Fahrov sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Primarna porodična kalcifikacija mozga
(Fahrov sindrom)
(Porodična idiopatska baznoganglijska kalcifikacija)
Znakoviti CT-snimak kacificiranog bolesnog tkiva
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10G23.8
OMIM213600
DiseasesDB32200
GeneReviewsFamilial Idiopathic Basal Ganglia Calcification

Primarna porodična kalcifikacija mozga [1] (PFBC), poznata i kao porodična idiopatska kalcifikacija baznih ganglija (FIBGC) i Fahrova bolest,[1] jest rijetki,[2] genetički dominantni, nasljedni nervni poremećaj karakteriziran abnormalnim naslagama kalcija u područjima mozga koja kontroliraju pokrete. Korištenjem CT-skeniranja, kalcifikacije se vide prvenstveno u baznim ganglijama i u drugim oblastima kao što je moždana kora.[3]

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Simptomi ove bolesti uključuju pogoršanje motornih funkcija i govora, napade i druge nevoljne pokrete. Ostali simptomi su glavobolje, demencija i oštećenje vida. Karakteristike Parkinsonove bolesti su također slične PFBC-u.[4][5]

Bolest se obično manifestira u trećoj do petoj deceniji života, ali se može pojaviti u djetinjstvu ili kasnije u životu.[6] Obično se ispoljava u nespretnosti, umoru, nesigurnom hodu, sporom ili nerazgovijetnom govoru, otežanom gutanju, nevoljnim pokretima ili grčenju mišića. Napadi različitih tipova su česti. Neuropsihijatrijski simptomi, koji mogu biti prve ili najizraženije manifestacije, kreću se od blagih poteškoća s koncentracijom i pamćenjem do promjena u ličnosti i/ili ponašanju, do psihoze i demencije.[7]

Mutacije[uredi | uredi izvor]

Ovo stanje se može naslijediti autosomno dominantno ili recesivno. S njim je povezano nekoliko gena. Predložen je lokus na 14q, ali gen nije identificiran.[8] A second locus has been identified on chromosome 8[9] and a third has been reported on chromosome 2.[10] Ovo sugerira da možda postoji određena genetička heterogenost u ovoj bolesti.[11]

Prijavljena je mutacija u genu koji kodira fosfatni transporter 2, tip III zavisan od natrija (SLC20A2) koji se nalazi na hromosomu 8.[12]

Sa ovim stanjem povezana su i još dva gena: PDGFB na hromosomu 22 i PDGFRB na hromosomu 5.[13] These genes are biochemically linked: PDGFRB encodes the platelet-derived growth factor receptor β and PDGFB encodes the ligand of PDGF-Rβ. Četvrti gen povezan sa ovim stanjem je XPR1. Ovaj gen nalazi se na dugom kraku koji hromosoma 1 (1q25.3).

Četvrti gen povezan sa ovim stanjem je XPR1. Ovaj gen nalazi se na dugom kraku koji hromosoma 1 (1q25.3).

Još jedan gen koji je povezan s ovim stanjem je MYORG.[14][15] Ovaj gen se nalazi na dugom kraku hromosoma 9 (9p13.3). Još jedna genska spojna adhezijska molekula 2 (JAM2) povezana je s autosomno recesivnim oblikom ovog stanja.[16]

Najčešće zahvaćena regija mozga je lentikulsko jezgro, a posebno unutrašnji globus pallidus.[17] Takođe su česte i kalcifikacije u kaudatnom, dentatnim jezgrima, putamenu i talamusu. Povremeno kalcifikacije počinju ili prevladavaju u regijama izvan baznih ganglija.

Čini se da je kalcifikacija progresivna, jer su kalcifikacije općenito opsežnije kod starijih osoba i povećanje kalcifikacije se ponekad može dokumentirati nakon praćenja pogođenih subjekata.

Kao i uobičajena mjesta, moždana vijuga, moždano stablo, centrum semiovale i subkortekska bijela masa također mogu biti zahvaćeni. Difuzne atrofijske promjene sa dilatacijom subarahnoidalnog prostora i/ili moždanokomorskog sistema mogu koegzistirati sa kalcifikacijama. Prisutne su histološki koncentrične naslage kalcija unutar zidova malih i srednjih arterija. Rjeđe mogu biti zahvaćene i vene. Duž kapilara se mogu uočiti kalcifikacirane kapljice. Ove naslage mogu na kraju dovesti do zatvaranja lumenova krvnih sudova.

