Aleksitimija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Aleksitimija (grč. λέξις - riječ, govor, i θυμός - duša, kao centar osjećanja i misli) jeste termin koji je 1973. skovao psihoterapeut Peter Sifneos [1][2] da opiše stanje nedostatka razumijevanja, procesuiranja i opisivanja emocija.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Aleksitimija se smatra osobinom ličnosti koja osobe dovodi u opasnost od drugih medicinskih i psihičkih poremećaja, istovremeno smanjujući vjerovatnost da će ta osoba reagirati na konvencionalne tretmane za druge uvjete, odnosno stanja.[3] Ona nije klasificirana kao duševni poremećaj u DSM-u (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne bolesti). To je dimenzionalna osobina ličnosti koja u stepenu ozbiljnosti varira od osobe do osobe. Mjerenje tog stepena može se izvršiti raznim upitnicima, kao što su Toronto aleksitimijska ljestvica (TAS-20), Bermond-Vorstov upitnik za aleksitimiju (BVAQ)[4] ili Observer Alexithymia Scale (OAS)[3] Aleksitimiju definiraju[5]:

  1. teškoće u identificiranju osjećánjā i pravljenju razlike između osjećánjā i tjelesnih odraza emotivnog uzbuđenja
  2. teškoće u opisivanju osjećaja drugim ljudima
  3. sužen imaginativni proces, što dokazuje niska razina fantaziranja
  4. kognitivni stil koji je vanjski orijentiran i vezan za podražaje.

U istraživanjima na općoj populaciji utvrđeno je da na stepen aleksitimije utječe dob, ali ne i spol; stope aleksitimije kod zdravih ispitanika pronađene su u sljedećim odnosima: 8.3% (2 od 24 osobe), 4.7% (2 od 43), 8.9% (16 od 179) i 7% (4 od 56). Tako je više studija pokazalo da je stopa učestalosti aleksitimije manja od 10%.[6] Manje čest nalaz sugerira da možda postoji veća učestalost aleksitimije kod muškaraca nego kod žena, što može objasniti poteškoće kod nekih muškaraca u "opisivanju osjećaja", ali ne i u "identificiranju osjećaja", u kojem muškarci i žene pokazuju slične sposobnosti.[7]

Koncept aleksitimije u jakom je obrnutom odnosu s konceptima psihološke mislenosti[8] i emocionalne inteligencije[9] [10] i M. Bagby i G. Taylor tvrde da postoji "snažna empirijska potpora tome da je aleksitimija prije stabilna osobina ličnosti nego posljedica psihološkog problema".[11] Ostala mišljenja se razlikuju i mogu pokazati dokaze da to može ovisiti o stanju.[12]

Bagby i Taylor također sugeriraju da možda postoje dvije vrste aleksitimije: "primarna aleksitimija", koja je trajna psihološka osobina i ne mijenja se tokom vremena, i "sekundarna aleksitimija", koja je ovisna o stanju i nestaje nakon što se promijenila stresna situacija koja ju je izazvala. Ove dvije manifestacije aleksitimije zovu se još i aleksitimija "osobine" i aleksitimija "stanja".[11]

Opis[uredi | uredi izvor]

Tipični nedostaci mogu uključivati probleme s identificiranjem, opisivanjem i bavljenjem vlastitim osjećajima, često obilježene nedostatkom razumijevanja osjećaja drugih ljudi, zatim teškoće u pravljenju razlike između osjećánjā i tjelesnih odraza emotivnog uzbuđenja[11], brkanje fizičkih osjećaja, često povezano s emocijama, manjak snova ili fantazija zbog sužene mašte i konkretno, realistično, logično razmišljanje, često uz isključenje emocionalne reakcije na probleme. Oni koji imaju aleksitimiju sanjaju vrlo logične i realne snove, kao što su odlazak u dućan ili uzimanje obroka.[13] Klinička ispitivanja sugeriraju da su upravo strukturna obilježja snova ono što najbolje karakterizira aleksitimiju, više nego sposobnost da ih se sjetimo.[1]

Neki aleksitimični pojedinci mogu predstavljati kontradikciju navedenim karakteristikama, jer oni mogu iskusiti hroničnu disforiju ili manifestirati ispade plača ili bijesa.[14][15][16] Međutim, ispitivanje obično otkriva da su oni prilično nesposobni opisati svoje osjećaje ili budu zbunjeni pitanjima koja se tiču specifičnosti osjećaja.[5]

Prema Henryju Krystalu, pojedinci koji pate od aleksitimije razmišljaju na operativan način i mogu izgledati superprilagođeni za stvarnost. U psihoterapiji, međutim, kognitivna uznemirenost postaje očita jer su pacijenti skloni tome da prepričaju trivijalne, hronološki poredane akcije, reakcije i događaje iz svakodnevnog života s monotonim detaljima.[17][18] Općenito, ovim osobama nedostaje imaginacije, intuicije, empatije i fantazije za ispunjenje nagona, naročito u odnosu na predmete. Umjesto toga, izgledaju orijentirani prema stvarima i čak tretiraju sebe kao robote. Ovi problemi ozbiljno ograničavaju njihovu reakciju na psihoanalitičku psihoterapiju; psihosomatske bolesti ili zloupotreba droga često se pogoršaju ako oni uđu u program psihoterapije.[5]

Česta zabluda o aleksitimiji jeste da su "zaražene" osobe potpuno nesposobne verbalno izraziti emocije i da čak mogu ne uspjeti prepoznati da ih doživljavaju. Čak i prije kovanja termina, Sifneos je primijetio (1967. g.) da su pacijenti često spominjali stvari kao što su tjeskoba ili depresija. Razlikovni faktor bila je njihova nemogućnost da odu dalje od uobičajenih ograničenih pridjeva kao što su "sretan" ili "nesretan" kad opisuju ova osjećanja.[19] Ključna stvar jeste da aleksitimičari imaju jako slabo izdiferencirane osjećaje, što ograničava njihovu mogućnost da ih razlikuju i opišu drugima.[1] To doprinosi osjećaju emocionalnog odmaka od sebe i otežanosti povezivanja s drugima, što aleksitimiju čini negativno povezanom sa zadovoljstvom životom čak i kada su depresija i drugi zbunjujući faktori pod kontrolom.[20]

Pitanja vezana za međuljudske odnose[uredi | uredi izvor]

Prema Vanheuleu, Desmetu i Megancku (2006), aleksitimija stvara međuljudske probleme jer ove osobe izbjegavaju bliske emotivne veze, ili, kad zaista oforme vezu s drugima, skloni su se u njoj postaviti ili kao zavisni ili dominantni ili bezlični član, "tako da veza ostane površna"[21] O neodgovarajućoj "diferencijaciji" između sebe i ostalih kod aleksitimičara pisali su Blaustein i Tuber (1998) te Taylor i drugi (1997).[22] U jednoj studiji velika grupa aleksitimičara popunila je 64-eročlani Inventar međuljudskih problema (IIP-64), iz kojeg je izvučen zaključak da su "dva međuljudska problema značajno i čvrsto povezana s aleksitimijom: hladno/distancirano te nesamopouzdano društveno funkcioniranje. Sve ostale stvari iz IIP-64 nemaju značajne veze s aleksitimijom."[21]

Sifneos je istraživao i haotične međuljudske odnose.[23] Zbog inherentnih teškoća u identificiranju i opisivanju vlastitih i tuđih emocionalnih stanja, aleksitimija negativno utječe na zadovoljstvo u vezi kod parova.[24]

Jedna studija iz 2008. pokazala je da je aleksitimija u suodnosu s umanjenim razumijevanjem i pokazivanjem naklonosti u vezi i da ta umanjenost pridonosi slabijem mentalnom zdravlju, slabijem osjećaju blagostanja u vezi i manjem kvalitetu veze.[25]

Neki pojedinci koji rade za organizacije u kojima je kontroliranje emocija norma mogu pokazati ponašanje nalik aleksitimiji, a da ne budu aleksitimični. Vremenom, međutim, nedostatak samoizražavanja postaje dio njihovog svakodnevnog života i na kraju završe tako što izgube originalni vlastiti identitet.[26]

U tjelesnoj ili duševnoj bolesti[uredi | uredi izvor]

