Filip I, kralj Kastilje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Filip I
Kralj Kastilje i Leona
Vladavina27. juni25. septembar 1506 (s Ivanom)
Vojvoda Burgundije, Luksemburga, Brabanta i Limburga (dalje)
Vladavina27. mart 148225. septembar 1506
PrethodnikMarija
NasljednikKarlo II
NasljednikKarlo II i III
SupružnikIvana, kraljica Kastilje
DjecaEleonora Austrijska
Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva
Izabela Austrijska
Ferdinand I, car Svetog Rimskog Carstva
Marija Austrijska
Katarina Austrijska
DinastijaHabsburg
OtacMaksimilijan I, car Svetog Rimskog Carstva
MajkaMarija, vojvotkinja Burgundije
Rođenje22. juli 1478
Smrt25. septembar 1506

Filip I (22. juli 1478 - 25. septembar 1506), poznat kao Filip Lijepi, bio je sin Maksimilijana I, cara Svetog Rimskog Carstva, a na osnovu braka s kastiljskom kraljicom Ivanom bio je prvi habsburški kralj Kastilje i Leona. Nadimak Lijepi dao mu je Luj XII, kralj Francuske, uzviknuvši: "Evo jednog lijepog princa!"

Mladost i brak[uredi | uredi izvor]

Bračni ugovor između nadvojvode Filipa Austrijskog i infante Ivane Kastiljske

Rođen je u Brižu, u Flandriji (današnja Belgija). Naslijedio je Burgundiju 1482. godine nakon smrti majke, Marije Burgundske. Tokom njegove maloljetnosti regent mu je bio otac, a de facto vlast nad nemirnom Burgundijom preuzima kao šesnaestogodišnjak.

Sa osamnaest godina je oženio infantu Ivanu, kćerku kastiljske kraljice Izabele I i aragonskog kralja Ferdinanda II. Brak je bio politički potez kojim se htjela ojačati alijansa između Habsburgovaca i Trastámara, i to u cilju zajedničke borbe protiv rastuće francuske moći. U vrijeme vjenčanja Ivana je bila tek treća u nizu nasljednika kastiljskih i aragonskih kruna; njeni brat Ivan i starija sestra Izabela su oboje bili u braku i očekivali potomstvo, te njen dolazak na prijestolje nije bio očekivan. Filipova mlađa sestra Margareta bila je udata za Ivaninog brata.

Suprug prijestolonasljednice[uredi | uredi izvor]

Nedugo nakon rođenja drugog djeteta Filipa i Ivane, nadvojvode Karla, došlo je do naglih promjena u nasljednom nizu. Smrt Ivaninog brata, mrtvorođenost njegove kćerke i smrt Ivanine starije sestre tokom porođaja učinila je Ivaninog sestrića prijestolonasljednikom; bolešljiva beba, međutim, nije preživjela ljeto 1500. godine. Ivana je tako, budući da je imala samo još dvije mlađe sestre, postala prijestolonasljednica, a za Filipa se moglo očekivati da bude njen savladar. Nadajući se će Ferdinand dobiti sina iz mogućeg sljedećeg braka, aragonski parlament odbio je zvanično priznati Ivanu kao prijestolonasljednicu. U Kastilji je, međutim, sve već bilo jasno. Ivanino mentalno stanje sada je sa dvorskih tračeva prešlo na nivo državnog pitanja, jer se znalo da bi stvarni vladar ustvari bio njen muž - stranac.

Godine 1502. Filip i Ivana, popraćeni velikim brojem dvorjana, doputovali su u Madrid, gdje je Ivana zvanično priznata za prijestolonasljednicu. Filip se nakon toga vratio u Burgundiju, ostavljajući Ivanu da u Madridu rodi sina Ferdinanda. U tom trenutku Ivana i Filip prestali su živjeti zajedno. Brak se raspadao zahvaljujući njenoj bolesnoj ljubomori i nepovjerenju, a česte svađe pogoršale su Ivanino mentalno stanje.

Borba za vlast[uredi | uredi izvor]

Filip i Ivana, milošću Božijom, kralj i kraljica Kastilje i Leona, nadvojvode od Austrije, vojvode Burgundije...

Izabelina smrt u novembru 1504. godine učinila je Ivanu kraljicom Kastilje. Filip je sa suprugom plovio iz Flandrije u Kastilju, ali se njihov brod nasukao na engleskoj obali, pa ih je ugostio engleski kralj Henrik VII. Nastavili su put i pristali u Korunju 1506. godine, a onda se zaputili prema jugu gdje su trebali biti dočekani kao novi monarsi. Njen otac je, međutim, tvrdio da je Ivanu zarobio Filip, pa je sebe želio učiniti regentom. Ferdinand je želio zadržati ovlasti monarha koje je dobio brakom s Izabelom I i izgubio njenom smrću, ali iste su sada zakonski pripadale Ivani. Bez obzira na to, dok su Filip i Ivana putovali prema njenom kraljevstvu, Ferdinand je već u njemu kovao novčanice s njegovim i Ivaninim likom. Međutim, Ferdinand je bio prisiljen priznati Filipovo pravo da vlada zajedno s Ivanom i napustiti Kastilju kada su na Filipovu stranu stali vječito pobunjeni plemići. Filip je tada, Sporazumom iz Villafáfile, proglašen kraljem Kastilje i Ivaninim savladarem.

Filip je umro iznenada od trbušnog tifusa 1506. godine, čime je spriječen inače neminovni građanski rat. Otac ga je nadživio, te Filip nikada nije bio izabran za cara Svetog Rimskog Carstva kao što se očekivalo.

Ostavštvina[uredi | uredi izvor]

Bez obzira na relativno kratak život, Filip je iza sebe ostavio šestero djece. Oba njegova sina postali su carevi Svetog Rimskog Carstva; preko mlađeg Filip je patrilinearni predak svih narednih careva Svetog Rimskog Carstva iz dinastije Habsburg, a preko starijeg svih habsburških kraljeva Kastilje i Aragonije. Najstarija kćerka, Eleonora, postala je prvim brakom kraljica Portugala, a zatim drugim brakom kraljica Francuske. Njegova kćerka Marija postala je brakom kraljica Ugarske i Češke, a Katarina je brakom postala još jedna kraljica Portugala. Njegova druga kćerka bila je dansko-norveška i švedska kraljica Izabela.

Titule[uredi | uredi izvor]

Porijeklo[uredi | uredi izvor]


Vladarske titule
Prethodnik:
Ivana
Kralj Kastilje i Leona
s Ivanom

1506
Nasljednik:
Ivana
Prethodnik:
Marija
Vojvoda Burgundije, Luksemburga,
Brabanta i Limburga (dalje)

14821506
Nasljednik:
Karlo II