Razlika između verzija stranice "Nukleaza"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Poly I structure.jpg‎|thumb|220px|top right|Struktura 3' do 5' egzonukleaze vezane za Pol I]]
[[Datoteka:Poly I structure.jpg‎|thumb|220px|top right|Struktura 3' do 5' egzonukleaze vezane za Pol I]]
'''Nukleaze''' su [[enzim]]i koji su sposobni cijepati [[fosfodiestar|fosfodiestarske veze]] između podjediničnih [[nukleotid]]a u [[nukleinske kiseline|nukleinskim kiselinama]]. Starije publikacije za njh upotrebljavaju pojmove kao što su "polinukeotidaze" ili "nukleodepolimeraze".
'''Nukleaze''' su [[enzim]]i koji su sposobni cijepati [[fosfodiestar|fosfodiestarske veze]] između podjediničnih [[nukleotid]]a u [[nukleinske kiseline|nukleinskim kiselinama]]. Starije publikacije za njh upotrebljavaju pojmove kao što su "polinukeotidaze" ili "nukleodepolimeraze".


Nukleaze se obično dalje dijele na [[endonukleaza|endonukleaze]] i [[egzonukleaza|egzonukleaze]], iako se neki od ovih enzima mogu uključiti u obje kategorije. Poznataenukleaze su [[dezoksiribonukleaza|dezoksiribonukleaze]] i [[ribonukleaza|ribonukleaze]].<ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.</ref><ref>Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.</ref>
Nukleaze se obično dalje dijele na [[endonukleaza|endonukleaze]] i [[egzonukleaza|egzonukleaze]], iako se neki od ovih enzima mogu uključiti u obje kategorije. Poznataenukleaze su [[dezoksiribonukleaza|dezoksiribonukleaze]] i [[ribonukleaza|ribonukleaze]].<ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|9958-9344-1-8}}.</ref><ref>Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|978-9958-9344-8-3}}.</ref>
==Pregled==
==Pregled==
U kasnim 1960-im, [[Stuart Linn]] i [[Werner Arber]] su izolirali dvije vrste enzima odgovornih za ograničavanje rasta faga u bakteriji ''[[Escherichia coli]]''. Jedan od tih enzima je na [[DNK]] dodavao metal grupu , stvarajući metil DNK, dok je drugi cijepao nemetiliranu DNK u širokom spektru lokacija duž molekule. Prvi tip enzima je nazvan "[[metilaza]]", a drugi "[[restrikcijska nukleoza]]". Ovi enzimski alati su važni za istraživanja koja koriste model "sijeci i kopiraj" DNK molekule. Ono što je tada bilo potrebno je alat koji će sjeći DNK na tačno određenim lokacijama, a ne nasumce duž [[molekula]]. Tako je bilo moguće rezati DNK molekule u predvidljiv i ponovljiv način.
U kasnim 1960-im, [[Stuart Linn]] i [[Werner Arber]] su izolirali dvije vrste enzima odgovornih za ograničavanje rasta faga u bakteriji ''[[Escherichia coli]]''. Jedan od tih enzima je na [[DNK]] dodavao metal grupu , stvarajući metil DNK, dok je drugi cijepao nemetiliranu DNK u širokom spektru lokacija duž molekule. Prvi tip enzima je nazvan "[[metilaza]]", a drugi "[[restrikcijska nukleoza]]". Ovi enzimski alati su važni za istraživanja koja koriste model "sijeci i kopiraj" DNK molekule. Ono što je tada bilo potrebno je alat koji će sjeći DNK na tačno određenim lokacijama, a ne nasumce duž [[molekula]]. Tako je bilo moguće rezati DNK molekule u predvidljiv i ponovljiv način.
==Također pogledajte==
==Također pogledajte==
*[[Nukleinske kiseline]]
*[[Nukleinske kiseline]]

Verzija na dan 1 februar 2020 u 20:53

Struktura 3' do 5' egzonukleaze vezane za Pol I

Nukleaze su enzimi koji su sposobni cijepati fosfodiestarske veze između podjediničnih nukleotida u nukleinskim kiselinama. Starije publikacije za njh upotrebljavaju pojmove kao što su "polinukeotidaze" ili "nukleodepolimeraze".

Nukleaze se obično dalje dijele na endonukleaze i egzonukleaze, iako se neki od ovih enzima mogu uključiti u obje kategorije. Poznataenukleaze su dezoksiribonukleaze i ribonukleaze.[1][2]

Pregled

U kasnim 1960-im, Stuart Linn i Werner Arber su izolirali dvije vrste enzima odgovornih za ograničavanje rasta faga u bakteriji Escherichia coli. Jedan od tih enzima je na DNK dodavao metal grupu , stvarajući metil DNK, dok je drugi cijepao nemetiliranu DNK u širokom spektru lokacija duž molekule. Prvi tip enzima je nazvan "metilaza", a drugi "restrikcijska nukleoza". Ovi enzimski alati su važni za istraživanja koja koriste model "sijeci i kopiraj" DNK molekule. Ono što je tada bilo potrebno je alat koji će sjeći DNK na tačno određenim lokacijama, a ne nasumce duž molekula. Tako je bilo moguće rezati DNK molekule u predvidljiv i ponovljiv način.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  2. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.

Vanjski linkovi