Razlika između verzija stranice "Mokoš"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m r2.7.1) (robot mijenja: bg:Мокош |
m r2.7.1) (robot dodaje: et:Mokoš |
||
Red 17: | Red 17: | ||
[[de:Mokosch]] |
[[de:Mokosch]] |
||
[[en:Mokosh]] |
[[en:Mokosh]] |
||
[[et:Mokoš]] |
|||
[[fr:Mokoš]] |
[[fr:Mokoš]] |
||
[[he:מוקוש]] |
[[he:מוקוש]] |
Verzija na dan 11 februar 2012 u 02:48
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Mokoš je ostatak kulta Majke Zemlje koji je bio naročito snažan kod naroda s ratarskim običajima. Korijenje imena jest –mok (značenja : mokra, močiti), ali isto tako ukazuje se na sanskritsku etimologiju od –makha (značenja: plemenito, bogato). Bila je to tzv. mat syraja zemlja - vlažna zemlja (povezano sa ženskom spolnošću).
Zemlju, vrlo često zvanu svetom, okružuje niz tabua kao npr. zabrana zabijanja kolaca u nju prije proljetnog praznika, ona je tada noseća i uskoro će rađati novi život - «Tko udara zemlju, udara majku svoju po trbuhu». Čak i pad na zemlju bio je negdje smatran uvredom nanesenu njoj. Tada se trebalo ispričati svetoj zemlji da ne bi došlo do posljedica nakon pada (lomova ili uganuća). Zabrana čupanja trave u tom vremenu bio je također odraz poštivanja prema nosećoj Zemlji - «Tko travu čupa, taj čupa kosu majci svojoj». Vrlo često se o zemlji narod izražavao kao o «onoj koja je bogata». Kod mnogih Slavena Mokoš je kasnije bila shvaćana kao kućni duh, čuvarica ženskih poslova i polja - «Mokoš nadgleda kuću, štiti prelje, ponekad uznemiri žene koje predu, nadgleda ovce, striže ih... Za nju, pored škara za šišanje, ostavlja se i pramen vune».
Kao žensko božanstvo ostala je najduže u sjećanju žena, no svi su ju slavili kao ženski aspekt kosmičkog poretka. Još do XVI vijeka kršćanski svećenici prilikom ispovijedi obavezno su pitali svaku ženu: «Jesi li išla k Mokoši?». Unatoč tome, ostala je Mokoš u sjećanju naroda sve do današnjih dana.