Blijede naslage pozitivno se boje na gvožđe. Difuzna glioza može okružiti velike naslage, ali značajan gubitak nervnih ćelija je rijedak. Na elektronskoj mikroskopiji mineralne naslage izgledaju kao amorfni ili kristalni materijal okružen baznom membranom. U citoplazmi neuronskih i glijnih ćelija vide se granule kalcija. Kalcifikacije koje se vide u ovom stanju ne mogu se razlikovati od onih sekundarnih zbog hipoparatireoidizma ili drugih uzroka.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Pored uobičajenih rutinskih hematoloških i biohemijskih pretraga, takođe treba izmeriti serumski kalcij, fosfor, magnezij, alkalnu fosfatazu, kalcitonin i paratiroidni hormon. Cerebrospinalnu tečnost (CSF) treba pregledati, kako bi se isključile bakterije, virusi paraziti.[18] Ellsworth Howardov test (10-20 puta povećanje urinskog cikličkog izlučivanja AMP-a nakon stimulacije sa 200 mikromola paratiroidnog hormona) također može biti vrijedno uraditi. Također je indicirana serološka pretraga za toksoplazmozu.

Povišeni nivoi bakra, gvožđa, magnezija i cinka, ali ne i kalcija, prijavljeni su u likvoru, ali značaj ovog nalaza — ako ga ima — nije poznat.[19]

Dijagnoza podrazumijeva da budu ispunjeni sljedeći kriteriji:

  1. prisustvo bilateralne kalcifikacije baznih ganglija
  2. prisutnost progresivne nervne disfunkcije
  3. odsustvo alternativnog metaboličkog, infektivnog, toksičnog ili traumatskog uzroka
  4. porodična anamneza konzistentna sa autosomno dominantnim nasljeđivanjem

Kalcifikacija se obično identifikuje na CT-skeniranju, ali može biti vidljiva na običnim filmovima lobanje.

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Kalcifikacija baznih ganglija može se pojaviti kao posljedica nekoliko drugih poznatih genetičkih stanja i ona moraju biti isključena prije postavljanja dijagnoze.[20][21][22][23]

Upravljanje[uredi | uredi izvor]

Još ne postoji lijek za PFBC niti standardni tok liječenja. Dostupni tretman je usmjeren simptomske kontrole. Ako se razviju parkinsonska obilježja, općenitoo postoji slab odgovor na terapiju levodopom. Izvještaji o slučajevima sugeriraju da haloperidol ili litij-karbonat mogu pomoći kod psihotskih simptoma.[24] Jedan izvještaj o slučaju opisuje poboljšanje uz upotrebu bisfosfonata.[25]

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Prognoza za bilo koju osobu sa PFBC je promjenjiva i teško je predvidjeti. Ne postoji pouzdana korelacija između starosti, obima depozita kalcija u mozgu i neurološkog deficita. Budući da pojava kalcifikacije ovisi o dobi, CT-skeniranje može biti negativno kod nositelja gena koji je mlađi od 55 godina.[26]

Historija[uredi | uredi izvor]

Bolest je prvi zabilježio njemački patolog Karl Theodor Fahr 1930..[27][28] Manje uobičajen naziv za ovo stanje je Chavany-Brunhesov sindrom i Fritscheov sindrom, prvi nazvan po Jacquesu Brunhesu i Jeanu Alfredu Émilu Chavanyju, dok je kasnije nazvan po R. Fritscheu.[29][30]

