisali Elizabetu savjetovali su Mariju da je u nedostatku dokaza poštedi. Marija je na kraju odlučila poštediti Elizabetu i odredila joj je šestomjesečni kućni pritvor.

=== Brak ===

[[Datoteka:Felipe of Spain and MariaTudor.jpg|mini|lijevo|200px|Marija i Filip]]

Marija, neudata 37-godišnjakinja, trudila se održati katoličanstvo u Engleskoj. Da bi joj to uspjelo morala je osigurati da njen nasljednik bude katolik. Kako su njena sestra i svi bliski rođaci bili protestanti, jedini način da ostvari taj cilj bio je da se uda za katolika i rodi katoličko dijete. Car Karlo V sugerirao joj je da se vjenča s njegovim jedinim sinom, [[Filip II Španski|nadvojvodom Filipom]], što se nije svidjelo engleskom plemstvu, a ni narodu budući da je postojao strah da bi Španija putem njihovih potomaka mogla zavladati Engleskom. Ovaj strah prouzročila je činjenica da je Marija bila prva vladarica Engleske (zanemari li se kratke i upitne vladavine Jane Grey i [[Matilda, gospodarica Engleza|carice Matilde]].

Nakon što je uspješno savladala Wyattevu pobunu, vjenčala se sa jedanaest godina mlađim Filipom. Brak je sklopljen [[25. juli|25. jula]] [[1554]]. godine u [[Katedrala Winchester|Katedrali Winchester]]. Kako je on kasnije postao prvi [[spisak španskih vladara|kralj ujedinjene Španije]], ona je postala i kraljica Španije. Parlament je Filipu dodijelio titulu kralja i odredio da će biti nominalni suvladar, ali da neće smijeti uvoditi strance u englesku politiku. Bračni ugovor odredio je da će se likovi Filipa i Marije zajedno pojavljivati na kovanicama i pečatu kraljevstva, da će se parlament sazivati u ime para, te da će zajedno potpisivati državne dokumente. Marijin grb je spojen s Filipovim. Ipak, parlament nije dozvolio da Filipov autoritet nadmaši Marijin, te Filip nikada nije bio okrunjen za kralja Engleske i nikada mu nije bilo dozvoljeno miješanje u politiku Engleske. Njihova puna, zajednička titula glasila je: ''"Filip i Marija, milošću Božijom, kralj i kraljica Engleske, Španije, Francuske,<ref name=titula/> Jerusalema, obiju Sicilija i Irske, nadvojvode Austrije, vojvode Burgundije, Milana i Brabanta, grofovi Habsburga, Flandrije i Tirola, branitelji vjere"''.

Dok je Marija bila opsjednuta ljubavlju prema Filipu, on je nju smatrao neprivlačnom i nakon samo četrnaest mjeseci braka otputovao u [[Španija|Španiju]]. Zbog ovog braka Marija je u narodu izgubila početnu potporu i postala izrazito nepopularna.

=== Politika ===

Na vanjskopolitičkom planu Marija I se, na nagovor svog supruga Filipa, uključila u rat protiv Francuske, koji je završio pogubno za interese Engleske; izgubljen je i posljednji komadić francuskog teritorija kojim je vladala Engleska - grad [[Calais]]. Uprkos braku Marije i Filipa, Engleska se nije okoristila ogromnom zaradom od trgovine sirovinama iz [[Amerika|Novog svijeta]], kojeg je Španija gotovo cijelog kolonizirala.

Na unutrašnjem političkom planu, osim restauracije katoličanstva, pokušala je provesti novčanu reformu koja joj nije uspjela, kao i neuspješan povrat zemljoposjeda samostanima kojima su oni bili oduzeti za vrijeme Henrika VIII.

== Smrt i ostavštvina ==

Tokom svog braka patila je od sindroma lažne trudnoće i bila napuštena od strane supruga, pa je postala više tragična osoba nego tiranin kakvom ju opisuju mnogi historičari. Doživjela je dvije lažne trudnoće. Prije smrti sačinila je oporuku u kojoj je navela da će njen suprug Filip biti [[regent]] njihovom djetetu do njegove punoljetnosti, ali naposljetku nijedno dijete nije rođeno iz njenog braka sa španskim kraljem. Umrla je [[17. novembar|17. novembra]] [[1558]], najvjerovatnije od [[rak (bolest)|karcinoma]] [[Jajnici|jajnika]], a kako nije imala toliko željenog djeteta, naslijedila ju je polusestra [[Elizabeta I Engleska|Elizabeta I]].

Iako je u svojoj oporuci zatražila da bude sahranjena pored svoje majke u katedrali Peterbourough, Marija je sahranjena u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]]. U isti grob će četiri decenije kasnije biti sahranjena i njena polusestra Elizabeta. Natpis na njihovom grobu, kojeg je dodao [[Jakov I Engleski]], na latinskom kaže: ''"Partneri i na tronu i u grobu, ovdje leže dvije sestre, Elizabeta i Marija, nadajući se uskrsnuću"''.