Aleksitimija se često dešava zajedno s drugim poremećajima, s reprezentativnim omjerom od 85% slučajeva iz spektra autističnih poremećaja,[27] 40% kod PTSP-a,[28] 63% kod neurotične anoreksije, 56% kod bulimije,[29] 45% kod većeg depresivnog poremećaja,[12] 34% kod paničnog poremećaja[30] i 50% kod ovisnika.[31]

Istraživanja pokazuju da se aleksitimija preklapa s Aspergerovim sindromom. U studiji iz 2004. Uta Frith uočila je preklapanje, kao i to da je barem polovina onih iz grupe s Aspergerovim sindromom na TAS-20 testu dobila rezultate koji bi ih svrstali u ozbiljno oštećene osobe.[32] Fitzgerald i Bellgrove istakli su da "Aspergerov sindrom, kao i aleksitimiju, također karakteriziraju smetnje u govoru i jeziku i društvenim odnosima i vezama."[33] Hill i Berthoz složili su se s Fitzgeraldom i Bellgroveom izjavivši da "postoji određeni vid preklapanja između aleksitimije i Aspergerovog sindroma". Također su ukazali na studije koje su otkrile oslabljenu vještinu tzv. Teorije uma u aleksitimiji, neuroanatomski dokaz koji ukazuje na zajedničku etiologiju i slične nedostatke u društvenim vještinama.[34] Tačna priroda preklapanja još je neizvjesna. Aleksitimične osobine u Aspergerovom sindromu mogu biti povezane s depresijom ili tjeskobom; faktori posredovanja su nepoznati i moguće je da je aleksitimija predispozicija za tjeskobu.[35]

Aleksitimija je povezana s određenim poremećajima ličnosti,[36] ovisničkim poremećajima,[37][38] nekim poremećajima tjeskobe[39] i seksualnim poremećajima,[40] kao i s nekim tjelesnim bolestima, kao što su povišen krvni pritisak,[41] upalna bolest crijeva[42] i funkcionalna dispepsija.[43] Također je povezana sa psihosomatskim poremećajima, kao što su migrenske glavobolje, krstobolja, sindrom iritacije crijeva, astma, mučnina, alergije i fibromijalgija (bol u mišićima i vezivnom tkivu).[44]

Nemogućnost moduliranja emocija može poslužiti kao objašnjenje zašto su neki aleksitimičari skloni tome da tenziju uzrokovanu neprijatnim događajem otpuste kroz impulsivne činove ili kompulzivno ponašanje, kao što je prejedanje,[45] zloupotreba droga,[46] perverzno seksualno ponašanje ili samoizgladnjivanje zbog neurotične anoreksije.[45] Neuspjeh da se emocije kognitivno reguliraju može rezultirati produženom napetošću autonomnog nervnog sistema i neuroendokrinih sistema, što može dovesti do somatskih bolesti.[44] Aleksitimičari također pokazuju ograničenu mogućnost da dožive pozitivne emocije, što je Krystala i Sifneosa povuklo da mnoge od ovih osoba opišu kao nehedonske.[2]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Nejasno je šta uzrokuje aleksitimiju, ali je predloženo nekoliko teorija. Postoji dokaz i za genetsku osnovu (što znači da su neki ljudi predisponirani da razviju aleksitimiju), ali i za uzroke iz okoline.

Corpus callosum (žuljevito tijelo; obojeno crvenom); ako je ono smanjeno, može doći do smetnji u prijenosu emocionalnih informacija između moždanih hemisfera.

Rane studije donijele su dokaz da možda postoji deficit u transferu između moždanih hemisfera kod aleksitimičara, tj. emocionalne informacije iz desne hemisfere ne prenose se adekvatno do centra za govor u lijevoj hemisferi, što može nastati zbog smanjenog žuljevitog tijela (corpus callosum), a što je često prisutno kod psihijatrijskih pacijenata koji su pretrpjeli teško zlostavljanje u djetinjstvu.[47] Neuropsihološka studija iz 1997. pokazala je da aleksitimija može nastati zbog poremećaja desne hemisfere mozga, koja je uveliko odgovorna za procesuiranje emocija.[48] U dodatku, drugi neuropsihološki model sugerira da aleksitimija može biti povezana s disfunkcijom prednjeg cingularnog korteksa.[49] Ove studije imaju, ipak, neke nedostatke i empirijski dokaz o uzroku aleksitimije ostaje neuvjerljiv.[50] Joyce McDougall prigovorila je što se snažan fokus stavlja na neurofiziološko na račun psihološkog objašnjenja nastanka i djelovanja aleksitimije, te uvela alternativni termin "disafektacija" za psihogenu aleksitimiju.[51] Prema njoj, disafektirana osoba morala je u nekom trenutku "doživjeti osjećaj koji je zaprijetio da napadne njen osjećaj integriteta i identiteta", na što je ta osoba odgovorila primjenom psihološke odbrane kako bi uništila i izbacila sve emocionalne predstave iz svijesti.[52] Slična linija tumačenja uzeta je koristeći metode fenomenologije.[53]

McDougall je primijetila da su sva dojenčad (engl. infants) rođena s nemogućnošću da identificiraju, organiziraju i govore o svojim emocionalnim iskustvima (riječ infant dolazi od latinskog "onaj koji ne govori") i da su "zbog njihove nezrelosti neizbježno aleksitimična".[54] Na osnovu ove činjenice McDougall je 1985. predložila mišljenje da bi aleksitimični dio odrasle osobe mogao biti "iznimno zaostala i infantilna psihička struktura".[54] Prvi jezik dojenčeta jesu neverbalni izrazi lica. Majčino emotivno stanje važno je u određivanju pravca u kojem bi se dijete moglo razvijati. Zanemarivanje ili ravnodušnost prema različitim promjenama u dječijim izrazima lica i bez odgovarajuće povratne informacije može proizvesti "nestanak" izraza lica koje dijete manifestira. Sposobnost roditelja da reflektiraju svijest o sebi na dijete još je jedan važan činilac. Ako odrasla osoba nije u stanju prepoznavati i razlikovati emocionalne izraze kod djece, to može utjecati na sposobnost djeteta da razumije emocionalne izraze.[1]

Iako su uključeni i neurološki i genetski i faktori iz okoline, uloga posljednjih dvaju u razvoju aleksitimije još uvijek je nejasna.[55] Rezultati iz uzorka danskih blizanaca baziranog na velikoj populaciji sugeriraju da genetski faktori imaju primjetan i sličan utjecaj na sve aspekte aleksitimije. Iako sugeriraju umjereni utjecaj zajedničkih faktora iz okoline, rezultati su u skladu s općim nalazom prema kojem su utjecaji iz okoline na većinu psihičkih osobina prvenstveno nezajedničkog nego zajedničkog tipa.[55] Jedan hipotetski utjecaj iz sredine jeste povreda glave; osobe koje pretrpe traumatsku povredu mozga imaju 6 puta veću vjerovatnoću da će ispoljiti aleksitimiju.[56]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Bar-On & Parker (2000), pp. 40–59
  2. ^ a b Taylor (1997), pp. 28–31
  3. ^ a b Haviland MG, Warren WL, Riggs ML (2000). "An observer scale to measure alexithymia". Psychosomatics 41 (5): 385–92. doi:10.1176/appi.psy.41.5.385. PMID 11015624. http://psy.psychiatryonline.org/cgi/content/full/41/5/385#R26732. Preuzeto: 10. 8. 2007.
  4. ^ Vorst HCM, Bermond B (February 2001). "Validity and reliability of the Bermond-Vorst Alexithymia Questionnaire". Personality and Individual Differences, Volume 30, Number 3, pp. 413–434(22) DOI: 10.1016/S0191-8869(00)00033-7
  5. ^ a b c Taylor (1997), p. 29
  6. ^ Fukunishi I, Berger D, Wogan J, Kuboki T (1999). "Alexithymic traits as predictors of difficulties with adjustment in an outpatient cohort of expatriates in Tokyo". Psychological reports 85 (1): 67–77. doi:10.2466/PR0.85.5.67-77. PMID 10575975. http://www.japanpsychiatrist.com/Abstracts/Expats1.html. Preuzeto: 10. 8. 2007.
  7. ^ Salminen JK, Saarijärvi S, Aärelä E, Toikka T, Kauhanen J (1999). "Prevalence of alexithymia and its association with sociodemographic variables in the general population of Finland". Journal of psychosomatic research 46 (1): 75–82. doi:10.1016/S0022-3999(98)00053-1. PMID 10088984.
  8. ^ Taylor & Taylor (1997), pp. 77–104
  9. ^ Taylor (1997), p. 38
  10. ^ Parker JDA, Taylor GJ, Bagby RM (2001). "The Relationship Between Emotional Intelligence and Alexithymia". Personality and Individual Differences 30, 107–115
  11. ^ a b c Taylor (1997), p. 37
  12. ^ a b Honkalampi K, Hintikka J, Laukkanen E, Lehtonen J, Viinamäki H (2001). "Alexithymia and depression: a prospective study of patients with major depressive disorder". Psychosomatics 42 (3): 229–34. doi:10.1176/appi.psy.42.3.229. PMID 11351111. http://psy.psychiatryonline.org/cgi/content/full/42/3/229.
  13. ^ Krystal H (1979). "Alexithymia and psychotherapy". American journal of psychotherapy 33 (1): 17–31. PMID 464164.
  14. ^ Nemiah et al. (1970), pp. 432–33
  15. ^ Krystal (1988), p. 246; McDougall (1985), pp. 169–70
  16. ^ Taylor (1997), pp. 29, 246–47
  17. ^ Krystal (1988) pp. 246-247
  18. ^ Nemiah CJ (1978). Alexithymia and Psychosomatic Illness, Journal of Continuing Education, 39, 25-37
  19. ^ Sifneos, PE (1967). Clinical Observations on some patients suffering from a variety of psychosomatic diseases. Acta Medicina Psychosomatica, 7, 1-10.
  20. ^ Mattila, AK, Poutanen O, Koivisto AM, Salokangas RKR, Joukamaa M. "Alexithymia and Life Satisfaction in Primary Healthcare Patients". Psychosomatics 48:523-529, decembar 2007.
  21. ^ a b Vanheule S, Desmet M, Meganck R, Bogaerts S (2007). "Alexithymia and interpersonal problems". Journal of clinical psychology 63 (1): 109–17. doi:10.1002/jclp.20324. PMID 17016830.
  22. ^ Blaustein JP, Tuber SB (1998). Knowing the Unspeakeable. Bulletin of the Menninger Clinic, 62, 351–365; and Taylor (1997) pp. 26-46
  23. ^ Sifneos PE (1996). "Alexithymia: past and present". The American journal of psychiatry 153 (7 Suppl): 137–42. PMID 8659637.
  24. ^ Yelsma P, Marrow S (2003). "An Examination of Couples' Difficulties With Emotional Expressiveness and Their Marital Satisfaction". Journal of Family Communication 3 (1): 41–62. doi:10.1207/S15327698JFC0301_03.
  25. ^ Colin Hesse & Kory Floyd: Affectionate experience mediates the effects of alexithymia on mental health and interpersonal relationships, Journal of Social and Personal Relationships, Vol. 25, No. 5, 793-810 (2008) DOI: 10.1177/0265407508096696
  26. ^ Manfred F.R. Kets de Vries (2001) "Struggling with the Demon: Perspectives on Individual and Organizational Irrationality"
  27. ^ Hill E, Berthoz S, Frith U (2004). "Brief report: cognitive processing of own emotions in individuals with autistic spectrum disorder and in their relatives". Journal of Autism and Developmental Disorders 34 (2): 229–235. doi:10.1023/B:JADD.0000022613.41399.14. PMID 15162941.
  28. ^ Shipko S, Alvarez WA, Noviello N (1983). "Towards a teleological model of alexithymia: alexithymia and post-traumatic stress disorder". Psychotherapy and psychosomatics 39 (2): 122–6. PMID 6878595.
  29. ^ Cochrane CE, Brewerton TD, Wilson DB, Hodges EL (1993). "Alexithymia in the eating disorders". The International journal of eating disorders 14 (2): 219–22. doi:10.1002/1098-108X(199309)14:2<219::AID-EAT2260140212>3.0.CO;2-G. PMID 8401555.
  30. ^ Cox BJ, Swinson RP, Shulman ID, Bourdeau D (1995). "Alexithymia in panic disorder and social phobia". Comprehensive psychiatry 36 (3): 195–8. doi:10.1016/0010-440X(95)90081-6. PMID 7648842.
  31. ^ Taylor GJ, Parker JD, Bagby RM (1990). "A preliminary investigation of alexithymia in men with psychoactive substance dependence". The American journal of psychiatry 147 (9): 1228–30. PMID 2386256.
  32. ^ Frith U (2004). "Emanuel Miller lecture: confusions and controversies about Asperger syndrome". Journal of child psychology and psychiatry, and allied disciplines 45 (4): 672–86. doi:10.1111/j.1469-7610.2004.00262.x. PMID 15056300. Studija na koju se Frith obraća jeste: Hill E, Berthoz S, Frith U (2004). "Brief report: cognitive processing of own emotions in individuals with autistic spectrum disorder and in their relatives". Journal of Autism and Developmental Disorders 34 (2): 229–235. doi:10.1023/B:JADD.0000022613.41399.14. PMID 15162941.
  33. ^ Fitzgerald M, Bellgrove MA (2006). "The overlap between alexithymia and Asperger's syndrome". Journal of autism and developmental disorders 36 (4): 573–6. doi:10.1007/s10803-006-0096-z. PMID 16755385. PMC 2092499. http://www.springerlink.com/content/238u61255x78m843/. Preuzeto: 11. 4. 2007.
  34. ^ Hill E, Berthoz S (May 2006). "Response to 'Letter to the Editor: The Overlap Between Alexithymia and Asperger's syndrome', Fitzgerald and Bellgrove, Journal of Autism and Developmental Disorders, 36(4)". Journal of Autism and Developmental Disorders 36 (8): 1143–1145. doi:10.1007/s10803-006-0287-7. PMID 17080269.
  35. ^ Tani P, Lindberg N, Joukamaa M, et al. (2004). "Asperger syndrome, alexithymia and perception of sleep". Neuropsychobiology 49 (2): 64–70. doi:10.1159/000076412. PMID 14981336.
  36. ^ Schizotypal, dependent and avoidant disorders are particularly indicated: Vidi: Taylor (1997), pp. 162–165
  37. ^ Li CS, Sinha R (1 March 2006). "Alexithymia and stress-induced brain activation in cocaine-dependent men and women". Journal of psychiatry & neuroscience : JPN 31 (2): 115–21. PMID 16575427. PMC 1413961. http://www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?artid=1413961. Preuzeto: 17. 12. 2006.
  38. ^ Lumley MA, Downey K, Stettner L, Wehmer F, Pomerleau OF (1994). "Alexithymia and negative affect: relationship to cigarette smoking, nicotine dependence, and smoking cessation". Psychotherapy and psychosomatics 61 (3–4): 156–62. PMID 8066152.
  39. ^ Jones BA (1984). "Panic attacks with panic masked by alexithymia" (PDF). Psychosomatics 25 (11): 858–9. PMID 6505131. http://psy.psychiatryonline.org/cgi/reprint/25/11/858. Preuzeto: 17. 12. 2006.
  40. ^ Michetti PM, Rossi R, Bonanno D, Tiesi A, Simonelli C (2006). "Male sexuality and regulation of emotions: a study on the association between alexithymia and erectile dysfunction (ED)". Int. J. Impot. Res. 18 (2): 170–4. doi:10.1038/sj.ijir.3901386. PMID 16151475. http://www.nature.com/ijir/journal/v18/n2/full/3901386a.html. Preuzeto: 2. 2. 2007.