Manje od 20 porodica prijavljeno je u literaturi do 1997.[31]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Eliana Marisa Ramos, PhD, Joao Oliveira, MD, PhD, Maria J Sobrido, MD, PhD, and Giovanni Coppola, MD. (1993). "Primary Familial Brain Calcification". GeneReviews, at National Center for Biotechnology Information. University of Washington, Seattle.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) Initial Posting: April 18, 2004; Last Update: August 24, 2017.
  2. ^ "Genetic and Rare Diseases Information Center (GARD) – an NCATS Program | Providing information about rare or genetic diseases". Arhivirano s originala, 2009-05-11. Pristupljeno 2009-06-13.
  3. ^ Benke T, Karner E, Seppi K, Delazer M, Marksteiner J, Donnemiller E (August 2004). "Subacute dementia and imaging correlates in a case of Fahr's disease". J. Neurol. Neurosurg. Psychiatry. 75 (8): 1163–5. doi:10.1136/jnnp.2003.019547. PMC 1739167. PMID 15258221.
  4. ^ "NINDS Fahr's Syndrome Information Page". National Institute of Neurological Disorders and Stroke. Arhivirano s originala, 5 February 2007. Pristupljeno 13 January 2007.
  5. ^ Rissardo, JamirPitton; Fornari Caprara, AnaLetícia; Freitas Silveira, JulianaOliveira (2019). "Fahr's disease presenting with pure dementia: A case report and literature review". Apollo Medicine (jezik: engleski). 16 (4): 236. doi:10.4103/am.am_54_19. ISSN 0976-0016.
  6. ^ Sobrido MJ, Hopfer S, Geschwind DH (2007) "Familial idiopathic basal ganglia calcification." In: Pagon RA, Bird TD, Dolan CR, Stephens K, editors. SourceGeneReviews [Internet]. Seattle (WA): University of Washington, Seattle; 1993–2004
  7. ^ Chiu HF, Lam LC, Shum PP, Li KW (January 1993). "Idiopathic calcification of the basal ganglia". Postgrad Med J. 69 (807): 68–70. doi:10.1136/pgmj.69.807.68. PMC 2399589. PMID 8446558.
  8. ^ Geschwind DH, Loginov M, Stern JM (September 1999). "Identification of a locus on chromosome 14q for idiopathic basal ganglia calcification (Fahr disease)". Am. J. Hum. Genet. 65 (3): 764–72. doi:10.1086/302558. PMC 1377984. PMID 10441584.
  9. ^ Dai X, Gao Y, Xu Z, et al. (October 2010). "Identification of a novel genetic locus on chromosome 8p21.1-q11.23 for idiopathic basal ganglia calcification". Am. J. Med. Genet. B Neuropsychiatr. Genet. 153B (7): 1305–10. doi:10.1002/ajmg.b.31102. PMID 20552677. S2CID 21165897.
  10. ^ Volpato CB, De Grandi A, Buffone E, et al. (November 2009). "2q37 as a susceptibility locus for idiopathic basal ganglia calcification (IBGC) in a large South Tyrolean family". J. Mol. Neurosci. 39 (3): 346–53. doi:10.1007/s12031-009-9287-3. PMID 19757205. S2CID 23235853.
  11. ^ Oliveira JR, Spiteri E, Sobrido MJ, et al. (December 2004). "Genetic heterogeneity in familial idiopathic basal ganglia calcification (Fahr disease)". Neurology. 63 (11): 2165–7. doi:10.1212/01.wnl.0000145601.88274.88. PMID 15596772. S2CID 22046680.
  12. ^ Wang C, Li Y, Shi L, et al. (March 2012). "Mutations in SLC20A2 link familial idiopathic basal ganglia calcification with phosphate homeostasis". Nat. Genet. 44 (3): 254–6. doi:10.1038/ng.1077. PMID 22327515. S2CID 2515200.
  13. ^ Westenberger A1, Klein C (2014) The genetics of primary familial brain calcifications. Curr Neurol Neurosci Rep 14(10):490 doi: 10.1007/s11910-014-0490-4
  14. ^ Arkadir D, Lossos A, Rahat D, Abu Snineh M, Schueler-Furman O, Nitschke S, Minassian BA, Sadaka Y, Lerer I, Tabach Y, Meiner V (2018) MYORG is associated with recessive primary familial brain calcification. Ann Clin Transl Neurol 6(1):106-113
