Njemački ovčar
Njemački ovčar ili vučjak (njemački: Deutscher Schäferhund) jest vrsta psa velikog rasta koja je potekla iz Njemačke. Prije je bio poznat kao Alzaški ovčar. Oni su pravi porodični psi, odani, hrabri, pametni, lako uče i treniraju i privrženi su svim članovima porodice[1]. Prvenstveno je uzgojen kao ovčar i pas čuvar, dok ga danas policija, vojska i druge sigurnosne agencije često koriste kao službenog psa. Njemački ovčar je iz prve grupe FCI.[2]
Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su čvrstina živaca, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina.
Varijacije
[uredi | uredi izvor]Postoje dvije varijacije Njemačkih ovčara, Show verzija i radna verzija. Mada je samo Show verzija standardna.
Historija
[uredi | uredi izvor]![[icon]](http://bs.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Wiki_letter_w_cropped.svg){kind=small} | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Njemački ovčar je uzgojen od strane Max von Sthepanitza, 1899. godine, selektivim križanjem pasa ovčara. Priznat je od strane FCI 1955.
Građa
[uredi | uredi izvor] | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Njemački ovčar je pas velike građe, visine od oko 60–65 cm kod mužjaka, a ženki 55–60 cm. Tijelo je malo izduženo, snažno i muskulozno. Kosti su mu lahke, ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu, tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Težina varira između 25 i 45 kg.[1]
Dlaka
[uredi | uredi izvor]Dlaka je srednje duga ili duga, crne, crveno - crne, crno - srebrne ili sive boje. Bijela boja se povremeno pojavljuje, ali nije poželjna jer je bijeli njemački ovčar pretvoren u drugu pasminu, bijelog švicarskog ovčara. Linja se pa mu je potrebno redovito četkanje.[3]
Dugo vremena uzgojni standard FCI-a, u kojem je njemački ovčar popisan pod brojem 166 u skupini pastirskih pasa i goniča stoke, dopuštao je samo pse s kratkom, grubom dlakom. Dlaka bi trebala pritom biti gruba na dodir s pojačanom poddlakom koja štiti psa od snijega, kiše i hladnoće. Tek je 2008. godine FCI-standard prihvatio i dugodlaki tip njemačkog ovčara. Duga, meka naddlaka, koja kod ove varijante nije priljubljena uz tijelo, stvara čupove dlaka na ušima, nogama i repu. Dlaka na vratu je gusta i stvara karakterističnu grivu.[4]
Boja
[uredi | uredi izvor] | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Show verzija
[uredi | uredi izvor]Kod show verzije, boja je poznata kao "Sedlo", pas je većinom žut, a po leđima ima crno polje, koje izgleda kao sedlo.
Radna verzija
[uredi | uredi izvor]Kod radne verzije, boja je uglavnom siva, ili neka varijacija žute i sive.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 "Njemački ovčar". Pet-centar.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 9. 10. 2025.
- ↑ GERMAN SHEPHERD DOG (PDF), FEDERATION CYNOLOGIQUE INTERNATIONALE (AISBL), 23. 12. 2010, pristupljeno 12. 7. 2015CS1 održavanje: datum i godina (link)
- ↑ "Njemački ovčar - obilježja i karakteristike pasmine | ZOOCITY". www.zoocity.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 9. 10. 2025.
- ↑ "Njemački ovčar | zooplus Magazin". zooplus Magazin (jezik: hrvatski). Pristupljeno 9. 10. 2025.