Spomeni Nevesinja u srednjem vijeku

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Nevesinje se značajno spominje tokom 14. i 15. vijeka kroz veći broj ugovora različitog sadržaja.

1371[uredi | uredi izvor]

U tužbi iz juna 1371. godine spomenuto je više osoba sa područja Nevesinja. Optuženi su bili Utijeh Rasokačić i njegov sin Nenada iz Nevesinja a među svjedocima pljačke spomenuti su Doberko i Utješen brat Nadihne, svi iz Nevesinja. Pljačka se desila 'in Dobrech' na putu prema Dubrovniku.

"Pribilus frater Pouerseni ... supra Utiechum Rasochaçich et supra Nenadam filium dicti Utiech de Neuesigna dicens quod in Dobrech veniendo Ragusium fuerunt michi furati unum yrcum et unum chastratum. Testes: Dobercho de Neuesigna, Utiesen frater Nadichne de Neuesigna" (27. juni 1371. godine).[1]

1391[uredi | uredi izvor]

Juna 1391. godine Mikoje ratković iz Nevesinja postao je dubrovački građanin.

„Michoe Ratchovieh de Nevisigna in dicto minori conscilio factus fuit civis Ragusii ad quosque honores et comoda civitatis Ragusii, prout alii cives Ragusii. Qui Michoe iuravit in dieto minori conscilio fidellitatem comuni Ragusii, et substinere quecumque honera civitatis, et parere domino rectori et quibuscumque officialibus civitatis, prout faciunt et tenetur alii cives Ragusii.“ (10. juni 1391. godine).[2]

1393[uredi | uredi izvor]

Stana, kćerka radašina iz Nevesinja obavezala se novembra 1393. godine na osmogodišnju službu kod gospođe Margarite, supruge dubrovačkog vlastelina Aloviza.

"Ego Stana filia Radasin de Neuesigna confiteor quod sponte et de mea certa scientia loco me et meas operas et seruitia nobili et honeste domine Margarite uxori condam nobili domini Aluysii ... usque ad octo annos proxime futuris" (5. novembar 1393. godine).[3]

1395[uredi | uredi izvor]

Nikoje Radikijević iz Nevesinja, uz saglasnost sestre Žorne i ostale rodbine, obavezao se marta 1395. godine na dvanaestogodišnju službu kod Tripe (Tripuna) iz Kotora. Njegova sestra bila mu je jemac.

"Ego Nichoe Radichieuich de Neuessigne cum voluntate et expresso consensu Xorne sororis mee, carnes patre, matre et aliis fratribus vel sororibus confiteor quod loco me et operas Tripe condam Georgii de Chataro presenti et recipienti me ad standum cum eo usque ad duodecim annos proxime futuris ... Pro quo Nichoe dicta Xorna eius soror constituit se plegium et paccatorem" (6. mart 1395. godine).[4]

1408[uredi | uredi izvor]

Vukac Račić iz Nevesinja obavezao se novembra 1408. godine na dvogodišnju službu kod Milatka Kopilovića i Stipka Živkovića. Ka jemac za Vukca Račića spomenut je Vukac Pribisalić.

“Volchez Racich de Neuesigne facit manifestum quod ipse locat se et opperas sua Millatcho Copillouich et Stipcho Ziuchouich sociis usque ad duos annos proxime promictens bene et legaliter eis seruire ... Pro quo Volchec Volchez Pribislaglich ... se constituit plegium" (17. novembar 1408. godine).[5]

1417[uredi | uredi izvor]

Ugovor iz jula 1417. spominje braću Radoja i Radosava Radišića iz Nevesinja. Uz svjedoke i jemstvo brata Radoja, Radosav Radišić se obavezuje na petogodišnju službu kod Boljeslava Milatkovića.

“Magister Vochus sartor et Pascoye Iunchouich testes dixerunt et testificati fuerunt qualiter Radoye Radissich de Neuessigna locauit Radossaum Radissich fratrem suum ... ad standum cum Boglessauo Milatchouich pro quinque annis in mediate sequentibus” (12. jula 1417. godine).[6]

1422[uredi | uredi izvor]

Radosav Radišić iz Nevesinja (možda je u pitanju ista osoba kao ona koja se spominje 1417. godine) obavezao se aprila 1422. godine na petomjesečnu službu i učenje zanata kod suknara Pribislava Brajanovića.

"Radossauus Radisich de Neuesigne locauit se et operas suas Pribisauo Braianouich texario pannorum pro adiscendo artem texendi pannorum usque ad menses quinque proxime futuris et plus et minus, ad voluntatem ipsius Radossaui, promictens eidem bene et fideliter seruire" (15. april 1422. godine).[7]

1427[uredi | uredi izvor]

Jula 1427 Stojsav Radovanić i Radoje Dubravčić iz Nevesinja prodali su u Dubrovniku dvije tovarne životinje dubrovačkom vlastelinu Petru Sorkočeviću za 6 perpera.

"Stoissau Radouagnich et Radoe Dubrauçich ambo de Neuesigne dederunt et vendiderunt publice ad carrum Ragusii salmerios duos ser Petro Bla. de Sorgo presenti et ementi pro precio yperperorum sex" (13. juli 1427. godine).[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Lamenta de foris, Svezak: I, Folija: 19.
  2. ^ Odluke dubrovačkih vijeća 1390-1392 (pripremili Nella Lonza i Zdravko Šundrica), Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Monumenta historica Ragusina VI, Zagreb-Dubrovnik 2005, 166.
  3. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija. Diversa Cancellariae, Serija: XXXI, Folija: 84.
  4. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija. Diversa Cancellariae, Serija: XXXI, Folija: 151 verso.
  5. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija. Diversa Cancellariae, Serija: XXXVII, Folija: 144 verso.
  6. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija. Diversa Cancellariae, Serija: XLI, Folija: 137 verso.
  7. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Cancellariae, Svezak: XLII, Folija: 31 verso.
  8. ^ Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Cancellariae, Sveazak: XLIV, Folija: 160 verso.