Bitka kod Trebije

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bitka kod Trebije

Bitka kod Trebije bila je prva velika bitka Drugog punskog rata. Odigrala se 18. decembra 218. p. n. e. između armije Kartagine pod vođstvom Hanibala i Rimske Republike. Hanibal je uspio ratnim lukavstvom u ovoj bici teško poraziti dvostruko brojniju rimsku vojsku.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Drugi punski rat 219. p. n. e. Hanibal započinje napadom na Sagunt u Španiji. Nakon osvajanja Sagunta on maršira kopnenim putem preko Alpado Italije. Krenuo je sa 40.000 vojnika i desetcima ratnih slonova, ali izgubio je dosta vojske putem, a pogotovo preko Alpa. Došavši u Italiju pobeđuje u maloj bici kod Ticina. Konzul Publije Kornelije Scipion je bio ranjen u bici kod Ticina, ali ukupni rimski gubici su bili mali, tako da je armija ostala skoro cijela.

Rimski senat je bio zabrinut porazom kod Ticina, pa hitno zove konzula Tita Sempronija Longa, koji je sa armijom bio na Siciliji. Hanibal se vještim manevrima postavlja na put, kojim konzul Long treba ići da bi došao da pomogne konzulu Publije Kornelije Scipionu i potom zauzima jedan grad Klastid na tom putu, koji mu omogućuje da dobro snabdije trupe. Dotle je konzul Long uspeo da prođe do konzula Scipiona. Sada su se dvije rimske armije našle zajedno kod rijeke Trebije koja utiče u rijeku Po .

Hanibalu je sad samo preostalo da se bori protiv obje rimske armije. Hanibal je znao da je Tito Sempronije Long impulsivan i da ga može lakše navući u bitku nego opreznog Publija Kornelija Scipiona. Scipion je bio ranjen i to je Hanibal mislio iskoristiti.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Pripreme[uredi | uredi izvor]

U decembru 218. p. n. e. bilo je osobito hladno i snježno. Scipion se još uvek oporavljao, a Sempronije Long se pripremao za bitku. Želio je da započne bitku prije nego što Scipion može da se oporavi i ponovo preuzme komandu. Sempronije se nije obazirao na Scipionova upozorenja da bude oprezan. On je također znao da se bliže izbori novih konzula.

Hanibal je poznavajući Sempronijevu nestrpljivost pripremio zamku. Hanibalova vojska je logorovala preko smrznute rijeke Trebija. Hanibal primjećuje jedno mjesto između dva logora, ravno i bez drveća, ali dobro za zasjedu u grmlju. Nakon što je od špijuna saznao tačne pozicije neprijatelja Hanibal šalje u zasjedu u grmlju 1.000 lakih pješaka i 1.000 konjanika pod komandom svog mlađeg brata Magoa . Sljedeće jutro šalje konjicu da napadne obližnji rimski logor i da se povuku, tako da navuku Rimljane u zamku u kojoj ih čeka Magova skrivena vojska.

Događaji[uredi | uredi izvor]

Kad se konjica pokazala kraj rimskog logora, Sempronije Long šalje svoju konjicu za njima, a onda brzo poslije toga šalje cijelu armiju od 36.000 pješadinaca, 4.000 savezničkih konjanika i 3.000 galskih pomoćnika. Bio je nestrpljiv da pobjedi. Sneg je padao, Rimljani nisu bili prpremlejni za bitku, a od hladnoće su jedva držali oružje. S druge strane Kartaginjani su se dobro pripremili za bitku.

Hanibal raspoređuje 1.000 lakih pješaka , a iza njih postavlja 20.000 afričkih, španskih, galskih i keltskih pješaka, te 10.000 konjanika podjeljenih na dva krila i ratne slonove. Sempronije postavlja armiju u standardnu tro-linijsku formaciju, gde velite postavlja naprjed, a konjicu na krila. Galske ratnike postavlja lijevo od legija.

Prvo se sukobila laka pješadija, ali veliti su bili slabi i povučeni su. Njihovo mjesto na rimskoj strani zauzimaju hastati i principi , koji predstavljaju teško naoružanu pješadiju i legionare. Dok su teške pješadije dve strane vodile borbe prsa o prsa, brojnija Kartaginjanska konjica i slonovi napadaju rimsku konjicu. Postepeno rimska konjička krila su sve više gurnuta natrag i natrag, tako da više nisu štitili pješadiju.

U međuvremenu Hanibal koristi slonove protiv galske pješadije na lijevom rimskom krilu. Prestrašeni od ogromnih životinja, koje nikad dotad nisu vidjeli ono bježe. Pošto je kartaginjanska konjica odgurala rimski konjicu, rimska teška pješadija je ostala izložena napadu konjice sa strane i sa leđa. U isto vrijeme Magova skrivena vojska izlazi iz zasjede i napada rimsku pješadiju sa leđa. Pod tolikim pritiskom Rimljanima preostaje samo da bježe, što isto više nije bilo lako izvesti.

Hiljade su pobijene na licu mjesta, a mnogi su se podavili u rijeci. Rimljani su izgubili više od trećine vojnika.

Posljedice[uredi | uredi izvor]

Taj poraz je zapanjio i dotukao Rimljane. Odmah se prave planovi odbrane sa sjevera. Izabiru se novi konzuli Gaj Servilije i Gaj Flaminije. Flaminije će odvesti rimsku armiju u novi poraz u bici kod Trazimenskog jezera.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: