Danski jezik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Danski jezik
Dansk
Države govorenja Flag of Denmark.svg Danska
Flag of the Faroe Islands.svg Farska ostrva
Flag of Greenland.svg Grenland
Regije govorenja Schleswig-Holstein (Njemačka)
Broj govornika ~ 6 000 000
Rang 102
Jezička porodica {{{jezička porodica}}}
Službeni status
Služben u Flag of Denmark.svg Danska
Flag of the Faroe Islands.svg Farska ostrva
Evropska unija
Jezički kod
ISO 639-1 da
ISO 639-2 dan
ISO 639-3 dan
Vidi također: Jezik | Spisak jezika

Danski jezik (danski: dansk) je skandinavski, germanski jezik indo-evropskog porijekla, i oficijelni je jezik u Danskoj. Oko 6 miliona ljudi govori ovim jezikom. Od toga 5,6 miliona živi u Danskoj. Većina Danaca govori standardni danski jezik, iako postoje regionalne i socialne varijacije. Vrlo mali broj govori s dijalektom. Danski jezik također se govori na Farskim ostrvima i na Grenlandu, gdje je ravnopravan sa farskim i grenlandskim (iako je od 2009 oficijelni jezik na Grenlandu Kalaallisut), a uostalom je i obavezan predmet u školama. Na Islandu je danski dugo imao status "najvažnijeg stranog jezika" u školama. Kada se radi o komunikaciji sa drugim Nordijskim zemljama, danski je službeni jezik, a od 1973. ima status jednog od oficijelnih jezika Evropske Unije.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

U krugu Indo-Evropske familije jezika, danski pripada Sjeverno-Germanskoj (ili Nordijskoj) grupaciji zajedno sa islandskim, farskim, norveškim i švedskim. Bokmål (Bokmol) varijanta norveškog jezika se može smatrati danskim dijalektom. To je posljedica činjenice da su Danska i Norveška 400 godina živjele u uniji. Govornici švedskog također uglavnom razumiju danski. Danski se izdvojio kao poseban skandinavski jezik prevodom Biblije na ovaj jezik 1550. godine. Usljed vikinških ili danskih invazija, skandinavski je izvršio veliki uticaj na engleski jezik, naročito u lokalnim dijalektima Yorhshirea.

Standardni danski se danas zasniva na govoru Kopenhagena i okoline (Rigsdansk).

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Na karti se može vidjeti raspostranjenost različitih germanskih jezika u Evropi u 10. vijeku. Crvena boja predstavlja oblasti u kojima se govorio zapadno-nordijski. Narandžasta boja predstavlja oblasti u kojima se govorio istočno-nordijski, dok zelena i ljubičasta boja predstavljaju ostale germanske jezike.

Sa istorijskog stanovišta, danski je dijalekt zajedničkog Nordijskog jezika, koji je poznat iz 200. godine. Tek u 12. vijeku danski se počinje izdvajati. Karakteristična promjena u izgovoru danskog jezika u 12. stoljeću je redukcija samoglasnika a, i, u, koji se u nenaglašenim slogovima mijenjaju u "e". Nordijske riječi kao npr. kasta, timi, morgunn, na danskom dobivaju oblik kaste, time, morgen. Jedna druga karakteristika je redukcija slova "g". Ono jednostavno nestaje u nekim riječima, kao npr. tie (ćutati), flue (muha), a u drugim se opet mijenja u druge suglasnike, npr. øje, (oko) skov (šuma). Švedski jezik je do dan danas zadržao slovo g, pa se navedene riječi pišu tiga, fluga, õga, skog. Najzad se slovo "p" pisano iza vokala mijenja u "b", a suglasnici "t" i "k" mijenjaju se u suglasnike koji približno odgovaraju izgovoru, npr: reb (konopac), uden (bez), kage (kolač). Uporedite sa švedskim: rep, utan, kaka.

Među Germanskim jezicima moguće je izvesti neke zajedničke karakteristike u gramatici Nordijskih jezika. Kao prvo, određeni član kod imenica dodaje se na kraju imenice, kako u jednini tako i u množini, npr. dag-en (dan), år-et (godina), dag-ene (dani), år-ene (godine). Takozvani "enklitični" (dodati) dio nalazimo i kod glagola u pasivu: føle-s (osjeća se), følte-s (osjećalo se). Određeni član kod kombinacije pridjev- imenica tvori se dodavanjem "den" ili "det" ispred pridjeva: den lang-e dag (dug dan), det ny-e år (nova godina), a u množini "de": de kær-e børn (draga djeca). Ne postoji pravilo bez izuzetaka koje uvrštava imenice pod en i et. Ali ako je određeni član neke imenice "et", onda se i pridjev ispred te imenice mijenja, tako da se dodaje jedno "t": et stor-t hus (velika kuća). Ove "t - riječi" i "n-riječi" imaju veliki uticaj u danskom jeziku. Mnoge zamjenice, npr. također se mijenjaju po ovom sistemu. U danskom jeziku, kao i u norveškom i švedskom, glavna rečenica jasno se razlikuje od sporedne rečenice. U glavnoj rečenici, subjekat, objekat i priloški elementi mogu se rasporediti na razne načine: Men jeg læste ikke avisen i går / Men avisen læste jeg ikke i går / Men i går læste jeg ikke avisen (Ali jučer nisam pročitao novine). S druge strane, red u sporednoj rečenici je utvrđen: Da jeg ikke læste avisen i går (pošto nisam pročitao novine jučer). Zanimjivo je da u danskom jeziku postoje samo dva padeža: nominativ i genitiv. Uz to se mora navesti da sedam ličnih zamjenica ima i akuzativ, npr: hun -hende -hendes (ona-nju-njen).

