Idi na sadržaj

Mersenneovi prosti brojevi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Mersenneovi prosti brojevi su prosti brojevi oblika [1]

Nije poznato ima li ovih brojeva konačno ili beskonačno mnogo.

Naziv su dobili po matematičaru Marinu Mersenneu (8. septembar 1588 - 1. septembar 1648) koji je bio francuski teolog, filozof, matematičar i teoretičar muzike, koga često nazivaju ocem akustike. Mersenne je bio centar naučnog svijeta i svijeta matematike u prvoj polovini 17. stoljeća. U knjizi Cogita Physico–Mathematica iznio je tvrdnju da je broj za n = 2, 3, 5, 7, 13, 17, 19, 31, 67, 127, 257 prost, a za sve druge prirodne brojeve manje od 257 da je složen broj. Kasnije su provjere pokazale da je Mersenne pogriješio i da brojevi i nisu prosti, a da su prosti brojevi , i .[1]

Do danas su poznata 52 Mersenneova broja, a u donjoj tabeli navedeno je nekoliko njih:[1]

nbroj cifrigodinaotkrio
1 257 7873786321996.Slowinski i Gage
1 398 269420 9211996.Armengaud i Woltman
2 976 221895 9321997.Spence i Woltman
3 021 377909 5261998.Clarkson
6 972 5932 098 9601999.Hajratwala

Godine 1963. u Sjedinjenim Americkim Državama kreiran je poštanski pečat na kojem stoji zapis da je broj prost. A na memorandumu velikog proizvodača računala IBM–a neko je vrijeme stajalo zapisano da je broj prost.[1]

Mersseneova tvrdnja probudila je veliko zanimanje zato što su brojevi toliko veliki da nekoliko stotina godina niko nije mogao potvrditi ni opovrgnuti njegovu tvrdnju. Tadašnjim matematičarima bilo je jasno da Mersenne nije mogao provjeriti tvrdnju za sve navedene brojeve, ali isto tako nisu mogli ni oni. Leonhard Euler pokazao je 1772. godine da je prost tako što je provjerio sve proste brojeve do 46339 kao moguće djelitelje, ali tu metodu nije mogao upotrijebiti na brojevima , i . Na sličan način je Pietro Cataldi 1588. godine pokazao da su i prosti brojevi.[2]

Provjera da li je neki broj oblika Mersenneov ili nije je komplikovana. Broj vrlo brzo raste pa je neophodno u provjerama koristiti računare. No neki stariji rezultati su uistinu impresivni. Francuski matematičar Edouard Lucas (1842. - 1891.) dokazao je 1876. da je broj

prost broj.[2]

Lucas je pritom razvijao metode kojima bi se postupak provjere što vise pojednostavio, pa ga danas smatraju pionirom modernog numeričkog računa. Važan je rezultat kako broj uopšte može biti prost samo ako je prost. Uz traganje za Mersenneovim brojevima vezan je niz detalja. Tako su, primjerice Laura Nickel i Curt Noll, dvoje osamnaestogodišnjih studenata Kalifornijskog sveučilista u Haywardu, otkrili uz pomoć računara da je prost broj. Taj broj sastoji se od cifri. Također, devetnaestogodišnji Amerikanac Ronald Clarkson je 1998. na svom kućnom računaru otkrio Mersenneov broj u čijem je zapisu cifri.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 "Mersenneovi brojevi" (PDF). misbeta.element.hr. Pristupljeno 16. 2. 2025.
  2. 1 2 Maslać, Ana (2012). "Mersenneovi i savršeni brojevi" (PDF). mathos.unios.hr. Pristupljeno 16. 2. 2025.