Hlorofil

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Osnovna struktura hlorofila c1 i c2

Hlorofil je zeleni pigment koji se nalazi u većini biljki, algi i cijanobakterija. Njegovo ime je nastalo iz grčkog jezika: χλωρός, chloros = zeleno i φύλλον, phyllon = list. Hlorofil apsorbuje svjetlost najjače u plavom i crvenom dijelu elektromagnetnog spektra, dok najslabije apsorbuje zelenu svjetlost.

Struktura i karakteristike[uredi | uredi izvor]

Hemijski gledano, hlorofil je organski kompleks baziran na hlorinu, sa jednim Mg2+ ionu, koji je centralni. Dosta sličnu strukturu posjeduje i hem, osnovni sastojak hemoglobina (krv). osim što se kod njega umjesto iona magnezijuma nalazi ion željeza. Hlorofil se dobro rastvara u etanolu, acetonu i drugim otapalima sličnih osobina. Zanimljivo je da hlorofil posjeduje osobinu fluorescencije.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prve studije o hemijskoj strukturi hlorofila objavio je njemački hemičar Richard Willstätter. Poslije njega, Hans Fischer je 1930-tih godina ponovo proučavao hlorofil, te uspio objasniti strukturu molekula. Tek 1960. godine američki hemičar Robert B. Woodwards, potvrdio je Fischerove rezultate putem sinteze hlorofila.

Važnost[uredi | uredi izvor]

Hlorofil ima veliku važnost tokom fotosinteze. Najvažnija mu je uloga apsorpcija svjetlosti te prijenosa tako dobivene energije dalje ka centrima gdje se vrši sam proces fotosinteze. Kao dodatak prehrambenim namirnicama, hlorofil ima oznaku E140.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Hlorofil koji govori o hemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]