Traheja (botanika)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
SEM slika (gore) i slika pod transmisijskim mikroskopom (dno) elemenata provodnih sudova kod hrasta

Traheja ili provodni elemet ili provodni član – u botanici – je jedna vrsta ćelija koje se nalaze u ksilemu, tkivu biljaka koje provodi vodu. Elementi suda (trakice) obično se nalaze u cvjetnica (angiospermi), ali su odsutni u većini gimnospermi poput četinara. Elementi suda su glavna karakteristika koja razlikuje "tvrdo drvo" angiospermi od "mekog drveta" četinara.[1]

Morfologija[uredi | uredi izvor]

Ksilem je tkivo kod vaskularnih biljaka koje provodi vodu (i tvari koje su u njoj otopljene) prema gore u biljci. Postoje dvije vrste ćelija koje su uključene u stvarni prijenos vode i hranljivih tvari: traheide i traheje. Elementi sudova (traheje) su njihovi građevni dijelovi, koji čine glavni dio provodnog sistema u onim biljkama u kojima se nalaze. Provodni sudovi stvaraju uspješan sistem za prijenos vode (uključujući neophodne minerale) od korijena do lišća i drugih dijelova biljke.[2]

Obojeni ksilemski sudovi u red/orange (uvećanje x400)

U sekundarnom ksilemu – ksilemu koji nastaje kako stabljika zadebljava, a ne kada se prvi put pojavi – traheja potiče iz vaskularnog kambija. Duga ćelija, usmjerena duž osi stabljike, nazvana "fuziformni inicijal", dijeli se uzduž svoje dužine tvoreći nove sudovne elemente. Ćelijski zid postaje snažno "lignificiran", tj. razvija ojačavajući materijal izgrađen od lignina. Bočni zidovi sudova imaju jamice: više ili manje kružna područja koja su u dodiru sa susjednim ćelijama. Traheide također imaju jamice, ali samo traheje imaju otvore na oba kraja, koji povezuju pojedine elemente suda čineċi time kontinuirani cjevasti provodni sud. Ovi krajnji otvori se nazivaju perforacije ili perforacijske ploče. Imaju različite oblike: najčešći su jednostavna perforacija (jednostavni otvor) i skalariformna perforacija (nekoliko izduženih ljestvičastih otvora). Ostale vrste objedinjavaju perforacijsku ploču foraminata (nekoliko okruglih otvora) i retikulatnu (mrežastu) perforiranu ploču (mrežasti obrazac, s mnogim otvorima).

U zrelosti protoplast (živi sadržaj ćelije) umire i nestaje, ali lignificirani ćelijski zidovi ostaju. Traheja je tada mrtva ćelija, ali ona i dalje vrši svoju ulogu, a još uvijek je zaštićena okolnim živim ćelijama.

Evolucijski značaj[uredi | uredi izvor]

Prisustvo sudova u ksilemu smatra se jednom od ključnih inovacija koje su dovele do uspjeha cvjetnica. Nekad se mislilo da su ti elementi evolucijka inovacija samo kod cvjetnica, ali njihovo odsustvo kod nekih baznih štitnjača i njihovo prisustvo u nekim članovima grupe Gnetales navode nas na to da se ova hipoteza mora preispitati. Traheje u toj grupi možda nisu homologne s onima kod angiospermi ili su nastale kod prethodnih angiospermi. Možda su kasnije izgubljeni u nekim baznim porodicama (npr. Amborellaceae, Tetracentraceae, Trochodendraceae i Winteraceae, koje je američki biolog Arthur Cronquist opisao kao "primitivna nefunkcionalnost". Cronquist je smatrao da su sudovi roda Gnetum konvergentni sa onima kod angiospermi. Ćelije nalik trahejama pronađene su i u ksilemu rodovima Equisetum (konjski rep), Selaginella (šiljaste mahovine), te kod Pteridium aquilinum (bujad), Marsilea i Regnellidium (vodene paprati), i enigmatična fosilna skupina reda Gigantopteridales. U tim slučajevima je među naučnicima općenito usaglašen stav da su se provodni sudovi razvijali neovisno, a moguće je da su se možda i više puta pojavljivali među angiospermama.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Niklas, Karl J. (1997) The Evolutionary Biology of Plants. Chicago and London: The University of Chicago Press. ISBN 0-226-58082-2.
  2. ^ Schweingruber, F.H. (1990) Anatomie europäischer Hölzer - Anatomy of European woods. Eidgenössische Forschungsanstalt für Wald, Schnee und Landscaft, Birmensdorf (Hrsg,). Haupt, Bern und Stuttgart.