Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Karlo V
Car Svetog Rimskog Carstva
Kralj Kastilje i Leona, Aragona, Majorke, Napulja, Sicilije i Valencije (dalje)
CharlesVtit.jpg
Vladavina 25. septembar 1506 - 16. januar 1556
Prethodnik Filip I Kastiljski
Ivana Kastiljska
Car Maksimilijan I
Nasljednik Car Ferdinand I
Filip II Španski
Supružnik Izabela Portugalska
Djeca
Filip II Španski
Marija Španska
Ivana Španska
Ivan Austrijski
Dinastija Habsburg Charles I Spain-Full Achievement.svg
Otac Filip I Kastiljski
Majka Ivana Kastiljska
Rođenje 24. februar 1500
Smrt 21. septembar 1558

Karlo V (24. februar 1500 - 21. septembar 1558) bio je car Svetog Rimskog Carstva od 1519. godine pa do svoje abdikacije. Naslijedio je posjede svoje majke, deda i oca, što ga je učinilo najmoćnijim vladarem prve polovine 16. vijeka. U trenutku abdikacije vladao je Svetim Rimskim Carstvom, Španijom (kao Karlo I), Austrijom, Burgundijom, Holandijom, Napuljem i Luksemburgom, kao i španskim kolonijama u Americi.

Sadržaj

[uredi] Porijeklo i odrastanje

Sin je Ivane I Lude i Filipa I Lijepog, kraljice i kralja Kastilje, pa je od samog rođenja odgajan kao princ od Asturije. Sa majčine strane unuk je Izabele I i Ferdinanda II (Katoličkih kraljeva), a sa očeve unuk je Maksimiljana I i Marije Bogate, vojvotkinje Burgundije (vidi Porijeklo).

Rođen je u flandrijskom gradu Gentu, čija je kultura i dvorski život ostavio snažan utisak na njega. Maternji jezik bio mu je flamanski i francuski, a u sklopu svog obrazovanja naučio je njemački, španski i italijanski jezik. Bio je primoran naučiti španski kako bi naslijedio majčino kraljevstvo, ali ga nikada nije usavršio.

Kao mladić je posjećivao Pariz, tada prijestolnicu civiliziranog svijeta. Od nene koja je pripadala burgundijskoj liniji dinastije Valois, Karlo je naslijedio tradicionalno loše odnose sa francuskim kraljevima. Ova netrpeljivost se rasplamsala kada je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva i kada je naslijedio krune španskih kraljevstava.

Iako je Španija bila srce njegovih posjeda, i zemlja sa kojom je najčešće povezivan, Karlo se u Španiji nije nikada osjećao dobrodošao, a na njega se gledalo kao na stranog princa. Bez obzira na ovo, u Španiji je proveo najveći dio svoga života.

[uredi] Brak i porodica

10. marta 1526. godine oženio je Izabelu Portugalsku, svoju prvu rodicu. Iz njihovog braka rođeni su:

Karlo je poznat i po mnogobrojnim ljubavnicama, od kojih su dvije rodile buduće vladare Holandije:

[uredi] Politika

Posjedi Karla V. u Evropi u trenutku njegove abdikacije

Smrću Ferdinanda II Karlo i njegova majka naslijeđuju Aragon, Napulj, Sardiniju i Siciliju. Također je postao regent svojoj duševno bolesnoj majci, kraljici Kastilje, koju je ubrzo zatvorio u zabačeni šumski zamak i držao izolovanom od ostatka svijeta. Zajedno sa Kastiljom, u ruke mu je došla i Navarra, Granada i španske kolonije u Južnoj Americi.

Upravljanje majčinim kraljevstvom pokazalo se vrlo teškim. Prihavaćen je za vladara pod uslovom da će naučiti kastiljski, da u vladu neće uvoditi strance, da neće izvoziti dragocjene metale iz Kastilje, te da će poštovati vladarska prava svoje majke. Zbog ovog zadnjeg uslova Karlo nije imao pune ovlasti nad Kastiljom sve do smrti 75-godišnje Ivane. Tek tada je Karlo dobio pune kraljevske ovlasti, te postao vladar koji je ujedinio krune Aragona i Kastilje u personalnu uniju. Karla se zato smatra prvim kraljem savremene Španije.

Špancima se nije dopadao imperijalni stil vladavine; prethodni su španski monarsi bili čvrsto povezani sa narodom. Sa Karlom na tronu, ova je veza između vladara i podanika izgubljena, a uveden je apsolutizam.

Kako Karlo nije ispoštovao uslov prema kojem u vladu nije smio uvoditi strance, ustanci protiv njega krenuli su nedugo nakon njegovog dolaska na vlast. Ustancima, koji su kasnije prerasli i u sukobe, pridonijeli su i visoki porezi, korišteni za finansiranje ratova od kojih Španija nije imala nikakve koristi.

Veći dio svoje duge vladavine provodeo je u sukobima sa ostalim evropskim kraljevstvima. Među njegovim glavnim oponentima bio je Francusko-Turski savez, na čelu sa Franjom I i Sulejmanom Veličanstvenim. Uz pomoć Engleske pobijedio je Francusku 1543. godine, ali Osmanlije ostaju glavna prijetnja Karlovim posjedima. Turci su na kraju ostvarili veliku pobjedu, koja rezultira ponižavajućim mirovnim sporazumom kojim se izbjegao državni bankrot.

Tokom njegove vladavine u Njemačkoj javlja se protestantska vjera koju prihvaća veliki broj tamošnjih kneževa. Prihvaćanjem nove vjere počinju odbijati poslušnost Svetom Rimskom Carstvu. Tek nakon pobjede nad Francuskom, Karlo je sposoban uz pomoć Pape poslati armiju u Njemačku radi gušenja ove pobune. Godine 1522. u Svetom Rimskom Carstvu uspostavljena je inkvizicija, metoda kojom se najradije služila Karlova nena Izabela, a čiji je zadatak bio smrtno kazniti sve heretike. Poslije deset godina rata sklopljen je mir u Ausburgu, kojim se s jedne strane regulira pravo na slobodu vjere svim stanovnicima, a s druge strane osigurana je politička budućnost oslabljelom Svetom Rimskom Carstvu.

[uredi] Povlačenje i kasniji život

Godine 1556. Karlo se odrekao raznih titula, a tako i odgovornosti koje su ga gušile četiri decenije. Špansko carstvo (Španija, Holandija, Napulj i južnoameričke kolonije) ostavio je sinu Filipu. Odlučio je, međutim, svoje Austrijske zemlje i Sveto Rimsko Carstvo ostaviti bratu Ferdinandu. Povukao se u manastir, ali je ostao dobro informiran o političkoj situaciji u svojim bivšim posjedima.

Umro je 21. septembra 1558. godine. Dvadesest i šest godina kasnije njegovi su posmrtni ostaci prebačeni u kraljevsku grobnicu manastira El Escorial.

[uredi] Titule

[uredi] Porijeklo

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Ernest Austrijski
 
 
 
 
 
 
 
8. Fridrik III, car Svetog Rimskog Carstva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Cimburga Masovijska
 
 
 
 
 
 
 
4. Maksimilijan I, car Svetog Rimskog Carstva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Edvard I Portugalski
 
 
 
 
 
 
 
9. Eleonora Portugalska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Eleonora Aragonska
 
 
 
 
 
 
 
2. Filip I Kastiljski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Filip III Burgundski
 
 
 
 
 
 
 
10. Karlo I Burgundski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Izabela Portugalska (1397-1471)
 
 
 
 
 
 
 
5. Marija I Burgundska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Karlo I Burbonski
 
 
 
 
 
 
 
11. Izabela Burbonska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Agnesa Burgundska
 
 
 
 
 
 
 
1. Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Ferdinand I Aragonski
 
 
 
 
 
 
 
12. Ivan II Aragonski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Eleonora od Alburquerquea
 
 
 
 
 
 
 
6. Ferdinand II Aragonski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Fridrik Enriquez od Melgara
 
 
 
 
 
 
 
13. Juana Enriquez
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Mariana de Cordoba
 
 
 
 
 
 
 
3. Ivana I Kastiljska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Henrik III Kastiljski
 
 
 
 
 
 
 
14. Ivan II Kastiljski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Katarina Lankasterska
 
 
 
 
 
 
 
7. Izabela I Kastiljska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Ivan od Reguengosa
 
 
 
 
 
 
 
15. Izabela Portugalska (1428-1496)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Izabela od Braganze