Faktor XIII

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Koagulacijski faktor XIII,
A1 polipeptid
Neaktivni homodimer A1 peptida sa svim domenima i glavnim katalitskim ostacima prikazanim različitim bojama.
Identifikatori
SimbolF13A1
Alt. simboliF13A
NCBI gen2162
HGNC3531
OMIM134570
RefSeqNM_000129
UniProtP00488
Ostali podaci
EC broj2.3.2.13
LokusHrom. 6 p24.2-p23
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro
Koagulacijski faktor XIII,
B-polipeptid
Trodimenzijska struktura koagulacijskog faktora XIII
Identifikatori
SimbolF13B
NCBI gen2165
HGNC3534
OMIM134580
RefSeqNM_001994
UniProtP05160
Ostali podaci
LokusHrom. 1 q31-q32.1
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro

Faktor XIII ili fibrin stabilizirajući faktor je zimogen koji se nalazi u krvi ljudi i nekih drugih životinja. Aktivira ga trombin na faktor XIIIa. Faktor XIIIa je enzim sistema koagulacije krvi koji poprečno veže fibrin. Nedostatak XIII pogoršava stabilnost ugruška i povećava sklonost krvarenju.[1]

Ljudski XIII je heterotetramer. Sastoji se od po dva enzimska A peptida i neenzimska B-peptida. XIIIa je dimer aktiviranih A peptida.[1]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

U krvi, trombini cijepaju fibrinogene na fibrine tokom koagulacije i formira se krvni ugrušak na bazi fibrina. Faktor XIII je transglutaminaza koja cirkuliše u ljudskoj krvi kao heterotetramer od po dvije A i B podjedinice. Faktor XIII se vezuje za ugrušak preko svojih B jedinica. U prisustvu fibrina, trombin efikasno cijepa peptidnu vezu R37–G38 svake A jedinice unutar XIII tetramera. Jedinice oslobađaju svoje N-terminalne aktivacijske peptide.[1]

Obje nekovalentno vezane B jedinice sada su u stanju da se odvoje od tetramera uz pomoć kalcijevih iona (Ca2+) u krvi; ovi ioni također aktiviraju preostali dimer dvije A jedinice, putem konformacijske promjene.[1]

Faktor XIIIa (dimer dvije aktivne A jedinice) poprečno povezuje fibrine unutar ugruška, formiranjem izopeptidne veze između različitih glutamina i lizina fibrina. Ove veze čine ugrušak fizički izdržljivijim i štite ga od prerane enzimske degradacije (fibrinoliza).[1]

Kod ljudi, plazmin, antitrombin i TFPI su najrelevantniji proteolitski inhibitori aktivnog faktora XIIIa. α2-makroglobulin je značajan neproteolitski inhibitor.[1]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Ljudski faktor XIII sastoji se od A i B podjedinica. Podjedinični gen je F13A1. Nalazi se na hromosomu 6, na poziciji 6p24–25. Proteže se preko 160 kbp, ima 14 introna i 15 egzona. Njegova iRNK je 3,9 kbp. Ima 5' UTR od 84 bp i 3' UTR od 1,6 kbp. F13A1 su egzon(i)[1]

Gen B-podjedinice je F13B. Nalazi se na hromosomu 1 na poziciji 1q31–32.1. Prostire se na 28 kpb, ima 11 introna i 12 egzona. Njegova iRNK je 2,2 kbp. Egzon 1 kodira 5' UTR. Egzoni 2–12 kodiraju 10 različitih sushi domena.[1]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Faktor XIII ljudske krvi je heterotetramer od po dva A i B linearna polipeptida ili "jedinice". A jedinice su potencijalno katalitske; B jedinice nisu. Jedinice A formiraju dimerni centar. Nekovalentno vezane B jedinice formiraju prstenastu strukturu oko centra. B jedinice se uklanjaju kada se XIII aktivira na XIIIa. Dimeri koji sadrže samo A jedinice se takođe javljaju unutar ćelija kao što su trombociti. Velike količine singularnih B jedinica (monomera) se također javljaju u krvi. Nije poznato da ovi dimeri i monomeri učestvuju u koagulaciji, dok tetrameri učestvuju.[1]

Jedinice imaju masu od oko 83 kDa, 731 aminokiselinskih ostataka, pet proteinskih domena (navedeno od N- do C-terminala , brojevi ostataka su u zagradama):[1]

B jedinice su glikoproteinii. Svaki ima masu od oko 80 kDa (8,5% mase je od ugljikohidrata), 641 ostataka i 10 sushi domena. Svaki domen ima oko 60 ostataka i 2 interne disulfidne veze.[1]

Fiziologija[uredi | uredi izvor]

Podjedinice ljudskog faktora XIII su prvenstveno napravljene od trombocita i drugih ćelija porijeklom od koštane srži. B podjedinice se izlučuju u krv pomoću hepatocita. A i B jedinice se kombinuju u krvi i formiraju heterotetramere od po dvije A i B jedinice. Koncentracija heterotetramera krvne plazme je 14–48 mg/L, a poluživot je 9–14 dana.[1]

Ugrušak koji nije stabilizovan FXIIIa je rastvorljiv u 5 mol/L ureji, dok je stabilizovani ugrušak otporan na ovu pojavu.[2]

Nedostatak faktora XIII[uredi | uredi izvor]

Nedostatak faktora XIII (FXIIID), iako je općenito rijedak, ipak se javlja, pri čemu Iran ima najveću globalnu incidencu poremećaja sa 473 slučaja. Grad Khash, koji se nalazi u provincijama Sistan i Balochistan, ima najveću učestalost u Iranu, sa visokom stopom srodnih brakova.[3]

Dijagnostička upotreba[uredi | uredi izvor]

Nivoi faktora XIII se ne mjere rutinski, ali se mogu razmotriti kod pacijenata sa neobjašnjivom sklonošću krvarenju. Kako je enzim prilično specifičan za monocite i makrofage, određivanje prisustva faktora XIII može se koristiti za identifikaciju i klasifikaciju malignih bolesti koje uključuju ove ćelije.[4]

Otkriće[uredi | uredi izvor]

Nedostatak faktora XIII poznat je i kao Laki-Lorandov faktor, po Kalmanu Lakiju i Laszlu Lorandu, naučnicima koji su prvi predložili njegovo postojanje, 1948.[2] Konferencija iz 2005. preporučila je standardizaciju nomenklature.[4]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g h i j k l Muszbek L, Bereczky Z, Bagoly Z, Komáromi I, Katona É (juli 2011). "Factor XIII: a coagulation factor with multiple plasmatic and cellular functions". Physiological Reviews. 91 (3): 931–72. doi:10.1152/physrev.00016.2010. PMID 21742792. S2CID 24703788.
  2. ^ a b Laki K, Lóránd L (septembar 1948). "On the Solubility of Fibrin Clots". Science. 108 (2802): 280. Bibcode:1948Sci...108..280L. doi:10.1126/science.108.2802.280. PMID 17842715.
  3. ^ Dorgalaleh A, Naderi M, Hosseini MS, Alizadeh S, Hosseini S, Tabibian S, et al. (2015). "Factor XIII Deficiency in Iran: A Comprehensive Review of the Literature. Seminars in thrombosis and hemostasis". 41 (3): 323–29. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ^ a b Muszbek L, Ariëns RA, Ichinose A (januar 2007). "Factor XIII: recommended terms and abbreviations". Journal of Thrombosis and Haemostasis. 5 (1): 181–83. doi:10.1111/j.1538-7836.2006.02182.x. PMID 16938124. S2CID 20424049.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

med/3491 na eMedicine