  15. ^ Yao XP, Cheng X, Wang C, Zhao M, Guo XX, Su HZ, Lai LL, Zou XH, Chen XJ, Zhao Y, Dong EL, Lu YQ, Wu S, Li X, Fan G, Yu H, Xu J, Wang N, Xiong ZQ, Chen WJ (2018) Biallelic Mutations in MYORG cause autosomal recessive primary familial brain calcification. Neuron 98(6):1116-1123
  16. ^ Cen Z, Chen Y, Chen S, Wang H, Yang D, Zhang H, Wu H, Wang L, Tang S, Ye J, Shen J, Wang H, Fu F, Chen X, Xie F, Liu P, Xu X, Cao J, Cai P, Pan Q1,12, Li J, Yang W, Shan PF, Li Y, Liu JY, Zhang B, Luo W (2019) Biallelic loss-of-function mutations in JAM2 cause primary familial brain calcification. Brain
  17. ^ Bonazza S, La Morgia C, Martinelli P, Capellari S (August 2011). "Strio-pallido-dentate calcinosis: a diagnostic approach in adult patients". Neurol. Sci. 32 (4): 537–45. doi:10.1007/s10072-011-0514-7. PMID 21479613. S2CID 11316462.
  18. ^ Morita M, Tsuge I, Matsuoka H, et al. (May 1998). "Calcification in the basal ganglia with chronic active Epstein-Barr virus infection". Neurology. 50 (5): 1485–8. doi:10.1212/wnl.50.5.1485. PMID 9596016. S2CID 7376355.
  19. ^ Hozumi I, Kohmura A, Kimura A, et al. (2010). "High Levels of Copper, Zinc, Iron and Magnesium, but not Calcium, in the Cerebrospinal Fluid of Patients with Fahr's Disease". Case Rep Neurol. 2 (2): 46–51. doi:10.1159/000313920. PMC 2905580. PMID 20671856.
  20. ^ Niwa A, Naito Y, Kuzuhara S (2008). "Severe cerebral calcification in a case of LEOPARD syndrome". Intern. Med. 47 (21): 1925–9. doi:10.2169/internalmedicine.47.1365. PMID 18981639.
  21. ^ Preusser M, Kitzwoegerer M, Budka H, Brugger S (October 2007). "Bilateral striopallidodentate calcification (Fahr's syndrome) and multiple system atrophy in a patient with longstanding hypoparathyroidism". Neuropathology. 27 (5): 453–6. doi:10.1111/j.1440-1789.2007.00790.x. PMID 18018479. S2CID 34345069.
  22. ^ Saito Y, Shibuya M, Hayashi M, et al. (July 2005). "Cerebellopontine calcification: a new entity of idiopathic intracranial calcification?". Acta Neuropathol. 110 (1): 77–83. doi:10.1007/s00401-005-1011-y. PMID 15959794. S2CID 2726661. Arhivirano s originala, 2013-02-12.
  23. ^ Tojyo K, Hattori T, Sekijima Y, Yoshida K, Ikeda S (June 2001). "[A case of idiopathic brain calcification associated with dyschromatosis symmetrica hereditaria, aplasia of dental root, and aortic valve sclerosis]". Rinsho Shinkeigaku (jezik: japanski). 41 (6): 299–305. PMID 11771159.
  24. ^ Munir KM (February 1986). "The treatment of psychotic symptoms in Fahr's disease with lithium carbonate". J Clin Psychopharmacol. 6 (1): 36–8. doi:10.1097/00004714-198602000-00008. PMID 3081601.
  25. ^ Loeb JA (March 1998). "Functional improvement in a patient with cerebral calcinosis using a bisphosphonate". Mov. Disord. 13 (2): 345–9. doi:10.1002/mds.870130225. PMID 9539353. S2CID 29240690.
  26. ^ "NINDS Fahr's Syndrome Information Page". National Institute of Neurological Disorders and Stroke. Arhivirano s originala, 5 February 2007. Pristupljeno 13 February 2007.
  27. ^ Fahr, T. (1930–1931). "Idiopathische Verkalkung der Hirngefässe". Zentralblatt für Allgemeine Pathologie und Pathologische Anatomie. 50: 129–133.
  28. ^ Fahr's disease na Who Named It?
  29. ^ Chavany-Brunhes syndrome na Who Named It?
  30. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25. 12. 2019. Pristupljeno 17. 1. 2022.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  31. ^ Kobari M, Nogawa S, Sugimoto Y, Fukuuchi Y (March 1997). "Familial idiopathic brain calcification with autosomal dominant inheritance". Neurology. 48 (3): 645–9. doi:10.1212/wnl.48.3.645. PMID 9065541. S2CID 1061208.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Fahrov_sindrom&oldid=3545320"