Usmena književnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Usmena književnost predstavlja najstariji oblik književnoumjetničkog rada. Na različitim prostorima razvijali su se različiti rodovi usmene književnosti. Osnovna podjela usmene književnosti na rodove i vrste može izgledati ovako:

-Poezija: lirska pjesma - sevdalinke, obredne, dodolske, kraljičke...; epska pjesma: - epovi i krajišnice; epsko-lirska pjesma: - balade i romanse.[1]

-Proza: bajke, pripovijetke, priče, legende, predaje: - predaje o građevinama, grebljima, turbetima; predaje o evlijama i kerameti-sahibijama; predaje o značajnim historijskim događajima; predaje o značajnim historijskim ličnostima...

-Dramski radovi (djela)

NASTANAK NAŠE USMENE KNJIŽEVNOSTI:

-KOLEKTIVISTIČKA - ta teorija zastupa mišljenje da je naša usmena književnost plod kolektivnog(zajedničkog) stvaranja našeg naroda.

-INDIVIDUALISTIČKA - ta teorija zastupa stajalište po kojem je naša usmena književnost plod našeg(osobnog) stvaralačkog rada.

-KOMBINIRANA - ta teorija stoji između prve dvije. Istraživanja su pokazala da je naša usmena književnost nastala po principu "Najprije je bio događaj,pa oko njega je stvoren sažetak."

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Usmena književnost Bošnjaka". Pristupljeno 2017-06-09.