Sjećanje na Mariju I i njenu vladavinu preživjelo je u mnogo oblika umjetničkih djela. Popularna dječija uspavanka, "Mary, Mary, Quite Contrary", za koju se smatra da je stvorena u [[18. vijek]]u od strane protestanata, indirektno i putem poređenja govori o marijanskim persekucijama, Marijinoj nesposobnosti da rodi djecu i nezainteresovanosti njenog muža za nju. Dok ova pjesma Mariju prikazuje kao tragičnu figuru, za današnje mišljenje o Mariji kao tiraninu zaslužnim se, između ostalih, smatra i [[Mark Twain]], koji ju je u svom djelu zvanom "[[Kraljević i prosjak]]" nakratko prikazao kao hladnu i okrutnu osobu.

== Preci ==

{{Porodično stablo 5
|style=font-size: 90%; line-height: 110%;
|border=1
|boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0;
|boxstyle_1=background-color: #fcc;
|boxstyle_2=background-color: #fb9;
|boxstyle_3=background-color: #ffc;
|boxstyle_4=background-color: #bfc;
|boxstyle_5=background-color: #fcb;
|1= 1. '''Marija I, kraljica Engleske'''
|2= 2. [[Henrik VIII, kralj Engleske]]
|3= 3. [[Katarina Aragonska]]
|4= 4. [[Henrik VII, kralj Engleske]]
|5= 5. [[Elizabeta od Yorka]]
|6= 6. [[Ferdinand II, kralj Aragonije]]
|7= 7. [[Izabela I, kraljica Kastilje]]
|8= 8. [[Edmund Tudor|Edmund Tudor, 1. grof od Richmonda]]
|9= 9. [[Margaret Beaufort]]
|10= 10. [[Edvard IV, kralj Engleske]]
|11= 11. [[Elizabeth Woodville]]
|12= 12. [[Ivan II, kralj Aragonije]]
|13= 13. [[Juana Enríquez]]
|14= 14. [[Ivan II, kralj Kastilje]]
|15= 15. [[Izabela Portugalska (1428-1496)|Izabea Portugalska]]
|16= 16. [[Owen Tudor]]
|17= 17. [[Katarina od Francuske]]
|18= 18. John Beaufort, 1. vojvoda od Somerseta
|19= 19. Margaret Beauchamp
|20= 20. [[Rikard od Yorka]]
|21= 21. Cecily Neville
|22= 22. Richard Woodville, 1. grof Rivers
|23= 23. Jacquetta Luksemburška
|24= 24. [[Ferdinand I, kralj Aragonije]]
|25= 25. [[Eleonora od Alburquerquea]]
|26= 26. Fadrique Enríquez, grof od Melbe i Ruede
|27= 27. Mariana de Córdoba
|28= 28. [[Henrik III, kralj Kastilje]]
|29= 29. [[Katarina Lankasterska]]
|30= 30. [[Ivan od Reguengosa]]
|31= 31. [[Izabela od Braganze]]
}}

== Reference i bilješke ==

{{reference}}

== Vanjski linkovi ==
{{Wikiquote}}

* [https://www.royal.uk/mary-i Mary I] na službenoj web stranici [[British monarchy]]
* {{Cite DNB|wstitle=Mary I (1516–1558)}}
* {{Cite EB1911|wstitle=Mary I., Queen}}
* {{Cite web|url=https://www.bbc.co.uk/history/historic_figures/mary_i_queen.shtml|title=Mary I (1516–1558)|publisher=BBC}}
* {{NPG name|name=Queen Mary I}}
{{Početak redoslijedne kutije}}
{{Vladarske titule}}
{{Redoslijedna kutija 1 na 1
|titula=[[Spisak engleskih kraljeva|Kraljica Engleske]] i [[spisak irskih kraljeva|Irske]]<br /><small>s [[Filip II, kralj Kastilje|Filipom]]</small>
|godine=[[1553]]-[[1558]]
|prethodnik=[[Eduard VI, kralj Engleske|Eduard VI]]/[[Jane Grey|Ivana]]
|nasljednik=[[Elizabeta I, kraljica Engleske|Elizabeta I]]
}}
{{Titule po braku}}
{{Redoslijedna kutija 1 na 1
|titula=Kraljica Kastilje, Aragonije,<br>Majorke, Sicilije i Valencije
|godine=[[1556]]-[[1558]]
|prethodnik=[[Izabela Portugalska (carica)|Izabela Portugalska]]
|nasljednik=[[Elizabeta od Francuske (Valois)|Elizabeta od Francuske]]
}}
{{Kraj redoslijedne kutije}}
{{Engleski vladari}}

{{Commonscat|Mary I of England}}{{Normativna kontrola}}
[[Kategorija:Kraljevi Engleske]]
[[Kategorija:Kraljevi Irske]]
[[Kategorija:Ženski monarsi]]
[[Kategorija:Supružnici španskih vladara]]
[[Kategorija:Tudori]]
[[Kategorija:Princeze od Asturije]]