Alfabet danskog jezika je ustvari latinica proširena sa slovima æ i ø, a od 1948. i sa slovom å, koje je do tada pisano kao aa. Slova c, q, w, x, i z, koriste se samo u riječima pozajmljenim iz stranih jezika, npr. check, quiz, weekend, fax. Ortografski je nemoguće odrediti izgovor slova, jer se ona izgovaraju na više načina. Danski jezik ima veoma komplikovana pravila izgovora, sa mnogo redukcija, glotalni stop (stød), i 10 samoglasničkih fonema. U vokalnom smislu postoji pak 17 zvukova. Slovo "a", npr. zvuči približno kao južnoslavensko "e" u riječi sal (sala), a opet u riječi saks (makaze) ono se izgovara kao naše "a". Suglasnika ima 21, onih zvučnih gotovo da i nema. Suglasnici "g" i "d" često se gutaju, ili je pak njihov izgovor nejasan ili mekan. Slovo "r" iza samoglasnika se ne izgovara: ono često produžava samoglasnik ili se mijenja u "å", koje u našem jeziku najviše liči slovu "o".

Slova danskog alfabeta Æ, Ø i Å na tastaturi. Raspored na danskoj tastaturi označen je zelenim slovima Æ i Ø; crvena slova označavaju raspored na norveškim tastaturama, a slova Ä i Ö nalaze se na švedskim i finskim).

Mijenjanje glagola je jednostavno. U sadašnjem vremenu dodaje se "er" ili samo "r" u svim licima i jednine i množine: elsk-er (ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni volimo), stå-r (...stojimo). U prošlom vremenu dodaje se "ede" ili "te": elskede / følte. Postoji i nepravilno mijenjanje koje sadrži promjenu osnovnog samoglasnika: jeg skyder - jeg skød (pucam / pucao sam). Ostala vremena nastaju slično kao i na engleskom. U slučaju budućeg vremena ili u slučaju perfekta, koriste se pomoćni glagoli: jeg vil spise (jest ću) - jeg har spist (jeo sam). "Vil" dolazi od glagola ville - htjeti, a "har" od glagola have - imati.

Pri brojanju se kombinuje njemački (jedinice dolaze prije desetica) i francuski sistem: šezdeset je tri puta 20, osamdeset četiri puta 20. Čak je 50 dva i po puta dvadeset.

Riječi se često spajaju u duge složene izraze, slično kao u njemačkom jeziku. To znači da je rječnik danskog jezika u principu neograničen, jer se sastavljanjem riječi kreiraju nove riječi. Najobimniji riječnici danskog jezika sadrže oko 200.000 riječi.

Rječnik danskog je pretrpio najviše uticaja od starijih i savremenih njemačkih dijalekata (naročito niski njemački). U srednjem vijeku danski prima mnoge riječi iz njemačkog, npr: krig (rat), smuk (lijep), håbe (nadati se), zajedno sa nizom izvedenih elemenata kao što su be-, bi-, -agtig, -bar, -hed, -inde, -mager, -eri. Poslije reforme 1536, još jedan broj riječi primljen je iz njemačkog: gevær (puška), munter (veseo), anstrenge (naprezati), omsonst (uzalud). Od 17. stoljeća veliki broj riječi posuđen je iz francuskog, npr: affære (afera), nervøs (nervozan), genere (smetati, remetiti), partout (apsolutno). Riječi iz engleskog jezika posuđene su mahom u 20. vijeku, npr: klub, smart, skippe, okay. Latinski i grčki također su imali uticaja na danski jezik. Izrazi iz ovih jezika su naravno prilagođeni danskom načinu mijenjanja i izgovora, npr: præst (sveštenik), motor, telefon, krise, immun, senil, vital, skrive (pisati), imponere, cirka, ekstra.

Primjeri danskih riječi i izraza[uredi | uredi izvor]

  • Leg godt! - Lego kockice (prevod: leg - igrati, godt - dobro što znači Dobro se igrati!)
  • Hej (Hai) - Zdravo
  • God dag (Go'l dej) - Dobar dan.
  • Danmark er et dejligt land (Denmark er it dajlit len) - Danska je divna zemlja.
  • Tak (cak) - hvala

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: