Hans Christian Andersen

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Hans Christian Andersen

Hans Christian Andersen (Odense, 2. april 1805. - Kopenhagen, 4. august 1875.) je bio danski pisac bajki.

Rođen je 2. aprila 1805. u gradu Odenseu. U Danskoj se smatra tvorcem danske realistične proze. Njegova djela prevedena su na više od 80 jezika i bila su nadahnuće za stvaranje mnogih pozorišnih djela, baletnih predstava, filmova, skulptura i slika. Hans Christian Andersen je bio sin siromašnog postolara i majke koja je poslije smrti muža morala raditi kao pralja. Mučno se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj godini Andersen se, bez redovnog školovanja i bez ičega, zapućuje u Kopenhagen kako bi izučio pozorišnu školu s baletom i pjevanjem. No uskoro ga otpuštaju kao potpuno netalentovanog učenika.

Uz pomoć pokrovitelja, direktora Kraljevskog pozorišta, Jonasa Collina (za kojeg je radio dok se školovao) uspijeva završiti školovanje i studije na univerzitetu. U početku piše prozna i pjesnička djela, a nešto kasnije počinje svoja čuvena putovanja. Najprije po domovini, a onda i izvan domovine, gotovo po svim evropskim zemljama, a naročito po Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Putovao je također i po Aziji i Africi sve vrijeme stvarajući nova djela. Nakon života ispunjenog bogatim kniževnim radom i putovanjima Andersen umire 4. augusta 1875. u Kopenhagenu kao počasni profesor i počasni građanin Odensea.

Njegovo prvo uspješno djelo bilo je: Šetnja od Holmenskog kanala do istočne tačke ostrva Amagera iz 1829. godine. No, tek je roman Improvisatoren (Improvizator, 1835.), koji je napisao nakon putovanja po Italiji, oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju, uz bogate opise italijanskog narodnog života izazivalo divljenje i odmah bilo prevedeno na nekoliko stranih jezika. Međutim, kad su se pojavile njegove danas čuvene bajke, publika i kritika na to su obratile jako malo pažnje. Smatra se da su one najbolje što je Andersen napisao i zbog čega je ušao među najomiljenija imena svjetske književnosti. Kao ni njegovi romantičarski romani, tako ni njegovi dramski radovi nemaju niti veće izražajnosti niti veće vrijednosti.

Andersenove priče ili bajke bile su u početku živa i dopadljiva prepričavanja onoga što je čuo u djetinstvu, a kasnije ih je i sam stvarao. U njima se fantastično, legendarno i mitsko stapa s neposrednim, zbiljskim svijetom. S jedne strane, u njima je artistički domišljena fantastika pod uticajem E.T.A. Hoffmana, a s druge neodoljiva naivnost i svježina narodne umjetnosti. Svi se ti momenti, pa i humorističan jezik, uspjevaju probiti i kroz prijevode, putem kojih su se njegove priče sve brže širile, potpomognute ilustracijama najboljih tadašnjih majstora te vještine. Iako motivi i temljne teme Andersenovih bajki potiču iz zajedničkog kruga folklorne književnosti (npr. razni oblici praznovjerja, priče o vilama, patuljcima, prosjacima, kraljevima, princezama i životinjama), ne samo njihov izraz nego i unutrašnji razvoj originalna je tvorevina.

Osnovni je nedostatak tih efikasnih proza, kad se najoštrije sudi, mjestimična prenaglašena plačljivost i sentimentalnost. Međutim, Andersen se i za to zna iskupiti blagom ironijom. Svoja mnoga i neumorna putovanja opisao je u putopisima koji su, upravo kao i njegova autobiografija Mit Livs Eventyr (Bajka mog života), neprestana priča o njegovom vlastitom životu: o borbi za književno djelo i slavu, ali sa smislom za humor i prema sebi samome. Gotovo dvije stotine njegovih priča (porijeklom iz danskog folklora, antičkog svijeta ili opšteg indoevropskog predanja) predstavljaju svemir bajke koji se otima svakom apstraktnom, logičkom principu, kao i sam život. Pisane su isto toliko za odrasle koliko za djecu. Andersenove bajke su prevođene na četrdesetak različitih jezika. Njegovih više od 150 priča za djecu označili su ga kao jednu od najvećih figura svjetske literature. Cjelokupna djela H. C. Andersena (Samlede vaerker) objavljena su najprije u Kopenhagenu, 1854.-1879.

Važnija djela[uredi | uredi izvor]

  • Pjesme
  • Pješačenje od Holmenskog kanala do istočnog ostrva Amagera
  • Bajke (9 knjiga)
  • Pripovijesti
  • Nove bajke i priče
  • Slikovnica bez slika
  • Biti ili ne biti
  • Ružno pače (1843.)
  • Carevo novo ruho (1837.)
  • Mala princeza (1837.)
  • Princeza na zrnu graška
  • Ashasver (drama)
  • Dvije baronese (roman)
  • Improvizator (roman)
  • Snjegović (priča)


Wikicitat
Wikicitat: Hans Christian Andersen
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: