Pan American World Airways

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Logotip Pan Am-a

Pan American World Airways, prvobitno osnovan kao Pan American Airways[1] i poznat kao Pan Am, bio je glavni i najveći međunarodni zračni prijevoznik i neslužbeno privilegovana vazduhoplovna kompanija Sjedinjenih Američkih Država od 1927. do njegovog kolapsa 4. decembra 1991. godine. Ova avio kompanija osnovana je 1927. godine kao redovna avio-pošta i putnička služba koja je djelovala između Key Westa, Florida i Havane na Kubi. Tokom 1990-tih nekoliko puta je bezuspješno pokušano njeno oživljavanje. Najpoznatija je po tome što je bila prva koja je u svojoj floti imala avione Boeing 707 i Boeing 747. Zaslužna je za mnoge inovacije koje su oblikovale međunarodnu avio industriju, uključujući široku upotrebu mlaznih aviona, širokotrupnog aviona i kompjuterizovang sistema za rezervacije avionskih karti.[2] Bila je i osnivač Međunarodnog udruženja vazdušnog saobraćaja (IATA), globalnog udruženja avio industrije.[3]

Identifikovana je logom plave kugle ("Blue Meatball"),[4] upotrebom riječi "Clipper" u imenima svojih aviona, pozivnim znakovima, i bijelim uniformnim kapama svojih pilota, ova avio kompanija je bila kulturna ikona 20 vijeka. U eri u kojoj su dominirali nosioci zastava koji su u potpunosti ili u većinskom vlasništvu države, Pan Am je bila i neslužbeni prekomorska avio kompanija Sjedinjenih Država. Tokom većeg dijela ere mlaznih aviona, Pan Am-ov vodeći terminal bio je Worldport smješten na Međunarodnom aerodromu John F. Kennedy u New York Cityju.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ britannica.com Pan American World Airways, Inc.: American Airline Company
  2. ^ a b Guy Norris; Mark Wagner (1. 9. 1997). "Birth of a Giant". Boeing 747: Design and Development Since 1969. Zenith Imprint. str. 12–13. ISBN 978-0-7603-0280-4. Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  3. ^ Airliner World (IATA: A new mandate in a changed world), p. 32, Key Publishing, Stamford, novembar 2011.
  4. ^ Green, Richard P.; Carroll, James J. (2000). Investigating Entrepreneurial Opportunities. SAGE Publications. str. 108. ISBN 9780803959422.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]