Jackie Stewart

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Jackie Stewart
Jackie Stewart 2011 British Grand Prix.jpg
Datum rođenja 11. juni 1939.
Mjesto rođenja Milton, Škotska, UK
Nacionalnost Flag of the United Kingdom.svg britansko
Početak karijere 1965.
Kraj karijere 1973.
Formula 1 karijera
Trke 100 (99 starta)
Prvenstva 3 (1969., 1971. i 1973.)
Pobjede 27
Podiji 43
Bodovi 359 (360)[1]
Prve startne pozicije 17
Najbrži krug 15
Prva trka Velika nagrada Južne Afrike, 1965. godine
Prva pobjeda Velika nagrada Italije, 1965. godine
Posljednja pobjeda Velika nagrada Njemačke, 1973. godine
Posljednja trka Velika nagrada SAD, 1973. godine
Posljednja sezona 1983.

Sir John Young "Jackie" Stewart (11. juni 1939. godine, Milton, Škotska, UK), poznat kao leteći Škot, je bivši škotski vozač Formule 1. Za vrijeme aktivne karijere u Formuli 1, koja je trajala od 1965. do 1973. godine, osvojio je 3 prvenstva. Takmičio se i u Can-Am-u, kanadsko-američkom takmičenju u vožnji sportskih automobila koje je egzistiralo u periodu između 1966. i 1987. godine. 2009. godine, od strane novinara Kevina Easona proglašen je petim najboljim vozačem Formule 1 svih vremena pri čemu je isti novinar o Stewartu rekao: Ne samo da se pojavio kao veliki vozač Formule 1, već je bio i jedna od najvećih ločnosti motosporta.[1] U SAD-u je dobro poznat kao televizijski komentator ABC-evih emisija Wide World of Sports i ABC Sports. Bio je i glasnogovornik kompanija Ford, Rolex i Moët. U periodu između 1997. i 1999. godine, u partnerstvu sa sinom Paulom, vodio je tim Formule 1 Stewart Grand Prix.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rani period[uredi | uredi izvor]

Jackie Stewart je rođen 11. juna 1939. godine u Milton, Škotska. Otac mu je bio amaterski vozač motocikla kao i brat Jimmy koji je stekao lokalni ugled i vozio za tim Ecurie Ecosse. Pohađao je osnovnu školu u Dumbartonu, ali zbog nedijagnosticirane disleksije nije bio u mogućnosti da nastavi svoje srednje obrazovanje nakon 16. godine života.

Karijera vozača[uredi | uredi izvor]

Stewart u bolidu Matra-Coswortha na stazi u Nürburgringu, 1969. godine

U 1964. godini je nastupio u takmičenju Formule 3 vozeći za Tyrrella. U svom debiju, 15. marta, vozeći po mokroj stazi na Snettertonu, Jackie je dominirao, ostvarivši zapanjujućih 25 sekundi prednosti u samo dva kruga, odnosno osvojivši prvo mjesto sa 44 sekunde prednosti ispred drugoplasiranog.[2] U roku od nekoliko dana dobio je ponudu da vozi za Formulu 1 koju je odbio, preferirajući da prvo stekne iskustvo u ovom takmičeju. U čitavoj sezoni samo u dva navrata nije ostvario pobjede.[2] Nakon nastupa za Ferrari na Le Mansu, i učešća u timu iz F1, Lotusu 33, impresionirao je Colina Chapmana i Jima Clarka. Ponovo je odbio da vozi u F1 , ali je umjesto toga nastupio za Lotusov F2 tim. U svom debitantskom nastupu u F2 zauzeo je 2. mjesto. Za takmičenje u Formuli 1 za sezonu 1965., potpisao je ugovor sa ekipom BRM (British Racing Motors) za koju je vozio i Graham Hill. Debi u F1 je ostvario na VN Južne Afrike, na kojoj osvaja 6. mjesto i prve bodove u Formuli 1. S jednim prvim i 3 druga mjesta, sezonu završava na solidnom 3. mjestu s osvojena 33 boda. U slijedećoj sezoni postiže skromnije rezultate jer od 9 utrka završava samo njih 4. S jednom pobjedom na kraju osvaja 7. mjesto sa samo 14 osvojenih bodova. Situacija se nije ništa popravila ni u sezoni 1967. Čak naprotiv, od 9 započetih utrka samo njih dvije završava pri čemu osvaja po jedno 2. i 3. mjesto. Sa ukupno osvojenh 10 bodova u sezoni zauzima 9. mjesto.

Nakon 3 godine provedene u BRM-u, Jackie potpisuje ugovor i prelazi u Tyrrell-ov Matra International tim gdje je vozio bolid Matra MS10 - Cosworth[3] u sezoni 1968. i 1969. Zahvaljujući vještini (i poboljšanim Dunlop gumama)[3] osvaja pobjedu na VN Holandije koja se vozila pri jakoj kiši na stazi Zandvoort. Još jedna pobjeda pri kiši i magli na stazi Nürburgringu, gdje osvoja prvo mjesto sa 4 minute prednosti. Prvo mjesto osvaja i na pretposljednoj utrci sezone, voženoj za VN SAD-a. Međutim u zadnjoj utrci, za VN Meksika, osvaja 7. mjesto te u ukupnom poretku osvaja 2. mjesto iza Grahama Hilla sa skupljenih 36 bodova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Eason, Kevin. "The 50 greatest Formula One drivers Nos 101", The Times, 27. mart 2009.. 
  2. ^ a b Kettlewell, Mike, "Stewart: The Flying Scot", in Ward, Ian, executive editor. World of Automobiles (London: Orbis Publishing, 1974), Volume 19, p. 2190.
  3. ^ a b Kettlewell, Mike, "Stewart: The Flying Scot", in Ward, Ian, executive editor. World of Automobiles (London: Orbis Publishing, 1974), Volume 19, p. 2192.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: