Bilirubin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bilirubin.

Bilirubin je hemijski spoj koji se sastoji od tetrapirolskog prstena, a u ljudskom tijelu nastaje razgradnjom molekule hem, te je zelenkastožuti pigment. Molekula hema sastavni je dio molekule hemoglobina, jednog od najvažnijih spojeva u eritrocitima.[1]

Bilirubin se izlučuje putem žuči, a njegova količina u krvi je povišena kod nekih bolesti. Ovaj spoj je odgovoran za žutu boju modrica, te za žuticu.

Biohemija[uredi | uredi izvor]

Molekula hema.
Biliverdin.

Raspadom eritrocita otpušta se molekula hemoglobina u krv, koja se u makrofazima razgradi enzimom hem-oksigenaza na verdoglobin. Iz verdoglobina se otcijepi globin koji se kasnije razgradi na aminokiseline. Otvaranjem hemovog prstena oslobađa se slobodno željezo, koje se dalje kroz krv prenosi bjelančevinom transferinom, te nastaje biliverdin. Bilirubin u ljudskom tijelu nastaje iz biliverdina, djelovanjem enzima biliverdin reduktaza. Tako nastao bilirubin nije topljiv u vodi, te se u krvi nalazi vezan za albumine (vrlo mali dio bilirubina se nalazi slobodan u plazmi), a naziva se i nekonjugirani bilirubin. Vezan uz albumine, bilirubin dolazi do jetre, gdje se u hepatocitima prenosi genetski materijal sa glukuronskom kiselinom, što ga čini topljivim u vodi. Bilirubin konjugiran sa glukuronskom kiselinom se naziva konjugirani bilirubin.

Konjugirani bilirubin izlučuje se preko žuči u tanko crijevo, gdje se dio dalje metabolizira djelovanjem bakterija u probavnom traktu u urobilinogen, koji se izlučuje stolicom, i dijelom ulazi iz probavnog trakta ponovno u krvotok (enterohepatično kruženje).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Guyton, A.C. & Hall, J.E. (2006) Textbook of Medical Physiology (11th ed.) Philadelphia: Elsevier Saunder ISBN 0-7216-0240-1

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]