  41. ^ Jula A, Salminen JK, Saarijärvi S (1 April 1999). "Alexithymia: a facet of essential hypertension". Hypertension 33 (4): 1057–61. PMID 10205248. http://hyper.ahajournals.org/cgi/content/full/33/4/1057. Preuzeto: 17. 12. 2006.
  42. ^ Verissimo R, Mota-Cardoso R, Taylor G (1998). "Relationships between alexithymia, emotional control, and quality of life in patients with inflammatory bowel disease". Psychotherapy and psychosomatics 67 (2): 75–80. doi:10.1159/000012263. PMID 9556198.
  43. ^ Jones MP, Schettler A, Olden K, Crowell MD (2004). "Alexithymia and somatosensory amplification in functional dyspepsia". Psychosomatics 45 (6): 508–16. doi:10.1176/appi.psy.45.6.508. PMID 15546828. http://psy.psychiatryonline.org/cgi/content/full/45/6/508. Preuzeto: 17. 12. 2006.
  44. ^ a b Taylor (1997), pp. 216–248
  45. ^ a b Taylor (1997), pp. 190–216
  46. ^ Taylor (1997), pp. 166–190
  47. ^ Hoppe KD, Bogen JE (1977). "Alexithymia in twelve commissurotomized patients". Psychotherapy and psychosomatics 28 (1–4): 148–55. PMID 609675.
  48. ^ Jessimer M, Markham R (1997). "Alexithymia: a right hemisphere dysfunction specific to recognition of certain facial expressions?". Brain and cognition 34 (2): 246–58. doi:10.1006/brcg.1997.0900. PMID 9220088.
  49. ^ Lane RD, Ahern GL, Schwartz GE, Kaszniak AW (1997). "Is alexithymia the emotional equivalent of blindsight?". Biol. Psychiatry 42 (9): 834–44. doi:10.1016/S0006-3223(97)00050-4. PMID 9347133.
  50. ^ Tabibnia G, Zaidel E (2005). "Alexithymia, interhemispheric transfer, and right hemispheric specialization: a critical review". Psychotherapy and psychosomatics 74 (2): 81–92. doi:10.1159/000083166. PMID 15741757.
  51. ^ McDougall (1989), pp. 93, 103
  52. ^ McDougall (1989), pp. 93–94
  53. ^ Maclaren K (2006). "Emotional Disorder and the Mind-Body Problem: A Case Study of Alexithymia". Chiasmi International 8: 139–55.
  54. ^ a b McDougall (1985), p. 161
  55. ^ a b Michael Martini, Jørgensena, Robert Zachariaea, Axel Skyttheb, Kirsten KyvikbGenetic, 'Environmental Factors in Alexithymia: A Population-Based Study of 8,785 Danish Twin Pairs'. Psychotherapy and Psychosomatics 2007;76:369-375 (DOI: 10.1159/000107565)
  56. ^ Williams C, Wood RL (June 2009). "Alexithymia and emotional empathy following traumatic brain injury". J Clin Exp Neuropsychol 32 (3): 1–11. Pristupljeno URL adresi dana January 4, 2010.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. Bar-On, Reuven; Parker, James D. A. (2000). The Handbook of Emotional Intelligence: Theory, Development, Assessment, and Application at Home, School, and in the Workplace, San Francisco, California: Jossey-Bass ISBN 0787949841.
  2. Krystal, H. (1988). Integration and Self Healing: Affect, Trauma, Alexithymia, Hillsdale, NJ: The Analytic Press ISBN 0881630705.
  3. Linden W., Wen F., Paulhaus D. L. (1994). Measuring alexithymia: reliability, validity, and prevalence. In: J. Butcher, C. Spielberger (Eds.). Advances in Personality Assessment. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.
  4. McDougall, J. (1989). Theaters of the Body: A Psychoanalytic Approach to Psychosomatic Illness, Norton.
  5. McDougall, J (1985). Theatres of the Mind: Truth and Illusion on the Psychoanalytic Stage, New York: Basic Books.
  6. Nemiah C. J., Freyberger H., Sifneos P. E., "Alexithymia: A View of the Psychosomatic Process" in O.W. Hill (1970) (ed), Modern Trends in Psychosomatic Medicine, Vol 2.
  7. Taylor, Graeme J.; Bagby, R. Michael and Parker, James D. A. (1997). Disorders of Affect Regulation: Alexithymia in Medical and Psychiatric Illness, Cambridge: Cambridge University Press ISBN 052145610X.
  8. Taylor G. J. & Taylor H. S. (1997). Alexithymia. In: M. McCallum & W. E. Piper (Eds.) Psychological mindedness: A contemporary understanding. Munich: Lawrence Erlbaum Associates

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]